KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Presuda protiv RTL-a nije pogreška sutkinje, nego pogreška sustava

Nema nikakve sumnje da je presuda kojom se RTL kažnjava sa 50 tisuća kuna, zbog intervjua s hrvatskim predsjednikom Vlade, najbedastija među sve brojnijim bedastim presudama protiv hrvatskih medija.

Vrlo je vjerojatno da će Hrvatska zbog te presude potonuti za još pokoje mjesto na svjetskim listama slobode medija, a još je mnogo gore što slučaj Milanović - Bandić - RTL u hrvatsku javnost doista uvodi najradikalnije cenzorsko načelo: više ne smijete intervjuirati ni predsjednika Vlade, a da vam ne zaprijete financijske posljedice.

Niti, pak, predsjednik Vlade, prema presudi protiv RTL-a, smije optužiti svog političkog konkurenta za korupciju, kao što je Milanović učinio s Bandićem, i to u intervjuu uživo, nanijevši zagrebačkom gradonačelniku, prema ocjeni zagrebačke sutkinje, teške duševne boli (idući bi put netko mogao tužiti televiziju, ili portal, ili novine, zbog intervjua u kojem jedan političar naziva drugog nesposobnim, jer se i ta kvalifikacija može tumačiti kao nanošenje duševnih boli; niz uzroka duševne boli ionako je nepregledan).

No, problem ove pomalo smiješne i malo više idiotske presude (savršeno sam svjestan da me se zbog ove kvalifikacije može tužiti radi nanošenja duševne boli) nije u osobi koja je presudu donijela (riječ je o sutkinji Vanesi Brizić Bahun).

Gospođa Brizić Bahun naprosto ne mora ništa znati o medijima, i uvijek može reći da je doslovno i strogo primjenjivala zakon. Problem je u činjenici da u Hrvatskoj uopće postoji zakon, po kojem medij može biti kažnjen zbog intervjua ovog ili onog političara, ili gospodarstvenika; predsjednika Vlade ili glavne oporbene stranke; predsjednika jedne ili direktora druge velike kompanije.

Takve zakonske odredbe naprosto ne bi smjele postojati, i onda se ne bi mogao naći sudac koji bi zabranio medijima da intervjuiraju političare, kao što je to prekjučer učinila zagrebačka sutkinja.

Problem je, nadalje, u činjenici da hrvatski zakoni koji se bave medijima omogućuju da Slavica Lukić bude kažnjena za “javno sramoćenje”, jer je jedan sudac bio procijenio da njen tekst nije bio od javnog interesa (dobro je što je presuda u međuvremenu srušena, ali je nevjerojatno da je uopće donesena).

Zašto bi, pobogu, suci bili kvalificirani da određuju što jest, a što nije od javnog interesa? I zašto suci ne bi mogli biti korumpirani kada odlučuju da pisanje o velikoj tvrtki nije od javnog interesa?

Mogućnost da suci određuju što jest, a što nije od javnog interesa, i da na temelju toga osuđuju ili oslobađaju novinare, zapravo otvara golemi prostor za korupciju.

No, ni to nije najveći problem.

I slučaj RTL-a i slučaj Slavice Lukić pokazuju koliko je ova Vlada kadra svoje dobre namjere pretočiti u apsurdnu praksu, suprotnu njenim namjerama.

Vrlo dobro poznajem Zorana Mlanovića, i znam da on jest iskreni zagovornik slobode medija. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić dugo mi je godina bio odvjetnik, i znam da je on zagovornik apsolutne slobode medija. Ipak, baš u vrijeme Milanovićeve i Miljenićeve Vlade donose se neke od najgorih odluka protiv medija, i to zato što premijer i ministar pravosuđa nisu uklonili samo zakonsku mogućnost da se takve odluke donesu.

Utoliko presude protiv RTL-a, zbog intervja sa Zoranom Milanovićem, i protiv Slavice Lukić, zbog “sramoćenja” Medikola, nisu pogreške sudaca koji su donijeli te presude, nego pogreške političkog sustava koji je omogućio da se takve presude uopće donose.

Dakle, pogreške sadašnje Vlade. Prvi amandman američkog Ustava, koji jamči slobodu govora, spada među temelje liberalne demokracije. Republika Hrvatska, kao mlada demokracija, mora svim svojim građanima i medijima jamčiti što širu slobodu govora.

Sve pogreške i štete, koje se mogu učiniti najširim mogućim tumačenjem slobode govora i slobode medija, značajno su manje od cenzuriranja medija, kakvo se u našoj zemlji upravo događa, i to u vrijeme mandata Vlade čiji članovi iskreno podržavaju liberalnu demokraciju.

No, kao i u mnogim drugim slučajevima, tako i u pitanju slobode izražavanja, ova Vlada neobično nespretno djeluje protiv vlastitih načela i uvjerenja. I zato se dogodio nevjerojatni pravosudni skandal, da je jedna TV postaja kažnjena jer je intervjuirala predsjednika te Vlade.