Južnoafrički zrak odgovara Južnoamerikancima

ZAGREB - Kostur “knock-out” natjecanja sugerira da World Cup izrasta u prošireno izdanje Copa Américe, južnoafričko Svjetsko prvenstvo možemo prekrstiti u Mundial de Sudamérica. Svih pet predstavnika južnoameričkog kontinenta preživjeli su život u skupinama. Jedini poraz došao je u posljednjoj utakmici, Španjolske protiv Čilea. Dok Afrika nakon velikih očekivanja proživljava bolni pad u realnost, i kada se pola Europe (možda nije bez razloga da nijednom nisu bili prvaci izvan Starog kontinenta?) pita čemu su se toliko nadali posljednje četiri godine, učinak Južnoamerikanaca u skupini je bio savršen. Jedino spomenuti Čile nije pobjednik skupine.

Argentina igra najbolji nogomet, u Messiju ima igrača turnira, a pokazalo se i da izbornik ne mora biti čovjek koji je pročitao sve knjige o taktici i koji ako ga probude u pola tri zna u sekundi razlikovati sve formacije svijeta. Diego Maradona je brljavio u kvalifikacijama, ali kada je došao veliki turnir, napravio je najvažnije. Odabranima je omogućio idealnu atmosferu, svojim eskapadama privukao pritisak na sebe, a igrače ostavio da rade ono što najbolje znaju - igraju nogomet. Današnji Brazil je svjetlosnim godinama udaljen od “joga bonito” stava, ali kolekcionira pobjede. Carlos Dunga želi da carioce domaći SP dočekaju i kao prvaci, a prekrasna igra u njegovim razmišljanjima samo je smetnja koju je lako uklonio.

Dvostruki prvak Urugvaj je savršeno odradio zadaće u skupini i pokazao da bi nakon dugo, dugo vremena mogao dulji niz godina imati značajniju rolu u novom nogometnom poretku. Razigranom Diegu Forlanu leđa je čuvao bedem koji u skupini niti jedan metak nije propustio. Paragvaj je također besprijekorno odradio Europljane u skupini i u osmini finala ide na suparniku protiv kojega se crveno-bijela bajka može nastaviti.

Čile smo ostavili za kraj samo zato jer su u posljednjoj skupini po abecednom redu. Osvježavajuće je gledati kako nogometom traže putove do golova i pobjeda, iako često zakompliciraju i jedini su Južnoamerikanci s porazom u skupini. Krajevi koje je prije pola godine uništio razorni potres i tsunami (više od 500 poginulih, dok je 200 tisuća ljudi ostalo bez krova nad glavom) pronašli su djelić utjehe i nadu u novi i bolji život u rezultatima nogometaša. Oni, pak, inspiraciju za igru crpe iz poderane i blatnjave nacionalne zastave koja je spašena u poplavljenom području Pelluhue. Čileanski predsjednik Sebastian Pinera je taj trenutak, kada uništeni, ali ponosni Bruno Sandoval u ruci drži zastavu dok stoji na ruševinama svoga nekadašnjeg doma, okarakterizirao “podizanjem duha zemlje”. Ovih dana taj duh podižu nogometaši Čilea.