GODINE NISU VAŽNE

ISTINITA PRIČA: 'Upustila sam se u avanturu s mlađahnim zaposlenikom! Nisu mu smetale moje godine!'

'Zbog njega sam pogazila sve svoje principe'

Dok sam promatrala Filipa kako razgovara s jednom klijenticom, lijepom djevojkom od kojih dvadesetak godina, koja je probavala pripijene traperice, osjetila sam kako me ponovo obuzima osjećaj ljubomore. Da, bila je to čista ljubomora, morala sam sebi priznati. Osmjesi i afektirani govor te djevojke su me živcirali, a tome je pridonosilo i to što mi se činilo da je Filip pretjerano ljubazan i uslužan prema njoj.

Uzdahnula sam i skrenula pogled s tog iritantnog prizora proklinjući po tko zna koji put što su se stvari počele odvijati na način koji mi se nije sviđao.

Imala sam četrdeset godina i bila sam poslovođa u popularnoj trgovini odjeće, a imala sam i dobre izglede za daljnji napredak unutar tvrtke koja je bila vlasnik trgovine. Bila sam sretna i zadovoljna svojim životom, no otkad je, prije nekoliko mjeseci, Filip postao jedan od prodavača u trgovini, upala sam u krizu. Prije svega zato što sam imala princip, koji nikad nisam prekršila, da se nikad ne upuštam u intimne odnose na radnom mjestu. Kao drugo, zato što je Filip imao samo dvadeset i osam godina i to što je bio puno zreliji od svojih, pa čak i mojih vršnjaka bilo je nevažno jednako kao i činjenica da sam ja izgledala barem deset godina mlađe od svojih godina. Podaci u osobnoj iskaznici nisu se mogli promijeniti i tih dvanaest godina razlike među nama bilo je zaista previše iz cijelog niza opravdanih razloga.

Filip je tek nedavno diplomirao, no dok ne nađe posao u struci, nije mu bio problem raditi kao prodavač u trgovini koju sam vodila. Ja sam, pak, imala karijeru u usponu i nije bilo mudro upropastiti je zbog avanture s jednim od zaposlenika. On je još uvijek bio u fazi da je volio opuštenu zabavu u disko klubovima, a ja sam već bila u fazi u kojoj te u zabavi ne koče samo godine, već i brojne obaveze i odgovornosti. U mom slučaju, tu je bila još i moja kći Blanka, koja je imala dvadeset godina. Dakle, umjesto da budem Filipova djevojka, bilo bi primjerenije da budem njegova punica. No, to sam mislila samo zbog njihove dobi, s obzirom na to da je moja kći bila u dugoj i sretnoj vezi s Robertom, s kojim se planirala i vjenčati. Srećom, pokazalo se da je mudrija i pažljivija u odabiru muškaraca od svoje majke.

Naime, ja sam u svom životu odabirala samo pogrešne muškarce, i to počevši od prvog kojem sam upoznala na ljetovanju kad sam imala devetnaest godina. On je nestao u vidu lastinog repa samo dva mjeseca kasnije, to jest čim sam mu rekla da sam trudna. Podizala sam Blanku sama sve dok četiri godine kasnije nisam upoznala Luku, jedinog muškarca koji nije pobjegao glavom bez obzira kad je čuo da imam dijete. Veza s njim trajala je sve dok nisam otkrila da me često i nemilice varao s raznim ženama. A sada sam se zaljubila u Filipa koji je u usporedbi sa mnom bio dijete. Kakav apsurd! A još apsurdnije i nevjerojatnije bilo je to što je i on izgubio glavu za mnom.

- Ovo nije samo avantura, Sonja. Ja sam zaista zaljubljen u tebe - priznao mi je prvi put kad smo vodili ljubav.

- Što se mene tiče, bilo je lijepo, ali tu priča završava - kratko sam odbrusila svjesna da sam već previše puta u životu pogriješila i nije mi padalo na pamet da to učinim još jednom.

Imala sam četrdeset godina i nije bilo izgovora za tako djetinjasto ponašanje. Uhvativši se za zrnce razuma koje mi je ostalo, tražila sam od Filipa da se suzdrži od bilo kakve aluzije na ono što se među nama dogodilo, da slučajno ne spominje ništa o tome kolegama te da se drži što dalje od mene.

No, sada sam bila očajna, a uz to me još izjedala ljubomora ako bi Filip bio imalo srdačan prema nekoj klijentici. Ukratko, osjećala sam se sve lošije i kad je moja prijateljica Dejana došla u trgovinu da isproba neke nove stvari koje smo dobili, sve sam joj ispričala tražeći kod nje utjehu.

