SAVRŠENA I SAMA

ISTINITA PRIČA: 'Ostavio me zbog estetskih operacija! Nije želio živjeti pokraj silikonske lutke!'

'Zamijenio me običnom i prosječnom ženom'

- Smatraj to uranjenim poklonom za rođendan - rekla je kroz smijeh Alka, moja najbolja prijateljica, pružajući mi kupon za besplatni pregled kod poznatog estetskog kirurga.

- Što ću ja tamo?

Nisam znala bih li se trebala osjećati uvrijeđeno ili zahvalno. Upravo se bližio moj trideset i peti rođendan, ali bila sam uvjerena da izgledam mnogo mlađe od svojih godina. Pazila sam na prehranu, redovito vježbala i koristila kozmetičku liniju koja je usporavala starenje kože.

- Pa, mogla bi malo izgladiti ove borice koje ti se vide kad se smiješ. Ili, možda, ove dvije bore između očiju koje se produbljuju kad se zamisliš?

- Slažem se, imam malo bora, ali ništa zabrinjavajuće…

- Mislim da ti ne bi škodilo nekoliko injekcija kolagena - nije se predavala Alka. - To ništa ne boli: mali ubod i gotovo, bora više nema! I nije ni štetno kao silikon.

- Ne znam baš…

- Zašto ne bi otišla na razgovor s kirurgom pa ćeš lakše odlučiti. Ja često posjećujem njegovu kliniku.

Kad mi je Alka nabrojila "sitne" zahvate kojima se podvrgla, zabezeknula sam se. Bila je nesumnjivo najljepša žena koju sam poznavala i kad bismo zajedno izišle u grad, uvijek bi je pratili zadivljeni muški pogledi. Nije mi bilo ni na kraj pamti da su njezine lijepo oblikovane usne bile ispunjene kolagenom! I tako sam se idućeg dana zaputila u kliniku.

- Siguran sam da vam mogu pomoći da postanete još ljepši - rekao je doktor Dinko dok je proučavao moje lice. - Koža vam je u odličnom stanju, mada bi vas jedan kemijski piling učinio barem deset godina mlađom. I ova kvržica na nosu mogla bi se ukloniti, ali ako vama ne smeta… Što se tiče bora, njih se možemo odmah riješiti.

- Hoće li me boljeti? - zabrinuto sam upitala.

- Poput uboda insekta - odgovorio je liječnik.

Dvadeset minuta kasnije osjećala sam se kao da mi je lice izbolo stotinu pčela, ali rezultat mi se svidio: sitne borice nestale su kao čarolijom! Odmah sam počela planirati podizanje kapaka. Doktor Dinko objasnio mi je da je riječ o vrlo jednostavnom zahvatu.

- Prelijepa si večeras! - oduševio se moj muž Boris kad sam se spremila za izlazak. - Nekako si mi drukačija? Imaš novu haljinu? Ili frizuru?

- Eh, neka to ostane moja mala tajna - tajanstveno sam mu odgovorila.

Boris nije dalje propitkivao i ja sam bila sretna što sam mu se učinila ljepšom. Nekoliko dana poslije obavijestila sam ga da kanim podignuti kapke. On se iznenadio.

- Zaista to želiš učiniti?

- Da, Borise, jako mi je stalo do toga.

I tako sam se tri tjedna poslije podvrgnula prvom zahvatu. Jako me boljelo, ali doktor Dinko i osoblje bili su vrlo ljubazni prema meni tako da sam brzo zaboravila na bol. Ostala sam nekoliko dana kod kuće. Nakon tjedan dana oči su mi još bile natečene, ali već su se vidjeli rezultati liftinga i bila sam vrlo zadovoljna. Počela sam štedjeti i stavljati novac na svoj tajni račun. Namjeravala sam si nanijeti trajni make up na oči i usne jer sam u nekom časopisu pročitala da tako rade sve glumice. I tako sam se dva mjeseca poslije ponovno našla u klinici. Zahvat je bio malo bolan, ali kad sam se pogledala u ogledalo, zadovoljno sam se nasmiješila. Oči su mi sada izgledale našminkano čak i dok sam spavala!

- Ali dobro izgledaš! Zašto hoćeš napraviti liposukciju? - zbunjeno me upitao Boris kad sam ga obavijestila o svojoj najnovijoj namjeri.

