Kako zapamtiti pobjednika HDZ-ova natjecanja za kandidacijsku listu

Kroz sastav Europskog parlamenta ogledat će se i budućnost EU. Kako je vi prognozirate? Informirani bi političar na ovakvo pitanje iznio svoju pretpostavku o rezultatu izbora za EP i temeljem toga govorio o orijentaciji budućeg parlamenta, idejama koje će zastupnici promovirati, nešto tako. Hrvatski izborni favorit Karlo Ressler, nositelj HDZ-ove liste za EP, odgovorio je: “Bez obzira na očekivano jačanje nekih razgrađujućih elemenata i zastupnika koji imaju negativna stajališta prema Europskoj uniji, vjerujem da će središnja, razumna i odgovorna politika ostati dominantna u europskim institucijama.

Tome sa svojim ciljem od barem pet HDZ-ovih zastupnika na ovim izborima mislimo dati svoj doprinos. Pogleda li se komparativno, nema puno država članica u kojima će EPP ili koja druga stranaka donijeti toliko veliki relativan broj mandata. To je potvrda svega što Vlada Andreja Plenkovića radi i na nacionalnoj razini. Buduće razdoblje je jako važno za smjer Europe. Prije pet godina migracije, terorizam i populizam nisu bile toliko zastupljene teme kao danas. Zbog svega toga, očito je koliko je važno da hrvatske birače u Europskom parlamentu zastupaju oni koji mogu najbolje prepoznati i zaštititi hrvatske nacionalne interese”. HDZ-ovac koji ovo uspije ponoviti iz prve zaslužio je počasni doktorat.

Dakle, po čemu zapamtiti nositelja HDZ-ove liste kandidata za EP? Po tome da mu je politički uzor Franjo Tuđman. To je jasan odgovor. Sam je to rekao. “Tuđman je izvanredno razumio međunarodne okolnosti i imao je mudrost u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije”, izjavio je. Ali, krije da je protiv pobačaja. Može ga se zapamtiti i kao čovjeka koji na kritike da je HDZ-ova lista birokratizirana, salonska, da nema težinu ni uporište u bazi HDZ-a odgovara tako da mu je i sljedeće pitanje iz nedavnog intervjua gotovo isto: “Niste rekli kako se nosite s kritikama”. Toliko o slušanju s razumijevanjem.

Iz tog je superjasno koliko će on moći suvereno sudjelovati u nekoj raspravi u Europskom parlamentu. Pitaju ga je li istina da je Miro Kovač tražio da bude na prvom mjestu, a on odgovara da nije sudjelovao u tom razgovoru, pa, dakle, nema pojma što se govorilo, ali ima mišljenje o tome što nije čuo. Ne čini mu se “primjerenim uvjetovanje sudjelovanja mjestom na listi”. E, a kada ga pitaju da komentira čime je to Šeks zadužio Plenkovića da ga stavi na listu, Ressler, Šeksov posinak, samouvjereno ispali:

“To su potpuno promašene teze koje ne stoje”. I pritom zaboravi barem izmisliti kako je uspio nagovoriti Plenkovića da mu postane toliko blizak da ga ovaj stavi na prvo mjesto liste. Rekao je da će se baviti problemima obrazovanja, zaposlenja i mogućnosti zasnivanja obitelji mladih. Super. Može i kao prva pratilja na natječaju za Miss reći da će se zalagati za mir u svijetu. I sjetiti se plastike u morima, održivog rasta i vjeverica. Što god, ne čini razliku. Ali, da je rekao da je protiv pobačaja, a za Tuđmanov nauk, bilo bi svim biračima jasno da je riječ o mladom političaru koji je zarobljen u Tuđmanovu snu o prošlosti. Taj se uvijek pozivao na neku prošlost, dobro da je uopće koristio struju. A danas je 2019.

Ne, nije ovo priča o Ressleru. On je, lako je zaključiti, tek jedan od generičnih, karijerno zainteresiranih političara koji se preko veze bori za plaću u Europskom parlamentu. Ovo je priča o Andreju Plenkoviću. On ga je stavio na listu. On je ta veza. On promovira klijentelistički sustav i želi da nas predstavljaju pobjednici tog natjecanja.