- I ja bih te trebala tješiti zbog toga što si spavala s takvim mlađahnim komadom? Stvarno si patnica - komentirala je kroz smijeh.

- Upravo tako, dobro si rekla, on je za mene dijete. To je njegova mana.

- Slušaj, Luka je bio tvoj vršnjak, a čini mi se da je imao puno više i puno gorih mana. A moj bivši suprug, koji ima više od četrdeset godina, svaki trenutak slobodnog vremena provodi igrajući play station ili u disko klubu kao da je u pubertetu. Dob je vrlo relativna stvar. Uostalom, Sonja, ti si morala rano sazrijeti jer si rano postala majka i takve bi stvari morala znati bolje od mene.

Uzdahnula sam.

- Ali prestara sam za Filipa. Mogao bi imati svaku mladu djevojku koju poželi.

- Čini se da on ne misli tako, niti to želi.

- Ne misli tako samo zato što je mlad i može si dozvoliti da gubi vrijeme na vezu koja nema budućnost. Ja si to ne mogu dopustiti.

U stvari, upravo to sam činila: gubila sam vrijeme očajavajući zbog njega i čeznući za njim kao da sam kakva šiparica.

Dok je Dejana isprobavala haljine, pogledala sam prema Filipu i primijetila da razgovara s Anom, djevojkom iz kafića nasuprot trgovine koja nam je svaki dan nosila kavu. Ova se u posljednje vrijeme malo previše zadržava u čavrljanju s njim, pomislila sam.

- Izvuci kandže, Sonja. Trebat će ti da se obraniš od ovakvih šupljoglavki - šapnula mi je Dejana provirivši kroz zavjesu kabine i pokazavši glavom prema Aniti.

- Evo, želiš me natjerati da se borim svim sredstvima kako bih od mladih djevojaka obranila svog „dečka“?

- Zar nisi to uvijek radila? Uvijek si se borila za ono što ti je bilo zaista važno. Za Blanku si se borila protiv svih onih koji su htjeli da pobaciš. I od tada se nisi prestala boriti jer život samohrane majke i nije drugo nego stalna borba. Ili možda griješim?

- Imaš pravo, no u ovom slučaju stvari su drukčije. Kad bih se upustila u vezu s Filipom, ne bih bila jedina koja se izlaže riziku. Bio bi ugrožen i mir koji sam uvijek nastojala osigurati Blanki. Već imam dovoljno toga na duši što mi moja kći mora oprostiti zbog burnog života koji sam vodila, ne želim je još dovesti u neugodnost ljubakajući se s njezinim vršnjakom! Ponekad mi se čini da je ona ta koja je zrelija od nas dvije.

- To je točno, Blanka je razumna i staložena djevojka, ali za to si i ti zaslužna, Sonja. Dala si joj primjer kojim bi se i ti sama trebala ponositi - primjer žene koja se nikad nije predala i koja se uvijek borila za ljubav. Zašto to ne učiniš i kad je u pitanju Filip?

- Zato što ne mogu nikad pobijediti tu razliku u godinama. A zaista je velika.





Ponovo sam pogledala prema Filipu koji je još uvijek razgovarao s Anitom i osjetila sam grč u želucu. Ljubomora me proždirala, a za to sam si bila sama kriva. Pogriješila sam što sam se zaljubila u kolegu i sada sam morala ispaštati gledajući ga svakodnevno na poslu. Kao kad bih zastala pred slastičarnicom osjećajući kako mi se skuplja slina od gladi i želje za slatkim, ali bih ipak odustajala zbog vječne borbe s kilogramima. Čak sam počela razmišljati i o tome da zamolim da me presele u neku drugu trgovinu, čak i da dam otkaz, no ništa od toga nisam učinila. Gdje bih dobila drugi posao s navršenih četrdeset godina?

No, oko mjesec dana kasnije, Filip je dao otkaz.

Jednoga je dana je ušao u moj mali ured u stražnjem dijelu trgovine i na moj stol stavio kuvertu.

- Ovo je moj otkaz, naravno mjesec dana unaprijed, kao što stoji u ugovoru. Tako da sljedeći put kad te pozovem da izađeš sa mnom nećeš moći odbiti pozivajući se na svoj princip da ne želiš intimne veze s kolegama - rekao je s gorkim osmijehom.

Zaboga, jesam li dobro razumjela? Daje otkaz da ga više ne bih mogla odbijati izgovarajući se da ne izlazim s kolegama? Nisam znala je li bi mi to trebalo laskati ili bih trebala biti očajna zbog takve ludosti kakvu može počiniti samo zaljubljena osoba. Ili možda mladić koji je još uvijek nezreo i neodgovoran.