- Vježbala sam kao luđakinja u teretani - potužila sam se - ali ništa mi nije pomoglo da se riješim ovih naslaga na bedrima. Doktor Dinko me uvjerava da liposukcija rješava problem jednom zauvijek.

- A koliko će me to koštati?

Boris je razrogačio oči kad sam mu rekla cifru, ali uspjela sam mu objasniti koliko mi je stalo do toga. Ovaj put me ništa nije boljelo i nekoliko tjedana poslije ponosno sam mogla odjenuti vruće hlačice i novi bikini. Boris je zadivljeno zazviždao kad me ugledao.

- Nikad nisi bila tako seksi, Nikolina.

Zapravo sam se i osjećala kao nova osoba. Počela sam nositi cipele s visokim potpeticama i izazovnu odjeću čak i u ured. Moj me muž obasipao pažnjom: bilo je divno osjetiti se ponovno mladom i poželjnom!

- Organiziramo oproštajnu zabavu mom kolegi Marku koji odlazi u mirovinu - obavijestio me Boris jedne večeri. - Nadam se da ćeš biti slobodna oko sedam.

- Naravno - odgovorila sam - ali ne mogu vjerovati da Marko već odlazi u mirovinu.

- On i žena kupili su lijepu jedrilicu i namjeravaju veći dio godine provesti ploveći.

- Zvuči uzbudljivo, ali što kad se budu posvađali? Na jedrilici se nemaš kamo povući.

- A nema ni kirurga nadohvat ruke kad te uhvati depresija! - dodao je Boris nasmijavši se.

Njegove su me riječi natjerale na razmišljanje. Jesam li možda pretjerala? Jesam li riskirala da postanem rob plastične kirurgije? No odmah sam odagnala takve misli: ionako nisam imala dovoljno novca da bih se toga bojala. Pažljivo sam se spremila za zabavu. Rijetko sam susretala kolege svog muža i željela sam ostaviti što bolji dojam. Odjenula sam usku crnu haljinu i crvene cipele s visokom potpeticom.

- Prekrasna si! - udijelio mi je kompliment Marko, Borisov kolega, zagrlivši me.

- Nikolina, želim te upoznati s Ivančicom - začula sam glas svog muža iza svojih leđa. - Ona je moja nova tajnica.

Ivančica je bila mlada plavuša preplanule puti i savršeno građena tijela.

- Divim se vašem mužu - rekla je nasmiješivši se Borisu. - Toliko mnogo učim od njega da ujutro jedva čekam da odem u ured.

Odmjerila sam je od glave do pete i zadrhtala od straha: bila je zaista prava ljepotica i k tome još vrlo mlada. Ta bi mi djevojka mogla preoteti muža! Cijelu večer se nisam odvajala od Borisa i zaljubljeno sam mu se smješkala. Željela sam da Ivančica vidi koliko smo sretni.

Te sam večeri u svom krevetu donijela još jednu odluku: napravit ću si i ja meke i pune usne kakve je imala Ivančica!

Doktor Dinko me podržao: nekoliko injekcija kolagena bit će dovoljno da na mojem licu zablistaju seksi usne. Dogovorila sam zahvat za idući tjedan, ali nisam ništa rekla mužu. Suprotno mojim očekivanjima, zahvat je bio vrlo bolan. Suze su mi tekle niz obraze dok mi je doktor Dinko ubrizgavao kolagen u rubove usana. No, kad sam izlazila iz ordinacije, imala sam pune, senzualne usne.

- Što si to učinila! - zaprepastio se Boris kad me ugledao. - Izgledaš tako vulgarno!

- To je samo zato što sam malo natečena - objasnila sam mu.

- A koliko je koštala ova nova intervencija na tvom licu? - bijesno me upitao.

- Ne puno - odgovorila sam - naročito ne u usporedbi s operacijom nosa i grudi koje namjeravam učiniti.

- Te plastične usne uopće se ne miču kad govoriš! - užasnuto je primijetio. - Potpuno si luda! - I zatim je izašao bijesno tresnuvši vratima.

Nisam se rasplakala, ali sjedeći pred ogledalom, počela sam proučavati tu groznu kvržicu na svom nosu, koju sam već odlučila ukloniti. Nazvala sam Alku kako bih je upitala je li ikad operirala nos.

- Pa naravno, draga. To je bila prva operacija koju sam učinila i odlično je uspjela.

- Boris će se ljutiti - rekla sam i ispričala joj za našu svađu.

