IVANKA TOMA Karamarko se riješio Brkića onda kada ga je predložio za ministra, poslao ga je ravno u minsko polje

Bez obzira na to kako će završiti put Milijana Brkića u izvršnu vlast, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bitno je, a vjerojatno i nepovratno, narušio i umanjio politički kredibilitet drugog čovjeka HDZ-a. Samim činom isticanja Brkića kao kandidata za ministra branitelja Karamarko je (namjerno ili ne, to znaju on, Brkić i njima bliski ljudi u stranci) poslao poruku da mu dojučerašnji najodaniji suradnik i glavni oslonac na terenu više nije bitan.

Kao prvo, Ministarstvo branitelja ni po čemu nije osobito važan resor u Vladi. Izdvajanja koja idu, i koja će ubuduće iz proračuna ići za branitelje, bit će ista s Brkićem kao i bez njega. Nadalje, statusna pitanja braniteljske populacije u pravilu su već odavno riješena i njihov ministar po tom pitanju pred sobom nema nikakve izazove. Jedino pravo pitanje kad su branitelji posrijedi jest jesu li zadovoljni političkom opcijom koja je na vlasti ili nisu. Tako prošlu Vladu koju je vodila SDP-ova koalicija nisu mogli smisliti i bili bi nezadovoljni, rogoborili bi i prosvjedovali taman da se Zoran Milanović osobno pred njima postavio na trepavice. S druge strane, HDZ-ova koalicija na vlasti je njihov izbor i podržavat će Vladu potpuno neovisno o tome kako se zvao njihov ministar. Da je tako svjedoči i činjenica da su već tjednima bez ministra, a da nitko nije rekao ni “a” na tu temu, a kamoli se pobunio.

Drugo, Milijan Brkić nije bio prvi Karamarkov izbor za ministra branitelja, nego je to bio Mijo Crnoja, čovjek koji je još prije dva mjeseca široj javnosti bi o potpuno nepoznat.

Uostalom, Karamarko se rukama i nogama borio za Crnojin opstanak u Vladi iako je na vidjelo izašao čitav niz afera koje su njegova ministra diskvalificirale za obnašanje bilo kakve dužnosti, a kamoli ministarske. Karamarko je do zadnjeg branio Crnoju, iako su protiv bili njegov glavni koalicijski partner Most, pa i sam premijer Tihomir Orešković. Uostalom, osim što Brkić nije bio prvi izbor, njegova se kandidatura ističe nakon nekoliko tjedana, kad su se kroz medije plasirala imena više potencijalnih kandidata koji su iz različitih razloga otpadali, a unutar vladajuće koalicije počelo se raspravljati o tome treba li ukinuti Ministarstvo branitelja.

S druge strane, Karamarko je morao znati da u ovim okolnostima isticanje Brkića kao kandidata za braniteljski resor znači da ga vodi ravno u minsko polje. Naime, u trenutku kad je Karamarko objavio da je Brkić službeni kandidat HDZ-a za ministra branitelja svima je bila dobro poznata odluka Upravnog suda kojom je poništena odluka Policijske akademije da se Brkiću oduzme diploma, ali ne zbog toga jer ne bi bila prepisana, već zato što nije poništena u zakonskoj proceduri.

Sudska odluka je otpremljena MUP-u, što znači (a mediji su o tome sve napisali u trenutku kad je šef HDZ-a lansirao Brkićevo ime) da je sada na potezu Policijska akademija koja može diplomski rad poništiti u pravilnom postupku. Diploma bi se Brkiću stavila pod nos i da je ostao saborski zastupnik, da je samo glavni tajnik HDZ-a, kao i u situaciji da je ministar. Ali ipak nije isto. Nakon niza afera s HDZ-ovim ministrima javnost (pa i koalicijski partneri, te sam premijer) postali su dodatno osjetljivi na afere i ne bi povrh svega što se dogodilo mogli “provariti” još i plagijatora, osobu koja je prepisala i prisvojila tuđi rad. S tog aspekta Brkić već trpi političku štetu jer je unaprijed izložen kritikama zbog prepisivačine, te percipiran kao muljator koji nije podoban biti ministrom. Čovjek koji je četiri godine bio u ratu, časno se i hrabro borio, sada je (i to opravdano) pod povećalom javnosti, dok ga Most i premijer skidaju s dnevnog reda i guraju pod tepih.

Da ne računa s Brkićem njegov stranački šef poručuje i time što ga nominiranjem za poziciju u Vladi izvlači iz stranke. Ma koliko da je Ministarstvo branitelja manje zahtjevan resor, ovakva dužnost traži cjelodnevni angažman, što znači da se Brkić više ne bi mogao u potpunosti posvetiti HDZ-u. Ta je činjenica osobito važna uzme li se u obzir da su se po statutu u HDZ-u već morali raspraviti rezultati parlamentarnih izbora, kao i činjenice da slijede unutarstranački izbori za predsjednika stranke. Na ovim izborima HDZ-ovci će prvi puta šefa stranke birati po principu jedan član jedan glas, što zahtijeva dodatne napore u organiziranju izbora za što je, u Karamarkovoj eri, uvijek bio zadužen Brkić. Da je ostao posvećen stranci, Brkić bi imao iznimno važnu ulogu u izborima ako bi Karamarko imao protukandidata na izborima za predsjednika HDZ-a.