- Zar si poludio? - upitala sam oštro. - Svaki dan deseci ljudi ostaju bez posla, a ti daješ otkaz zbog nekog svog hira? Zaista se ponašaš kao dijete.

- Hir? Za tebe je voljeti nekoga hir?

Kao što je Dejana rekla, cijeli svoj život sam se morala boriti za nekoga ili nešto. Filip je bio prva osoba koja se borila za mene. Poželjela sam mu se baciti oko vrata, ali nisam to učinila.

- Filipe, posljednji put ti kažem, među nama ne može biti ništa - odlučno sam rekla.

- Meni se čini da nam je bilo jako dobro zajedno.

- To je bila samo jedna noć. Pravi, svakodnevni život je nešto drugo. No, što ti u svojoj dobi možeš znati o tome? Ako si mislio da ćeš mi nešto dokazati dajući otkaz, uspio si. Sad imam potvrdu da si samo nezreli mladić - rekla sam bijesno izvadivši iz kuverte otkazno pismo.

- Misliš da znaš sve samo zato što imaš nekoliko godina više? - planuo je. - No, o meni ne znaš baš ništa. Činjenica što sam mlad tebi je dovoljna da zaključiš i da sam nezreo. I ja sam onaj koji je površan? Ako od nas dvoje netko nema hrabrosti da preuzme svoj dio odgovornosti, onda si to ti. Uostalom, ne dajem otkaz zato što sam nepromišljen, a ne dajem ga čak ni zbog tebe. Nisam diplomirao da bih cijelog života radio kao prodavač i našao sam posao u biokemijskom laboratoriju, što je i bila moja želja.

A da si se udostojila saznati nešto više o meni, pitati me nešto o mom životu i obitelji, otkrila bi da je i moja sestra jako mlada rodila, baš kao i ti, te da sam joj ja pomogao da podigne svoje dijete, između ostalog i financijski. Dakle, jako dobro znam što znači sam podizati dijete. I ima još jedna stvar koju ti želim reći: uvjeren sam da bi naša veza mogla funkcionirati samo kad se ti ne bi tako bojala prepustiti osjećajima koje znam da gajiš prema meni.

Nakon tih riječi okrenuo se i otišao. Shvatila sam da će uskoro nestati iz mog života, kao i to da sa svojih dvadeset i osam godina nije bio dijete, već muškarac. Zašto to nisam ranije shvatila? Vjerojatno bi baš on bio onakav partner kakvog sam oduvijek tražila, no i dalje nisam bila sigurna mogu li mu vjerovati. Nisam bila samo žena, već i majka, što je samo dodatno povećavalo moju nesigurnost i opreznost. Nisam se mogla osloboditi majčinskih strahova. Žaljenje zbog propuštene prilike s Filipom bih preživjela, ali ne bih mogla podnijeti da ispadnem smiješna u očima svoje kćeri ili da svojim postupcima dovedem do toga da me se ona stidi.

No, ljubav nikad nije razlog za stid i upravo je moja kći Blanka, koja je bila utjelovljenje osjećaja čiste ljubavi, bila ta koja mi je to objasnila.

Nekoliko dana nakon što je Filip dao otkaz, dogodilo se da sam slučajno načula razgovor između nje i njezine najbolje prijateljice Eve, koja je navratila kod nas da posjeti Blanku.

- Danas sam kupila traperice u trgovini u kojoj radi tvoja majka, a u odabiru mi je pomagao nevjerojatno zgodan i šarmantan prodavač! - čula sam kako je Eva s oduševljenjem rekla Blanki dok sam prolazila kraj zatvorenih vrata njezine sobe.

Nisam imala običaj prisluškivati, no to spominjanje Filipa privuklo je moju pažnju.

- Hej, polako, Filip je rezerviran! - upozorila ju je Blanka.

Osjetila sam kako me hvata jeza. Što je pod time mislila moja kći? Zar je ona imala vezu s Filipom? Nisam mogla vjerovati svojim ušima.

- Nemoj mi reći da ti imaš nešto s njim! A što je s Renatom? - pitala je Eva, koja je očito došla do istog zaključka kao i ja.

Blankin iskren smijeh me utješio, no riječi koje je izgovorila trenutak poslije su me zaprepastile.

- Ja sam ludo zaljubljena u Renata! - odgovorila je Blanka prijateljici. - Ekskluzivno pravo na Filipa ne polažem ja, već ga tražim za svoju majku. Mislim da su njih dvoje u vezi i da se ona stidi to priznati. Zapravo ona mi to sama još nije rekla, no shvatila sam što se događa po pogledima između njih dvoje koje sam primijetila svaki put kad bih navratila u trgovinu.

