Kako riješiti problem EU? Dodijelite mu povjerenika

Jean-Claude Juncker, nominirani budući predsjednik Evropskog povjerenstva i mandatar za popunu sljedećeg sastava te Komisije, razmišlja da među sljedećih 27 evropovjerenika jedan dobije kao isključivu zadaću migrante i mobilnost. Dosad ta tematika pripada u lisnicu evrokomisara za unutrašnje poslove. Definitivna odluka bit će donesena poslije 16 srpnja, kada Juncker mandat dobiva i formalno. Ipak, očito i on smatra da je stanje dramatično, inače ne bi puštao ovakav “pokusni balon” preko “kruga svojih najbližih suradnika”, kako to definiraju agencijski izvori.

Nov akcent toj dramatici dala je najnovija tragedija u Sicilijanskom kanalu: bezobzirni, zapravo bezdušni trgovci ljudskim jadom natrpali su na obali kriminalno nehajne Libije barku od tridesetak metara s više od šesto osoba, koje su bile složene doslovce kao sardine, bez dovoljno vode za piće, s morskom vodom koja je prodirala gotovo do koljenâ ljudi koji se nisu mogli maknuti ni za fiziološke potrebe, i sa samo stotinjak pojaseva za spašavanje. Najgore su prošli oni natrpani u prednji kraj broda, u pramčanu štivu bez prozora i bez mogućnosti otvaranja kapka, jer su na njemu sjedili nagruhani drugi nesretnici koji su platili po nekoliko tisuća dolara za turu, više nego bi platili na cruiseru. Ipak najskuplju cijenu platilo ih je tridesetak iz štive: naprosto su se ugušili.

Kad je talijanska Vojna mornarica nekako našla tu podrtinu koja više nije imala goriva ‡ a putnici nisu znali ni na GPS-u očitati položaj ‡ i kad su došli do nje, mornari su mogli samo žive prebaciti na ratne brodove, a čamac s mrtvacima sada tegle u Italiju, sporo da se ne raspadne, kamo će stići danas u neka doba. Kao cilj je najavljen Pozzallo na Siciliji. Općinski načelnik Luigi Ammantuna je preko televizijskog programa Sky Tg 24 zavapio: “Ne znam kamo bismo s truplima. U jedinim dvama mrtvačkim frižiderima u gradu već mjesec dana držimo dva imigranta utopljenika koje nitko ne dolazi pokopati.”

Ovogodišnji broj prispjelih ilegalnih imigranata bio je nezamisliv čak i lani: više od 50.000 u prvoj polovici godine, nepovoljnijoj za prijelaz preko Sredozemlja, ne računajući prispjele za netom završenog vikenda. Samo u ponedjeljak pučinski patrolni brod Dattilo dovezao ih 1096 u Augustu, opskrbni brod Etna njih 1044 u Salerno, patrolni brod Orion 398 u Messinu, kamo je još 235 spašenih migranata dopremio trgovački brod Mare Atlantic, a nadzorni brod Lučke kapetanije u Corsiju njih 341 u Porto Empedocle, dok su u Trapani svratila dva trgovačka broda: City of Beirut sa 105 i Ticky s 90 nezakonitih useljenika, desantni brod San Giorgio dovezao ih je 1170 u Taranto, a u spomenuti Pozzallo fregata Grecale 566 a korveta Chimera 353. Ukupno: 5398 u jedan dan. Desantna operacija koja je angažirala sedam vojnih brodova, jedan obalne straže, te tri trgovačka broda. S perspektivom ponavljanja svaki tjedan do listopada. To više nije ni val - kao svojedobno iz Albanije - ni plima, kao dosad, nego permanentni tsunami, pred kojim obalne općine juga Italije naprosto posrću. Evropovjerenica za unutrašnje poslove Cecilia Malmström lijepo zahvaljuje Italiji na skrbi, “žali zbog žrtava”, te poziva ostale države da “učine više”. Što? Bruxelles je u tom pogledu zakazao, i spram Španjolske i spram Grčke, a najviše spram Italije. Niti djeluje politički prema Libiji, niti je prst pomakao Frontex (Evropska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Evropske unije, koju vodi finski brigadni general Ilkka Laitinen) sa sjedištem u Warszawi.

A i kako bi, kad je zajednička vanjska i sigurnosna politika varka za naivne, kad Finskoj puca prsluk za Pozzallo i frižidere u njegovoj mrtvačnici, predviđene za malo mjesto gdje sedmično umiru građanin ili dva (nije baš ni da Hrvatska grca od sućuti), te kad je Warszawa odabrana da štiti bok Njemačkoj a ne trbuh Uniji? Sada se valja uzdati u Junckera…