- Ah, ti muškarci! - uskliknula je Alka. - A što bi trebala učiniti? Mirno promatrati kako se on okreće za drugim ženama? Zar nije bolje pobrinuti se da mu ostaneš što dulje privlačna?

- Misliš li da će mi to pomoći da spasim brak? - upitala sam je s nadom u glasu.

- Naravno. Zar ne vidiš koliko muškaraca ostavlja svoje supruge radi mlađih žena? Ne želiš valjda da se to dogodi i tebi?

Naravno da nisam željela, ali morala sam biti oprezna i ne dopustiti da moj muž sazna za moj novi zahvat. Počela sam štedjeti na svemu i kad sam skupila iznos dovoljan za operaciju nosa, nazvala sam Alku.

- Ne znam što da učinim. Boris to neće razumjeti.

- Zašto mu ne kažeš da ideš u posjet svojima u Split? Odradi operaciju i dođi k meni na oporavak - predložila mi je. - Kad te bude vidio, pomislit će da je tvoj svježi izgled posljedica boravka na morskom zraku.





Bio je to savršen plan. Moja se majka u posljednje vrijeme nije osjećala baš najbolje pa je to bio odličan izgovor. Na dan operacije Boris me otpratio na aerodrom. Bio je nježan prema meni i obećala sam mu da ću se brzo vratiti. Strastveno sam ga izljubila i čim se udaljio, požurila sam se na taksi. Dva sata poslije bila sam spremna za operaciju. Odlučila sam si uz korekciju nosa podignuti i očne kapke. Kad sam se probudila i pogledala u ogledalo, skoro sam pala u nesvijest. Izgledala sam kao da sam preživjela boksački meč! Oči su mi bile crne, a nos ogroman, dvostruko veći nego prije! Rekli su mi da će splasnuti za nekoliko dana, ali oteklina i podljevi nestali su tek nakon tjedan i pol. Zahvalila sam Alki na gostoprimstvu i krenula kući. Borisov je auto bio u garaži, ali on mi nije došao otvoriti vrata. Zabrinuta, pošla sam ga potražiti.

- Dragi, gdje si? Stigla sam!

Zatekla sam ga u radnoj sobi. Nije čak ni ustao kad me ugledao.

- Borise, tu sam. Zar me nećeš ni poljubiti?

- A zašto bih? Jedva te prepoznajem!

- Ne pričaj gluposti. Žena sam ti i…

- Bila si nekoć. Nekoć si bila vesela, spontana, zabavna… Sada provodiš vrijeme zatvorena u kupaonici i proučavaš svoje lice u potrazi za kakvom novom operacijom. Ne mogu tako živjeti. Tvoje ponašanje je bolesno!

- Ali ja želim biti lijepa za tebe! - povikala sam. - Što ima loše u tome što želim biti lijepa za muškarca kojeg volim?

- Ti više nemaš vremena za muškarca kojeg voliš! - bijesno je odvratio moj muž. - Koliko već dugo nismo o nečemu popričali, osim o tvojim operacijama - prošlim, sadašnjim i budućim?

- Ljubavi - promrmljala sam - umorna sam od puta…

- Ma kakvog puta! Bila si kod svog voljenog doktorčića zatezača lica, a ne kod svoje mame!

- Žao mi je, ali znala sam da nećeš razumjeti ako ti to kažem - promrmljala sam zaplakavši. - Samo sam se željela riješiti te ružne kvržice na nosu.

- Tvom nosu ništa nije nedostajalo! Što se to događa s tobom, Nikolina? Kad misliš prestati s tim?

Nisam mu ništa odgovorila nego sam se okrenula i odjurila u svoju sobu. Očekivala sam da će Boris doći za mnom, ali nije. Te je noći, baš kao i cijeli idući tjedan, spavao u sobi za goste. Kad smo se konačno pomirili, svečano sam mu obećala da ću kliniku doktora Dinka zaobilaziti u širokom luku. Boris mi je rekao da me voli. Proveli smo cijelu noć razgovarajući o planovima za budućnost. Otkrio mi je da bi nakon odlaska u mirovinu volio živjeti u našoj kućici na moru. Njegove riječi su me zabrinule. Hoću li još uvijek moći nositi bikini? Odmah sam pomislila kako bi bilo dobro podignuti i povećati grudi. Borisu nisam ništa rekla, ali povjerila sam se Alki.

- Štedim za zahvat na grudima - rekla sam joj - ali ne znam kada ću to učiniti.

