INOSLAV BEŠKER Svećenik tutor za razvedene i pričest makar jednom godišnje

Svećenik tutor za razvedene i pričest makar jednom godišnje, o Uskrsu - to je sugestija savjetovanja Papinskog vijeća za obitelj u veljači i ožujku, održanome iza zatvorenih vrata. Objavljena je u zborniku Obitelj i Crkva: neraskidiva veza.

Na savjetovanje su pozvani samo stručnjaci: teolozi, pravnici, etičari, nijedan biskup.

Nije rečeno da će listopadska XIV. redovita opća skupština Biskupske sinode o “Vokaciji i misiji obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu” prihvatiti ni taj prijedlog, a ni zahtjeve koji su stigli “s terena” pa su, kao mogućnosti, nedavno spomenuti u njezinu radnom materijalu koji se zove Instrumentum laboris. Nije rečeno ni da će Papa stopostotno usvojiti što biskupi zaključe. Ali i to savjetovanje je signal.

Kao što smo ovdje već naglasili, nauk Katoličke crkve se ne mijenja ni u pogledu ženidbe, ni u pogledu nerazrješivosti braka, to je bilo jasno i lani - ali riječ je o interpretaciji, koja se može i te kako mijenjati s vremenom.

Milosrđe je općenito stožer Bergogliove kateheze, pa nije moglo biti zaobiđeno u sadašnjim raspravama, tim više što je u širokoj intersinodalnoj javnoj raspravi u Katoličkoj crkvi prispjela velika podrška baš milosrđu - sudeći po onome što je filtrirano u Instrumentum.

S “terena” je, s raznih strana, prispjela široka podrška ideji da poništenje crkvenog braka postane jednostavnije i pristupačnije. Tako bi osobe koje su unesrećene pogrešnim brakom mogle ponovo stupiti u crkveni brak kao da nikada nisu bile vjenčane. Naravno, ukoliko se crkvenom istragom ustanovi da pri ženidbi nisu poštovani svi uvjeti da ona bude valjana. To je, naravno, moguće i sada, ali je komplicirano. Eto interpretacije: i dogma i zakon ostaju isti, ali put može biti pristupačniji i brži.

Prispjele su “s terena” i preporuke da se prihvati praksa pravoslavnih crkava. Dvojica teologa pozvanih na savjetovanje u Papinsko vijeće razvili su teze upravo vodeći račune i o tome. Xavier Lacroix smatra da bi razvedene koji su se ponovo vjenčali trebalo pripustiti euharistiji (pričesti), ali ne i priznati im crkvenu valjanost drugog braka. Paul De Clerck se, pak, opet teološkim argumentima, zauzeo za blagoslov drugog braka na tragu prakse i nauka pravoslavnih crkava.Kompromis, sadržan u zaključcima, sugerira da bi osobe koje su bile crkveno vjenčane, pa su se civilno razvele i stupile u novi brak, morale proći kroz proces duhovnog sazrijevanja i pokajanja, koji bi se zvao via discretionis, put diskrecije. Svaka bi dijeceza morala imati svećenika osposobljenoga i zaduženoga isključivo za tu zadaću. On će morati rasvijetliti razloge zašto neki takav par želi ponovo pristupiti euharistiji.Počet će razmatranjem može li prethodna ženidba biti poništena.

Ako se ta mogućnost odbaci, potrebno je pokajanje, ustrajno i javno. Tek nakon toga se raspravlja o euharistiji, dakle pričesti: hoće li biti dopuštena općenito, ili samo iznimno, za Uskrs. Ako brak nije poništen, nema novoga u Katoličkoj crkvi: zasad još nije prihvaćeno preuzimanje pravoslavne prakse.