Kako je od trgovinskog NATO-a došlo do trgovinskog rata između SAD-a i EU

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker pokušat će u Washingtonu na sastanku s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom sniziti tenzije i izbjeći trgovinski rat koji je na pomolu nakon najava američkog predsjednika o novim nametima na uvoz auta iz Europe. Tko bi prije nekoliko godina rekao da bi moglo doći do ovakvog trgovinskog rata koji prijeti svjetskom gospodarstvu i zbog kojeg se mijenjaju i prognoze gospodarskog rasta u mnogim državama?

Kolika je promjena u trgovinskim odnosima između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država možemo najbolje shvatiti prisjetimo li se kako je prije nekoliko godina glavna tema bio TTIP, Trgovinski transatlantski sporazum o kojem se pregovaralo i koji bi, da je ostvaren, stvorio najveće slobodno tržište na svijetu, zbog čega je u kuloarima i dobio neslužbeni naziv “trgovinski NATO”. Sada je, umjesto takvog trgovinskog NATO-a, došlo do trgovinskog rata.

Pregovori o TTIP-u su bez sumnje bili kontroverzni i nije pošteno optužiti Donalda Trumpa za propast tih pregovora. Naravno da bi Trump odmah pokopao taj sporazum, ali to se dogodilo i prije njegove pobjede. Na kraju ni sami Europljani nisu bili iskreni u željama za realizaciju te ideje, iako je EU u to puno ulagao, pa čak i stvorio razne timove u Bruxellesu koji su imali zadaću građanima objasniti koristi takvog sporazuma i suzbiti mitove koji su se pojavljivali u javnim raspravama u državama članicama, osobito u ljevičarskim krugovima. Ti stručnjaci EU tvrdili su da će on smanjiti tarife, ukinuti potrebu dvostrukih potvrda i sigurnosnih provjera robe i udvostručiti trgovinsku razmjenu te stvoriti milijune novih radnih mjesta s obje strane Atlantika. Posebno važnim se prikazivao za mala i srednja poduzeća, a kao nužnost za sve jer je zapad (što se odnosi na EU i SAD) na svjetskoj sceni dobivao novu snažnu konkurenciju s kojom bi se zajedno lakše nosili.

Više od američke javnosti protiv TTIP-a je bila ona europska. Pojavili su se strahovi da će EU morati odustati od svojih strogih standarda čuvanja okoliša, sigurnosti i kvalitete hrane te zaštite potrošača. Bilo je puno stereotipa i u kritikama TTIP-a, a mnoge stvari u koje su Europljani vjerovali, primjerice, da imaju najviši standard čuvanja okoliša, pokazale su se varljivima. Na kraju se ispostavilo da su najviše varale europske, točnije njemačke kompanije koje proizvode automobile koji ispuštaju znatno više štetnih tvari od onoga što se službeno pokazalo.

Kako bi se realizirao TTIP, održano je čak 15 pregovaračkih rundi, a zadnja je bila u jesen 2016. kada su i održani američki predsjednički izbori. Da je ostvaren, TTIP bi stvorio najveće slobodno tržište na svijetu koje bi predstavljalo gotovo pola svjetskog BDP-a. Čak i dosadašnja razmjena između EU i SAD iznosi trećinu ukupne svjetske trgovine.

Sada imamo obrnuti smjer, umjesto ukidanja onih malih tarifa koje postoje, uvode se nove. Uvodi ih Washington zbog Trumpove opsjednutosti Europskom unijom, a EU je primoran odgovoriti istom mjerom. Poslovna zajednica već zbraja prve štete, a strahuju od dugoročnih.

Trump govori o Europskoj uniji kao da je ona stvorena s ciljem da naudi Amerikancima i iskorištava Ameriku. Sebe vidi kao spasitelja američkih interesa jer je, eto, stao na kraj onima koji su se okoristili na račun jadnih Amerikanaca. Takva mu politika sada prolazi kod dijela birača iako čak i u Americi predstavnici biznisa upozoravaju na štetu koju čini i njima.

Dosadašnji argumenti i činjenice koje su mnogi koristili kako bi ublažili Trumpove stavove nisu urodili plodom. Za Trumpa su činjenice nevažne, pogotovo one kojima autoindustrija dokazuje da zapošljava stotine tisuća Amerikanaca te da svoje aute ne proizvode samo u Europi. Kako je nedavno rekla njemačka kancelarka Angela Merkel, njemački proizvođači automobila u SAD-u proizvode čak 400 tisuća auta godišnje koje onda prodaju po svijetu. Najveća tvornica BMW-a nije u Njemačkoj, već u Spartanburgu u Južnoj Karolini.

U trgovinskom ratu neće biti dobitnika već samo gubitnika, a gubici su i politički. Jer, osim što su najveći trgovinski partneri na svijetu, EU i SAD su i politički saveznici koji dijele iste vrijednosti. Trgovinski rat je i rezultat političkog udaljavanja Trumpove administracije od EU, a buduće tenzije zbog trgovine će se dodatno odraziti i na političke odnose što će imati posljedice i za sigurnost. Čak i ako Juncker i Trump na neki način ublaže sadašnje tenzije, pitanje je kada će se one ponovno pojaviti jer, ako je američki predsjednik išta dosad dokazao, onda je to nepredvidljivost.