- Tvoj muž pretjeruje - zaključila je moja prijateljica. - Na kraju krajeva, u dvije godine imala si tek nekoliko malih zahvata. Bližiš se četrdesetoj i imaš pravo učiniti bilo što kako bi ostala lijepa.

Te me večeri Boris pozvao pred televizor.

- Pogledaj ovu - rekao je pokazavši mi poznatu glumicu. - Izgleda grozno! Ima skoro šezdeset godina i zbog pretjerivanja s estetskim operacijama izgleda kao Kineskinja!

To je bila istina: oči su joj bile izdužene, ali meni je svejedno izgledala prekrasno. Budući da je bila Borisovih godina, pomislila sam da moj muž vjerojatno tako govori iz zavisti, jer je žena izgledala puno mlađe od njega. Te sam večeri pošla leći odlučna u namjeri da operiram grudi. Tonući u san, pomislila sam kako bih u bliskoj budućnosti voljela napraviti kompletan lifting lica i ukloniti podbradak. Prilika za to pružila mi se nekoliko tjedana poslije. Boris je morao otputovati na službeni put u Njemačku.

Njegov se avion još nije ni odvojio od piste, a ja sam već bila u klinici doktora Dinka. Nisam očekivala da će me toliko boljeti, ali već pet dana poslije nosila sam majicu s izrezom koji je isticao moje čvrste, dva broja veće grudi. Kad se Boris vratio, ničim mi nije dao do znanja da je primijetio promjenu. Spomenuo je da je kongres u Njemačkoj bio vrlo zanimljiv i da se lijepo proveo. Zadovoljna što nije negodovao zbog mog zahvata, počela sam štedjeti za lifting lica. Dva mjeseca poslije slagala sam mu da idem u posjet majci i da me neće biti tjedan dana. Večer prije putovanja odjenula sam izazovnu spavaćicu i pojavila se na vratima njegove radne sobe.

- Nećeš me doći poljubiti za rastanak? - mazno sam ga upitala.

Podigao je pogled s kompjutera i rastreseno me pogledao.

- Kasnije - odgovorio je. - Sad imam posla.

Zaspala sam prije njegova dolaska, a on me nije probudio. Idućeg me jutra na brzinu poljubio i poželio mi sretan put prije nego što je odjurio na posao.

Već sam idućeg dana bila operirana. Mami sam rekla da sam operirala devijaciju nosnog septuma i zamolila je da Borisu ništa ne kaže.

- Izgledaš kao da si došla iz rata! - uskliknula je kad me došla posjetiti u bolnicu.

Lice mi je bilo potpuno prekriveno zavojima jer sam uz operaciju nosa malo podigla i jagodice. Kad su mi prvi put skinuli zavoje, preplašila sam se svog izgleda. Lice mi je bilo ljubičasto, ali već su se primjećivale istaknutije jagodice, a podbratka je sasvim nestalo. Pogledavši se u ogledalo večer prije izlaska iz bolnice, zadovoljno sam se nasmiješila: sada sam izgledala poput onih modela čija su lica krasila naslovnice modnih časopisa.

Kad sam se vratila kući, dočekao me Boris. Ispričao se što nema vremena popričati sa mnom jer ga je čekao važan posao u uredu.

- Ništa ne brini, dragi - rekla sam mu. - Umorna sam i idem odmah leći.

Kad sam se idućeg dana vratila na posao, svi su mi čestitali na lijepom i odmorenom izgledu. Tjedan dana poslije, na ručku s Alkom, moja prijateljica mi nije prestajala dijeliti komplimente.

- I ja bih trebala napraviti lifting - uzdahnula je - ali doktor mi kaže da mi je tijelo pretrpjelo previše trauma i da bi bilo dobro da malo pričekam.

Iznenadila sam se jer mi je Alka izgledala božanstveno, iako su joj usne možda bile malo prevelike, gotovo otekle… Usne! Bilo je već prošlo skoro godinu dana otkad sam primila zadnju injekciju kolagena i sada su, na mom novom licu, djelovale nekako otužno. Rečeno, učinjeno! Nazvala sam kliniku i dogovorila zahvat za idući tjedan. Znala sam da će Boris ponovno biti na službenom putu i zamolila sam doktora Dinka da mi poveća količinu kolagena. Osoblje klinike me srdačno dočekalo i obasulo komplimentima na račun mog pomlađenog izgleda. Na žalost, moj mi je muž sve rjeđe dijelio komplimente i posvećivao mi sve manje vremena, izgovarajući se poslom. Nove usne su čak i meni djelovale pretjerano, ali doktor me uvjerio da će biti savršene čim oteklina malo splasne. Dok sam se zadovoljno promatrala u ogledalu, primijetila sam da mi je desna ušna resica malo dulja od lijeve. Zaključila sam da bih i to trebala srediti malim zahvatom. Boris me nazivao svake večeri i kad se vratio s puta, donio mi je buket cvijeća i predivnu zlatnu ogrlicu. Bila sam toliko dirnuta i zatečena da sam briznula u plač.

