INOSLAV BEŠKER Što je klasična, a što sačekuša s navođenjem i treba li u žargon sada ući i pobožna sačekuša

Sačekuša je atentat iz zasjede ili prepada na točki kuda žrtva prolazi redovito ili često. Klasična sačekuša je atentat u kojemu atentatori čekaju žrtvu (u žargonu i “objekt”) skriveni, ili kamuflirani među inima. Sačekuša s navođenjem bila bi kada naizgled pouzdana osoba uputi buduću žrtvu na mjesto gdje ga navodno čeka zajednički partner, umjesto kojega čeka ubojica: tako je, naime (kako je svojedobno pisao Jutarnji), Veselin Marinov naveden u Chromosov toranj gdje ga je imao čekati Zelenika, a ondje ga je u klasičnoj samoobrani, po pravomoćnoj presudi, sačekao Klica i u nj ispalio pet metaka. Možda u žargon sada uđe i pobožna sačekuša: poslije mise, kada je “objekt” valjda pomiren s Bogom i čist od grijeha, taman za preminuće.

Dalo bi se konfabulirati da zasjeda pretpostavlja neko zasjedanje, neko sjedenje, dok bi za sačekušu bilo dovoljno bilo kakvo sačekivanje, pa i onako usput, s nogu, ili sa sedla motocikla, ili sl., a napokon podsjeća i na čeku s koje hrabar lovac, goloruk osim puške, upucava vepra, koji je tvorno, pače podlo oboružan kljovama.

Razlika je drukčija. Zasjeda može biti lovačka, može biti ratna (u Italiji daju posmrtnu medalju svakome koga su istarski ili dalmatinski partizani ubili iz zasjede), može biti fotoreporterska itd., dakle i bez ikakva metka ili noža, a sačekuša je (a) samo atentat i (b) samo kada su i žrtva i pretpostavljeni počinitelji iz kriminalnog “podzemlja” ili “polusvijeta” u kojemu je nejasna razlika između kriminala i biznisa.

“Sačekuša” je u hrvatskome, u ovom značenju, unesena iz srpskog žargona (kao i još neki omiljeni termini, npr. “komunjara”), ali u srpskome je to sekundarno značenje, a primarno značenje je: kava kojom se dočekuje gost (u znamenitoj trijadi triju kava: sačekuša, razgovoruša, sikteruša), što je preuzeto iz bosanskog jezika. Dakle, to je u hrvatskome usvojenica, nepravilan postverbal glagola “sačekati”, složenice prijedloga “s(a)” i glagola “čekati”, i praslavenskoga. Skok pretpostavlja da je i “čekati” i istoznačno zabačeno “čajati” (usp. “o-čaj”), također i “čin'” i “činiti”, iz praindoevropske osnove “*kwei-2” (činiti), odakle i sanskrtski “cáyati” (posložiti, prikupiti), pa grčki “poiéo” (činim, sklapam, skladam, usp. “poezija”) te “poietés” (latinski “poëta”, pjesnik).