Naslonila sam se na zid. Nisam mogla doći do zraka. Ali kako, zar je bilo tako očito ono što osjećam za Filipa da je to moja kći primijetila bez da sam joj ikad išta natuknula o tome?

- Pa, zašto bi se toga trebala stidjeti? Ja bih bila ponosna da izlazim s takvim komadom! - odgovorila je Eva.

- Ma, mislim da osjeća stid zbog razlike u godinama. Besmislica!





Jednom jedinom rečenicom Blanka je izbrisala mjesece i mjesece tijekom kojih sam se izjedala u svojim nedoumicama, gnjaveći jadnu Dejanu da satima raspravljamo o toj temi. Besmislica, eto što je po njoj bila razlika u godinama između Filipa i mene.

Moja kći je još jednom napravila čudo, baš kao što je to učinila i u trenutku kad je došla na svijet. Tada sam se devet mjeseci izjedala zbog strahova i dvojbi jesam li donijela ispravnu odluku, a zatim sam na višesatnom porodu proživjela paklene bolove da bih se istog trenutka kad su mi pružili Blanku u naručje osjetila kao da sam stigla u raj. Blanka je bila ta koja je izbrisala iz moje glave i srca svaki strah, tugu i nesigurnost. Upravo kao što je to učinila i sada.

Nisam se nikako mogla udaljiti od vrata njezine sobe iza kojih su dvije djevojke, i ne znajući, promijenile tijek mojeg života. Čula sam ponovo svoju kći kako govori:

- Ja mislim da je, ako su njih dvoje zaista u vezi, to jako romantično. Njih dvoje zajedno protiv svih licemjera, sigurni u svoju ljubav, koju ničiji komentari i osude ne mogu poljuljati. Nadam se samo da je Filip onaj pravi za nju jer mama zaista zaslužuje malo sreće u životu. A i kad njihova veza ne bi uspjela, to sigurno ne bi bilo zbog razlike u godinama. Ljubavne veze pucaju iz tisuće različitih razloga. Srećom, moja majka je uvijek slušala svoje srce, a do predrasuda nije držala. Ja sam najbolji dokaz za to.

Blanka je bila u pravu. Da je Filip imao i četrdeset godina, to ne bi bila nikakva garancija da će veza potrajala. Uostalom, ni moja veza s Lukom, koji je bio moj vršnjak, nije trajala dugo i ružno je završila. A Dejanin suprug, koji je također bio naših godina, ostavio je Dejanu zbog neke dvadesetogodišnjakinje.

Ljubav nikad nije razlog za stid ili krivnju, a u njoj ne bi smjelo biti niti predrasuda. Ljubav je samo ljubav, i to u bilo kojoj životnoj dobi. Možda nas može i prestrašiti bujicom emocija, ali nas ujedno ispunjava hrabrošću i snagom. A ja, s Blankom i Filipom uz sebe, nisam imala razloga za strah.

I tako sam sutradan na nokte stavila jarko crveni lak, poput mačke spremne da kandžama uhvati svoj plijen, odjenula svoju najljepšu haljinu i otišla na posao. Anita je već bila tamo i razgovarala s Filipom.

- Filipe, trebam te malo - rekla sam mu jasno dajući do znanja djevojci da je vrijeme da ode.

Filip je zapanjeno pošao za mnom u moj ured.

- Baš sam razmišljala o tome kako mi još nisi poklonio ni cvijet ni čokoladu. Kakav je to način udvaranja jednoj ženi? Zar ti još nitko nije rekao da je gospođe mojih godina najlakše osvojiti na taj način?

Pogledao me kao da sam sišla s uma. Nježno sam mu se nasmiješila i vidjela da se i on tada opustio.

- Kako vi kažete, gospođo! No, takve naredbe neću još dugo primati jer za nekoliko dana više nećete biti moja šefica i nećete moći zapovijedati. Onda ću ja biti glavni i onaj koji će odlučivati u našoj vezi.

Nisam mogla tražiti više od jednog muškarca. Imala sam neodoljivu potrebu da ga zagrlim, ali sam se suzdržala, ostavši vjerna svom principu da intimnosti među zaposlenicima nisu dopuštene.

A kad se malo kasnije zaista vratio s buketom crvenih ruža i velikom čokoladom, pojela sam je u slast, ne obazirući se ni na kakve dijetne režime koje sam provodila. S istim užitkom s kojim sam napokon odlučila dopustiti sebi da volim Filipa unatoč razlici u godinama između nas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 15:01