- Volim te - prošaptala sam.

- I ja tebe - rekao je zagrlivši me.

Nije komentirao moj novi izgled niti me tražio da vodimo ljubav. Idućih smo se mjeseci vrlo malo viđali. On je bio potpuno zaokupljen jednim novim projektom, a kad bi bio kod kuće, poklanjao bi mi vrlo malo pažnje. Mene to nije previše uznemirivalo. Bila sam u potrazi za novim frizerom koji bi mi posvijetlio kosu i kozmetičarkom koja bi mi ugradila umjetne nokte, koje sam smatrala izrazito seksepilnima. Moj muž nije primjećivao ni novu boju kose ni nove nokte. U posljednje je vrijeme djelovao vrlo odsutno. Znala sam da radi na jednom velikom znanstvenom projektu i vjerojatno je zbog toga bio tako zabrinut. Jednoga sam dana u toaletu na poslu slučajno prisustvovala razgovoru dviju tajnica koji me šokirao.

- Jesi li je vidjela? U toj ultra kratkoj haljinici! Moj Bože, ima skoro pedeset godina, a odijeva se kao tinejdžerica!

Znatiželjno sam se zapitala o kome to razgovaraju.

- Svakih petnaestak dana odlazi pod nož. Moj se šef šali da će joj usne prekriti lice nastavi li ih povećavati.

Nesvjesno sam dotakla svoje silikonske usne i jedva se suzdržala da ništa ne odgovorim tim dvjema bezobraznicama za koje sam odmah shvatila da govore o meni.

- U posljednje vrijeme izgleda kao komična maska, jadnica! - rekla je prva. - Zar nema kod kuće ogledalo? Usne joj se jedva miču kad govori.

- Da mi je znati kako se samo može kretati sa svim tim silikonima u sebi. A jesi li vidjela kako je podignula jagodice? Cijelo lice joj izgleda ukočeno.

Kad su konačno izašle iz toaleta, pomislila sam da su samo ljubomorne. Ali ipak sam osjetila blagu nesigurnost i toga sam poslijepodneva ranije otišla kući, želeći u miru promisliti o svemu. Borisov je auto bio u garaži, ali njega nije bilo u radnoj sobi. Pomislivši kako se vjerojatno odmara, popela sam se na kat. Odmah sam začula šum vode i ženski glas kako se smije. "To je vjerojatno televizija", zaključila sam krenuvši prema kupaonici i tiho otvorila vrata. Nijedno od njih dvoje nije me primijetilo, ali ja sam vrlo dobro vidjela svog muža kako u zagrljaju drži mokru ženu. Stavila sam ruku na usta kako ne bih zavrištala, a zatim nepomično skliznula na pod, slušajući jecaje i uzdahe dvoje ljubavnika. Najgore od svega bilo je, koliko sam mogla vidjeti, to što ta žena uopće nije bila Borisov tip! Imala je nekih pedesetak i više godina i petnaestak kilograma viška. Nisam joj vidjela lice, ali sigurno nije bilo ništa bolje od gojaznog tijela. Kako li se samo Boris usuđivao varati me s tako ružnom ženom, koja očito nije imala nikakva poštovanja prema sebi. Ustala sam i stala ispred tuš kabine. Ona je prva izišla.

- Ručnik? - ledeno sam upitala pružajući joj čisti ručnik.

- Oh! - vrisnula je.

- Ne morate mi zahvaljivati - bijesno sam procijedila - to spada u ponudu kuće!

- Smiri se - umiješao se moj muž zaogrnuvši se ogrtačem.

- Naravno! Tko ti je ta? Kolegica znanstvenica?

- Dosta, Nikolina! Kasnije ćemo razgovarati o ovome - rekao je odlučnim glasom.

