JELENA LOVRIĆ U oba tabora vlada panika: HDZ više nije siguran pobjednik, SDP više nije neizbježno gubitnik

Od potpuno nepredvidljivog ishoda izbora u ovom je trenutku neizvjesnije samo ono što će se događati nakon zatvaranja birališta. Bit će to noć ekstremno nemoralnih ponuda, kaže mi ovih dana jedan u politička zbivanja vrlo upućen sugovornik, dodajući da ni prljavi scenariji nisu isključeni.

U oba glavna tabora trenutno vlada velika nervoza i panika. Pozicije su poravnate i čini se da bi o budućoj vlasti na koncu mogao odlučiti fotofiniš. HDZ više nije siguran pobjednik, SDP više nije neizbježno gubitnik. HDZ-ove šefove užasava mogućnost da ih stigne sudbina Ive Josipovića. Da već dobivene izbore, izbore koje su još prije nekoliko mjeseci imali u šaci, u završnici kampanje neslavno izgube. SDP je u evidentnom usponu, ali može se dogoditi da ipak ne uspije nadoknaditi zaostajanje, da mu dlaka usfali do cilja. Pitanje je koliko će trajati i dokle može dobaciti veliki preokret kojemu upravo svjedočimo.

Promjena raspoloženja

Bez obzira na to koliko mi šutjeli o tome, ali veliku je promjenu raspoloženja nemoguće ne primijetiti. Pokazuju je ne samo istraživanja pulsa javnosti, prema kojima se razlika između HDZ-ove i SDP-ove koalicije svela na razinu statističke greške. Zoran Milanović u kampanju ulazi s punim jedrima, o čemu najbolje svjedoče dvije recentne, neočekivane, ali kapitalno vrijedne potpore koje su mu pale u krilo. Vjeran Zuppa, kao jedan od gurua intelektualne ljevice, nakon godina žestoke kritike, javno je objavio da će mu na izborima dati glas, ne samo zato jer primjećuje promjene, nego još više zato jer je alternativa nepodnošljiva: HDZ je obespametio Hrvatsku, napisao je ovdje prije dva tjedna. Sličan je poguranac prošlog vikenda došao s politički potpuno suprotne, HDZ-u bliske strane. Zvonimir Boban, koji u javnosti uživa status nacionalne legende, imao je potrebu javno reći da njegovo povjerenje ovoga puta - premda to nikad nije mislio - ide upravo Zoranu Milanoviću, ne samo radi kvaliteta koje u njemu vidi, nego i zato jer ga ne može pokloniti HDZ-u, stranci za koju je godinama, od samih njenih početaka devedesetih, usrdno optirao. Takvim zagovorom poznatih i markantnih ličnosti Tomislav Karamarko ne raspolaže. Hvalit će ga tek neki malo čitani kolumnisti.

Očito da je Karamarko najjači Milanovićev adut. Ako se uspoređuje s njim, premijer se javnosti nameće kao bolja ili manje loša solucija. U HDZ-u počinju shvaćati da im je šef najslabija karika. Iza zatvorenih stranačkih vrata može funkcionirati, ali na javnoj sceni jednostavno ne prolazi, ocjenjuje jedan od HDZ-u bliskih izvora. Počinio je neke ne samo taktičke, nego i strateške greške. Čak i kad hoće, ne uspijeva potegnuti prema centru. Ni ozbiljno mu napravljeni gospodarski program neće, čini se, mnogo pomoći. Promjenu raspoloženja najlakše je pratiti po retorici koja u offu dolazi iz HDZ-ovih redova. Dok im se vlast smiješila, sve su kritike bili spremni pomesti pod tepih. Ali, ni tamo više ne vjeruju u sigurnu pobjedu, pa se polako pokreće potraga za onim tko bi mogao platiti cijenu mogućeg poraza.

Karamarko nikad u HDZ-u nije funkcionirao kao voljeni vođa. Nikad se oko njega nije stvarao bedem ljubavi. Ali je poslušnost bila neupitna. U posljednje se vrijeme primjećuje odmicanje. Za razliku od Milanovića, koji se lavovski bori i dominira javnom scenom, naš se šef sav spetljao i zvuzlao, u povjerenju će jedan iz HDZ-ova prvog ešalona. Nevezano s njim i od drugog čujem slično: Milanović ga je stjerao u kut, pa sada može birati samo što mu je manja šteta - izaći na sučeljavanje ili do kraja eskivirati, pa zaraditi status kukavice. Uglavnom, dio HDZ-a vjeruje da se s malo uvoznog PR šušura stvar još može spasiti, ali jedan krug već dosta glasno šuška o Karamarkovu nasljedniku. Popiju li izborni poraz, kažu, ni dana neće časiti.

