KOMENTAR

JELENA LOVRIĆ SDP-ov udar na HDZ-ov monopol na domoljublje

 Goran Mehkek/CROPIX

Kao HDZ-ove masovke u najboljim vremenima Ive Sanadera, tako je u subotu djelovao SDP-ov skup s kojega je vladajuća stranka startala u predizbornu kampanju. Sve je kao nekad bilo tu: voljeni i potpuno dominantni vođa, partijsko skandiranje, more od stranačkih i državnih zastava, domoljubna retorika, pobjedničko raspoloženje, euforija, energija. Takva je atmosfera na SDP-ovim hepeninzima apsolutna novost. Jednom od SDP-ovih prvaka nakon mitinga u zagrebačkom Domu sportova na ekran mobitela sjela je poruka: Kopirali ste HDZ, ali u partijskim dernecima sad vam više nisu ni do koljena!

Izborne se kampanje uobičajeno otvaraju velikim mobilizacijskim skupovima. Usto, SDP-ova je vrhuška nedavno zaključila da stranačke, prilično apatične redove, svakako mora napumpati optimizmom i borbenim raspoloženjem. Srećom po stranku, razloga za optimizam odnedavno se nađe i u sad već mjerljivom trendu oporavka Vladina imidža. S nešto socijalno osjetljivih mjera, koje su nerijetko jednom nogom zagazile u populističku demagogiju, Milanović u finišu mandata pokušava popeglati ono što je prethodno pogužvao. SDP je danas sanaderiziran i po apsolutnoj vlasti kojom šef stranke raspolaže. Kritičare je pomeo, nezadovoljnike stišao, raspukline pokrpao. Jučerašnji pobunjenici danas su mu bedem ljubavi.

SDP-ov je skup djelovao moćno. Više po atmosferi nego po porukama. Većina političkih poruka kretala se u domeni očekivanog. Predizborni se mitinzi redovito svode na glancanje vlastite biste. Poput Milanovićeve izjave da njegova Vlada nema lošeg poteza. Ili, tvrdnje da se štedi onda kad se ima, kojom SDP-ovi prvaci pokušavaju opravdati izostanak bolnih reformi u svom mandatu. Da, štedi se kad se ima, ali u Hrvatskoj nije riječ o potrebi štednje, nego o nužnosti da se troškovi države svedu u raspoložive gabarite, da se ne živi na kredit. Ili, kad šef SDP-a svoje stranačke drugove naziva lavovima, orlovima i sokolovima, njegova srčana kurtoazija u frapantnom je raskoraku s općim dojmom da je mnogo više riječ o partijskim trutovima.

Pravu, veliku novost u SDP-ovu nastupu predstavlja inzistiranje na domoljubnim elementima, onom što je HDZ dosad pokušavao monopolizirati. Zastave, Milanovićeva ruka na srcu za sviranja himne, skandiranje Hrvatska, Hrvatska!, nacionalno čvrst stav, sav taj šušur patriotskog naboja rezultat je, jednim dijelom, svojevrsne amerikanizacije SDP-ove kampanje, drugim dijelom političke odluke da se ljevica više neće povlačiti pred desnicom ni u pokazivanju ljubavi prema Hrvatskoj. SDP je godinama dopuštao da mu HDZ nabija komplekse zbog navodnih deficita u hrvatstvu. Zoran Milanović nema nikakvih repova iz bivšeg režima i s punim pravom inzistira na tome da se po domoljublju SDP više nego ravnopravno može nositi s HDZ-om. Ulijetanjem u teren koji se dosad smatrao ekskluzivom desnice otvara pitanje kako mjeriti patriotizam. Najlakše je mahati zastavama. Nije teško ni jahati na zaoštravanju prema Srbiji. Od ozbiljnih se političara ipak očekuje više. Lijeva politika mora artikulirati drugačiju, superiorniju varijantu domoljublja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 04:27