Žena se sklonila u sobu i počela žurno odijevati. Nemilosrdno sam je promatrala: bila je starija nego što sam u prvi tren pomislila, možda je čak bila starija i od Borisa.

- Zašto baš ona? - povikala sam pokazujući prstom na nju. - Kako si me mogao prevariti s tako zapuštenom ženom?

- Ja sada idem - rekla je ona.

- Ne, molim te, ostani. Obećao sam ti da ću nešto pitati svoju ženu i to ću odmah i učiniti: Nikolina, želim razvod!

- Zar si poludio? Nakon jedanaest godina…

- Posljednjih pet godina to više nije bio brak! Nas smo dvoje samo živjeli pod istim krovom i financirali doktora Dinka. Ti više nisi ni približno ista žena kojom sam se oženio. Pokušao sam ti to na razne načine dati do znanja, ali tebi je bio važan samo tvoj izgled!

- Ali ja sam htjela biti lijepa za tebe! Htjela sam ostati privlačna i poželjna, a ne postati stara i odbojna - očajno sam odgovorila, dobacivši zloban pogled ženi koja je zbunjeno stajala na pragu sobe.





- Nikad ti ničim nisam dao naslutiti da mi je stalo samo do vanjskog izgleda - usprotivio se moj muž. - Volio sam te jer si bila inteligentna i duhovita. Nisam želio živjeti pokraj silikonske lutke.

- Ali ja te volim…

- Ne, više ne vjerujem u to.

- Molim te, Borise, nemoj mi to činiti! - uskliknula sam briznuvši u plač.

- Ne želim da patiš, Nikolina, ali među nama je gotovo. Ljiljana i ja se volimo i želim ostatak života provesti s njom.

- Neću ti dati razvod! - histerično sam povikala.

- Bilo bi ti bolje da mi ne praviš probleme, jer kad u sudnici počnem nabrajati sve tvoje operacije i pokažem tvoje fotografije od prije deset godina, svaki sudac će biti na mojoj strani. Nego, slušaj, ostavljam ti sav novac koji sam uštedio i ako ga dobro uložiš, bit ćeš materijalno osigurana do kraja života.

Bila je to vrlo velikodušna ponuda.

- Ali zašto želiš uništiti naš brak zbog ovakve žene?

Pogledala sam Ljiljanu, njezino izborano lice, podbradak i mlohavo tijelo. Imala je čak i sijedu kosu!

- Zato što se Liljana ne boji ostarjeti - odgovorio je Boris prišavši joj i nježno je uhvativši za ruku. - Zbogom, Nikolina, žao mi je, vjeruj mi, ali tako je bolje.

Kad su otišli, pažljivo sam se pogledala u ogledalo. Primijetila sam svoje nejednako duge ušne resice i odlučila da ću ih operirati odmah nakon razvoda.

"Boris će se vratiti", samouvjereno sam zaključila. Kad se bude prvi put probudio uz Ljiljanu, doletjet će k meni. Ja sam u međuvremenu ionako imala puno posla: morala sam otići frizeru, na manikuru i potražiti novi posao, na kojem neće biti zavidnih kolegica. I, naravno, morala sam si naći dobrog odvjetnika. Odvjetnica, vrlo samosvjesna žena, pažljivo je pročitala izvještaj Borisova odvjetnika.

- Je li vam predloženo da se obratite psihologu? - upitala me prolistavši stranice.

- Ne, zašto?

- To je predložio vaš muž. Ja bih vam savjetovala da to učinite, jer ako ne želite pristati na razvod, mišljenje liječnika moglo bi vam biti od velike pomoći.

- Mislila sam da je razvod u današnje vrijeme vrlo jednostavna stvar.

- Ne u slučaju kad govorimo o ovako velikim svotama - odgovorila je. - Znate li, možda, koliko je financijski težak vaš muž?

- Znam da je u posljednje vrijeme patentirao jedan lijek, ali to je sve. Uvijek smo dobro živjeli, ni u čemu nismo oskudijevali.

- Vaš je muž dao velik doprinos farmaceutskoj industriji - otkrila mi je. - Čak i nakon razvoda, bit ćete vrlo bogata žena.

Ostala sam bez riječi. Boris je bio vrlo velikodušan prema meni. Sada sam si mogla priuštiti koju god plastičnu operaciju sam htjela. Ali jedino što uistinu želim je ponovno imati svog muža, ogorčeno sam pomislila.

- U redu, ići ću psihologu - rekla sam. - Ponajviše zato što se nadam da će to dati završnu riječ ovoj gluposti od razvoda.

