TVRDOGLAVE ČINJENICE

Je li Operacija Agrokor nepovratno kontaminirana?

 Ronald Gorsic / CROPIX

Sredinom veljače, kad je svoj vrhunac doživjela afera s milijunskim honorarima savjetnicima tadašnjeg izvanrednog povjerenika u Agrokoru Ante Ramljaka, premijer Andrej Plenković izjavit će kako u cijeloj priči “nema nikakvih elemenata pravne odgovornosti, ali kako ga muči etički aspekt”. Bilo je to razdoblje dugog, plenkovićevski iscrpnog promišljanja i analiziranja sudbine Ramljaka i njegova tima u Agrokoru.

Kako je medijska baražna vatra trajala, a praktički svakog dana izlazile nove sporne pojedinosti, neizvjesnost je presječena i Ramljaku priopćeno da više ne uživa podršku. Ipak, ako su u Banskim dvorima vjerovali kako će žrtvovanjem jedne figure moći okrenuti partiju, pa se izboriti barem za pat-poziciju, čini se kako su bili poprilično naivni.

Najnovija objava email prepiske koju je potpredsjednica Vlade Martina Dalić vodila s nizom pravnih i financijskih savjetnika u procesu izrade famoznog lex Agrokor natjerat će premijera da ponovno analizira “etičke aspekte” cijele priče. Primjerice, kako je sada (ako su objavljeni mailovi autentični, a to zasad nitko ne spori) nedvojbeno da su vrlo aktivno na izradi lex Agrokora sudjelovali ljudi koji će kasnije biti angažirani kao komercijalni savjetnici u Agrokoru, i to diskrecijskom odlukom povjerenika, bilo bi dobro da premijer kaže smatra li to etičkim modelom poslovanja.

Dapače, kako je iz iste prepiske razvidno da je i on sam bio uključen u proces izrade lex Agrokor, a sa spornim savjetnicima izgleda čak i bio na sastancima, dobro bi bilo da objasni u kojem je trenutku počeo promišljati “etičke aspekte” njihova angažmana? Kad su angažirani ili tek kad je nastupilo zgražanje javnosti činjenicom da će im se isplatiti stotine milijuna kuna? Bi li etički aspekt bio manje problematičan da savjetnički honorar bivšoj tvrtki Ante Ramljaka nije iznosio milijun, već - primjerice - pola milijuna kuna mjesečno?

Već uoči objave sporne korespondencije Vladini propagandisti uprli su relativizirati njihov sadržaj i ukazati kako se radi o napadu na proces spasa Agrokora i pokušaju rušenja nagodbe vjerovnika koja je - eto - na obzoru. Sve to možda je i točno, ovi mailovi sasvim sigurno neće pridonijeti naporima da se spasi najveće hrvatsko poduzeće, no nije li zapravo bilo pogrešno od početka vjerovati da se na ovakav način to i može postići? Andrej Plenković zadnjih se mjeseci neobično trudi kako bi se hrvatskim građanima predstavio kao svojevrsni zaštitnik sustava, posljednji bedem obrane slabih i osjetljivih institucija ove države od nadolazeće navale populista, aktivista i ostalih antisistemskih barbara. Pa ipak, što o takvom Plenkoviću govori način na koji se posvetio rješavanju sistemske opasnosti u Agrokoru?

Zadatak je delegiran potpredsjednici Vlade koja je onda osobno okupila skupinu vlastitih poznanika, prijatelja i nekadašnjih suradnika, te komunicirajući s njima putem privatne mail adrese i sastajući se daleko od javnosti po privatnim uredima i kancelarijama proizvela rješenje u obliku posebnog zakona formuliranog tako da derogira cijele druge postojeće zakonske i podzakonske akte. Čemu sva ta silna ministarstva, agencije, uredi, stotine zakona i masivni državni aparat kad na koncu sve pada na leđa jedne žene i njezinih frendova? I po čemu se suštinski takav “antisistemski” model razlikuje od onoga koji za rješavanje niza hrvatskih problema nudi Živi zid?

Po tome da su ovdje angažirani stručnjaci? Tu tankoćutnost javnost će danas teško uvažiti kao neku značajnu olakotnu okolnost, kao i činjenicu da u objavljenim mailovima zapravo nema nijednog dokaza da je cilj, motiv ili interes cijele operacije bilo išta drugo nego spašavanje i stabilizacija Agrokora. Ipak, u politici - a pogotovo hrvatskoj politici - živi se i umire od percepcije. Javni dojam o načinu pokretanja i provedbe Operacije Agrokor i dosad je bio ozbiljno narušen, a nakon ovih objava mogao bi biti i terminalno kontaminiran.

Može li takva operacija završiti uspješno? Još od drevnog Rima poznato je pravno načelo “Katonova pravila” prema kojem ono što je nevaljalo u nastanku ne može s vremenom postati valjano. Politika je znatno manje egzaktna disciplina od prava, no regula Catoniana vrijedi i ovdje. Sve da i proces izvanredne Uprave završi sklapanjem nagodbe, politička šteta izazvana netransparentnostima iz njegove provedbe bit će vidljiva još dugo, pogotovo s obzirom na to da će se vjerojatno reinkarnirati u formi osnove za brojne tužbe koje će uslijediti. Agrokor bi, dakle, cijelu priču mogao i prebroditi, ali hoće li i Vlada? Medicinski rečeno, operacija uspjela, liječnik preminuo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. rujan 2024 09:53