Najvjerojatnije će odnos snaga između SDP-ova i HDZ-ova bloka i nakon prebrojavanja glasova biti vrlo blizu, izjednačen. To znači da će se o mandataru odlučivati nakon izbora. Mandat za sastavljanje Vlade povjerava se opciji koja raspolaže većim koalicijskim kapacitetima. Nije nemoguće da relativni izborni pobjednik ne uspije sakupiti apsolutnu većinu, pa tako ipak na koncu ostane kratkih rukava, bez mandata. Prema hrvatskom Ustavu, naime, izborna pobjeda nije dostatna, nego je nužno sakupiti i potporu 77 zastupnika u Saboru. Stručnjaci tvrde da je ustavna norma u tom pogledu potpuno jasna. Predsjednica Republike “mandat za sastavljanje Vlade povjerava osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”. Uobičajilo se na Pantovčak po mandat ići s listom potpisa, dokumentiranom potporom parlamentarne većine. Što bi se dogodilo da predsjednica mandat odmah preda izbornom pobjedniku, ne provjeravajući može li on osigurati i apsolutnu većinu u Saboru? Takav bi scenarij bio protuustavan, predsjednica države ne može birati kome će dati mandat, potpuno su nedvosmisleni vrhunski ustavni eksperti koje smo konzultirali.

Zazivanje pomoći

A konzultirali smo ih, jer se, kako nam otkriva visoki izvor u HDZ-u, u toj stranci već neko vrijeme razmišlja upravo o takvoj mogućnosti. U tom pogledu očekuje se velika pomoć Kolinde Grabar-Kitarović, koja se već pokazala spremnom tjerati vodu na mlin svoje nekadašnje stranke. U HDZ-u se, naime, nadaju da će po izbornim rezultatima na koncu ipak biti makar za prsa jači od konkurencije, pa bi od šefice države odmah tražili mandat za formiranje Vlade, ne čekajući provjeru svojih koalicijskih kapaciteta, uvjereni da će u tom slučaju, s mandatom u ruci, lakše privući koalicijske partnere. Kako bi se domogli vlasti, uobičajenu ustavnu proceduru faktički bi okrenuli naglavačke. Po njima, mandat ne proizlazi iz činjenice da netko raspolaže parlamentarnom većinom, nego je mandat sredstvo za njeno osvajanje. Ješka za hvatanje koalicijskih partnera.

Koalicijska kvota

Hoće li predsjednica zaista sudjelovati u takvoj manipulaciji, koja faktički znači ignoriranje slova i duha Ustava? Hoće li pristati da mandat odmah preda izbornom pobjedniku, ne čekajući dokaze da ovaj raspolaže apsolutnom većinom potrebnom za izglasavanje Vlade? Bude li potrebno, u to će se ime, navodno, aktivirati različite vrste pritisaka. Izgleda da ni šator u Savskoj nije rasformiran upravo zato da bi mogao biti od pomoći u postizbornom natezanju. Šefica će države, kažu mi izvori, biti izložena orkestriranim zahtjevima da postupi po tom scenariju.

Bojeći se možda takvog postizbornog udara, Zoran Milanović u posljednje vrijeme stalno ponavlja da je sva filozofija u tome tko će, Karamarko ili on, doći nakon izbora predsjednici Republike sa 77 ili više mandata. Šef SDP-a priznaje da je HDZ još u prednosti, ali je uvjeren da ih stiže. A još je uvjereniji da HDZ, sve ako i pobijedi na izborima, potrebnu koalicijsku kvotu ne može sabrati. Milanović koplje u trnje neće baciti čak ako i ne dobije izbore. Tući će se za mandat tako što će pokušati okupiti parlamentarnu većinu. Cilj je da već u izbornoj noći ima bezecirane moguće koalicijske partnere i sigurno je da pritom neće biti nimalo izbirljiv. Tome služi njegovo bacanje lira nekad mu mrskoj Jadranki Kosor, kao i ne tako davno vrlo mu bliskom Milanu Bandiću. Ne treba podcijeniti Zokija, bude li potrebno, bio bi spreman pozvati u koaliciju i Tomislava Karamarka, tvrdi mi jedan od njegovih bliskih suradnika. Dakle, svakakva su iznenađenja još moguća.

Ali, važno je da izbori proteknu mirno i civilizirano, da ne bude nikakvih uličnih pritisaka ni masovnih incidenata. Bez obzira na to tko bio pobjednik i tko će sastavljati Vladu. U tom vrlo osjetljivom razdoblju, dok ne dođe do prijenosa ili ovjere vlasti, predsjednica države mora brinuti o stabilnosti države. Bilo kakvo upuštanje u neustavne eksperimente bilo bi ekstremno opasno i posve je neizvjesno gdje bi Hrvatsku na koncu odvelo.