Dogovorila sam sastanak sa psihologom za idući utorak. Bila sam vrlo nervozna, ali on me uspio umiriti postavivši mi nekoliko jednostavnih pitanja. Ispričala sam mu sve o svojim problemima s Borisom i njegovim zahtjevom za razvod. Pažljivo me saslušao dok sam mu objašnjavala kako moj muž smatra moje operacije krivima za raspad našeg braka.

- Što biste, da možete, sada učinili kako biste poboljšali vaš odnos? - upitao me.

- Korigirala bih ušne resice - odgovorila sam bez oklijevanja.

- A zatim? - ljubazno je inzistirao doktor.

- Vjerojatno bih razmislila o kemijskom pilingu…

Nisam mogla vjerovati da imam toliko sreće: pronašla sam psihologa koji me razumio! Bez sustezanja sam mu priznala koje sve zahvate još imam u planu.

- Biste li voljeli imati sposobnost vidjeti se onakvima kakvi uistinu jeste? - upitao me.

- Naravno!

- U redu, onda će to biti naš prvi zadatak. Idući put želim da odjenete kupaći kostim: obećajem da vam neće biti neugodno. Pripremio sam seriju vježbi koje bi trebale pomoći pacijentima da postanu svjesni sebe i shvate što je uistinu važno.

- Hoću li moći pokazati rezultate svom kirurgu?

- Ako to budete željeli, ali tek kad završimo s našim susretima. U međuvremenu vas molim da se ne podvrgavate nikakvom zahvatu, pa ni najsitnijem.

Idući sam tjedan svukla traperice i majicu i ostala stajati u kupaćem kostimu. Doktor me zamolio da stanem ispred velikog tamnog ekrana, a zatim mi je u ruke stavio dvije male elektrode i zamolio da na ekranu prikažem obris svojih bokova, bez da ih dodirujem.

- Ali čemu to služi? - upitala sam. - Već sam vam rekla da imam barem četiri centimetra viška…

- To je vaše mišljenje…

- A vaše?

- Mene zanima samo ono što vi mislite.

Rekla sam mu kako sam uvjerena da imam preširoke bokove i da bih trebala smanjiti njihov obujam. Svakog sam dana trčala i pet puta tjedno vježbala u teretani, ali bez ikakvog rezultata. Psiholog je sve zapisao, kao da se radi o vrlo važnoj stvari. Idućeg me tjedna doktor zamolio da legnem na veliku papirnatu plahtu i zatim je flomasterom ocrtao obrise mog tijela. Zatim je to izrezao i dao mi da ponesem kući, naredivši mi da papir objesim na vidno mjesto i da ga što češće gledam. Osim toga, svake sam večeri trebala napisati tri stvari o sebi koje su mi se sviđale, ali ne u vezi s izgledom. Telefon je zazvonio baš kad sam počela pisati. Bila je to Alka. Rekla mi je da je upravo odlučila trajno povećati grudi i napraviti kompletno zatezanje lica. Rekla sam joj što upravo radim.

- Koga mogu zanimati tvoje unutarnje vrijednosti? - iznenađeno me upitala. - Izgled je najvažniji!

Nakon što smo završile razgovor, neko sam vrijeme zbunjeno promatrala svoj popis, razmišljajući o Alkinim riječima. Shvatila sam da mi je vrlo teško naći tri stvari koje volim kod sebe. U posljednje sam se vrijeme jako udaljila od prijatelja i obitelji, praktički više nisam vodila nikakav društveni život. Odlazila sam na posao i s posla poput robota. A kad bih bila kod kuće, opsjednuto bih proučavala svoje tijelo, očajavajući zbog njegovih nedostataka. Zatim bih odlazila spavati i idućeg bi dana sve počinjalo ispočetka.

- Pomozite mi, molim vas - zavapila sam, briznuvši u plač pred svojim psihologom kad smo se ponovno sreli.

Ispričala sam mu koliko mi je bilo teško izdvojiti ono što volim kod sebe.

- Svake sam večeri pisala iste stvari jer nisam uspijevala naći ništa drugo. Zatim bih promatrala papirnati obris svoga tijela i vidjela bih sićušnu, krhku ženicu. Kako to da sam se inače doživljavala tako ogromnom i debelom?

Doktor mi je stisnuo ruku.

- Izaći ćete iz ove noćne more, ali to će vjerojatno biti dulji proces, bolniji od svih dosadašnjih operacija kroz koje ste prošli. U početku ćete se vjerojatno osjećati depresivno. Svi osjećaji koje ste godinama potiskivali sada bi mogli početi izlaziti na površinu. Zajedno ćemo se morati suočiti s nekim činjenicama i uspomenama kojih se možda sramite ili zbog kojih patite. Ali obećavam vam da ćete se, kad završimo, osjećati ljepšom nego ikad prije!

Zahvaljujući Borisovoj novčanoj pomoći, uzela sam neplaćeno bolovanje kako bih se u miru mogla posvetiti svojoj terapiji. Jedne sam noći usnula grozan san. Krupan muškarac me čvrsto držao; ja sam bila mala i slaba, ali sam mu se pokušavala oduprijeti. Na kraju me uspio svladati i silovati. Nakon toga me bacio u kadu punu ledene vode.

- Ti si prljava i pokvarena djevojčica! - vikao je na mene. - Operi se!

Probudila sam se sva u znoju i idućeg sam jutra odmah nazvala doktora, koji me primio tog istog dana. U njegovoj sam ordinaciji sklopila oči i pokušala se sjetiti lica tog čovjeka. Doktor me uvjeravao da to nije bio ružan san, već događaj iz prošlosti koji sam pokušala zaboraviti.

- Točno, moj očuh! - povikala sam i briznula u nezaustavljiv plač.

- Nije me puštao na miru - rekla sam kroz suze. - Pokušala sam to nekoliko puta o reći mami, ali ona mi nije vjerovala i uvjeravala me da je to nemoguće, da je moj očuh dobričina koji ne bi ni mrava zgazio. Kao rezultat neprestanog seksualnog zlostavljanja, duboko u sebi smatrala sam da nikad neću biti dostojna ničije ljubavi.

Te sam večeri izašla iz ordinacije shvativši konačno uzrok svoje opsjednutosti plastičnom kirurgijom. Mislila sam da ću promjenom svoje vanjštine uspjeti izbrisati rane koje sam nosila na duši. Na prvom ročištu zamolila sam samo da mi se dopusti nastavak terapije. Nisam se opirala razvodu jer sam shvatila da nisam bila sasvim iskrena prema svom mužu. Bila sam svjesna da će mi možda biti potrebno još dosta godina prije nego što bude spremna upustiti se u vezu s drugim muškarcem, ali to me nije previše opterećivalo. Poslala sam Borisu srebrnu kutiju za cigarete kao vjenčani dar. Doktor mi je objasnio da je za mnoge žene plastična kirurgija način kojim pokušavaju držati stvari pod kontrolom. Mnoge žene zapadaju u krizu kad im se djeca odsele od kuće ili kad počnu starjeti i prestanu doživljavati divljenje muškaraca. A neke pribjegavaju operacijama kako bi se kaznile što su pretrpjele seksualno zlostavljanje. Kad sam razmislila o svemu, shvatila sam da sam se ponašala poput anoreksičarke koja se ne uspijeva vidjeti onakvom kakva uistinu jest i neprestano pronalazi nedostatke na svom tijelu.

Neki sam dan srela Alku na ručku, jedva sam je prepoznala! Usne su joj bile dvostruko veće nego prije, a koža lica toliko zategnuta da su joj oči poprimile bademasti oblik! Primijetila sam i da svi koji je poznaju sada ne skrivaju svoje žaljenje kad je vide, što je vrijedilo i za mene.

- Ne mogu vjerovati da još uvijek ideš psihologu! Jedino ako je tip zgodan…

- Znaš, terapija mi je puno pomogla, konačno sam naučila sviđati se samoj sebi.

- I ja, ali idući tjedan moram ukloniti popucale kapilare. Tada ću se konačno početi sviđati samoj sebi takva kakva jesam.

Tužno sam joj se nasmiješila. Pokušala sam joj objasniti do kakvog sam zaključka došla, ali ona me prekinula rekavši da su sve to gluposti. Na kraju mi je priznala da ju je nedavno muž ostavio zbog mlađe žene.

- Znam da patiš, ali ako tvoja situacija imalo nalikuje mojoj, uvjeravam te da je to najbolje što ti se moglo dogoditi.

Ona me zamišljeno pogledala, a zatim tiho rekla:

- Možda imaš pravo, Nikolina. I da znaš, nikad mi nisi izgledala bolje nego danas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 21:55