RIMOVANJE

INOSLAV BEŠKER Na zastavi europskoga kršćanstva sada je izvezena riječ Sebičnost

An anti-racist Loldiers of Odin clown walks next to a policeman as they take to the streets against anti-immigration marchers in Tampere, Finland January 23, 2016. Police prevented the groups from confronting each other. On the northern fringes of Europe, Finland has little history of welcoming large numbers of refugees, unlike neighbouring Sweden. But as with other European countries, it is now struggling with a huge increase in asylum seekers and the authorities are wary of any anti-immigrant vigilantism. REUTERS/Kalle Parkkinen/Lehtikuva ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY. FOR EDITORIAL USE ONLY. NOT FOR SALE FOR MARKETING OR ADVERTISING CAMPAIGNS. THIS PICTURE IS DISTRIBUTED EXACTLY AS RECEIVED BY REUTERS, AS A SERVICE TO CLIENTS. NO THIRD PARTY SALES. NOT FOR USE BY REUTERS THIRD PARTY DISTRIBUTORS. FINLAND OUT. NO COMMERCIAL OR EDITORIAL SALES IN FINLAND.
 LEHTIKUVA / REUTERS

Problem nije toliko u spoznaji da u politici malo kad ima etike (preciznije: što etike ima ako i kada političar ocijeni da mu se ona isplati). To je uočio i opisao još Niccolò Machiavelli. On je, zapravo, prvi u 11 stoljeća nakon sv. Aurelija Augustina, umjesto variranja bilo Platonovih bilo Aristotelovih naputaka, analizirao i opisao praksu - postupke i rezultate - priskrbivši sebi vjekovni odium. S pravom: usudio se reći da je car gol, a na takvoj istini nitko ne može ušićariti. Čak ni autor.

Problem je puno više u brokatu od kojega je skrojeno i zlatovezu kojim je protkano carevo ruho, precizno opisanome, ali podjednako irealnome: u etičkim načelima, vraški zlorabljenima u svrhu neetične politike.

Ni po jada kad bi to bio rezultat samo namjerne, promišljene zlobe, pakosne odluke da se djeluje zlo, etici uprkos. Na nesreću, i Nilus je mnio da krivotvoreći Protokole sionskih mudraca čini povijesnu uslugu kršćanskoj Europi; Hitler je htio samo najbolje za svoju njemačku naciju; Stalin je možda zaista htio dobro proletarijatu (ma što podrazumijevao tim pojmom), a jamačno ruskoj državi. “Pakao je pun dobrih namjera i želja”, konstatirao je prije devet stoljeća sv. Bernard iz Jasne Doline (spomenimo se da je on napisao regulu vitezova templara, koji su pošteno ubijali i pošteno posuđivali novac uz kamatu, izazvavši okrutnu zavist Philippea Lijepoga, svoga krvnika - pa je i njihov put, ako ne u pakao, a ono na stratišta i lomače, bio popločan najboljim svečevim nakanama).

Od onih koji se kunu u zlo, ili osobno u Zloga, pogubniji katkad znaju biti beskompromisni zatočenici dobra, koji slijede pouku našega zemljaka sv. Jerolima Euzebija: malo arboris malus clavus/cuneus (u zlo drvo opak klin - nije li blage uspomene Pavelić govorio: “Na ljutu ranu, ljutu travu”?). Bog me očuvao onih kojima je istina jednostavna i koji “znaju da su u pravu”, pa svoju pravdu tjeraju, fiat iustitia, pereat mundus (…makar svijet propao). I bez toga je zla mnogo i previše. Mala ultro adsunt, zlo dođe i samo, podsjetio je Erazmo u Pohvali ludosti.

Tek da napomenemo da ništa nova ne tvrdimo, sve je to bilo tvrdo prije stoljeća i tisućljeća, dok su nas tupili latinski a ne engleski.

Teško se toga ne sjetiti kada se naš kršćanski kontinent, ne više vojna nego etička Festung Europa, u ime svoga kršćanskog identiteta brani potezima u apsolutnoj opreci spram ideje solidarnosti (koju je sv. Ivan Pavao II, dok je još bio kardinal Wojtyła, urezao u matrikulu domoljubnog sindikata, nazvanoga Solidarność baš na njegov poticaj) i spram stožerne ideje Isusove etičke revolucije: “Ljubi bližnjega svoga kao sama sebe”.

Upravo u Danzigu, tada već Gdańsku, na logi Solidarnośći, kada su Lech Wałęsa, Adam Michnik i Jacek Kuroń bili čvrst trijumvirat misli i akcije, u njihovu okrilju stasala su braća Kurski, Jarosław i Jacek. Prvi, stariji, danas je na Michnikovu tragu urednik Gazete Wyborcze, liberalnog, humanističkog, inkluzivističkog dnevnika, a mlađega je vladajuća stranka Pravo i Pravda (PiS), populistička, konzervativna i ekskluzivistička, postavila na čelo “javne” televizije TVP SA, kojoj je svrha biti katedrala poljskoga katoličkog duha i malleus maleficarum humanističkih vještica.

Klasično ili barem teatarski inficirani sjetit će se Eteokla i Polinika (i Antigone, koja je zbog grobnog inkluzivizma živa pokopana, jer je “zlo zlim” trebalo izbiti), nešto stariji Hrvati braće Dušana i Miloša Žanka (prvim se pozabavio Slobodan Šnajder u Hrvatskom Faustu, prognanome iz Zagreba baš kao i taj zlosretni intendant; o drugome sam napisao svojedobno na brzinu tekst, jedan od samo četiri-pet zbog kojih sam se naknadno postidio) - ali svijet je pun braće, dakle čeljadi iste genetske i edukacijske provenijencije, koja su se ne samo razišla, nego i sukobila, jer im se politička (pri)spodoba ideala dobra nije podudarala.

Nije problem dobra što se - ovisno čak ne o tome tko ga gleda, nego kako ga gleda - transformira poput Zeliga, što se nekome doima čak kao predator, nekome pak kao usavršeni terminator, opakiji nego iluzija koju vila Morgana nudi umirućemu u pustinji. Dr. Jekyll i g. Hyde nisu u onome što se vidi, nego u onome koji gleda; ako spavaju u istoj postelji, jedan će blizanac nužno ustati na desnu a drugi na lijevu nogu.

Ni transformacija nije fiksna, i ona se transformira. Jarosław Kurski se prvi udaljio od Wałęse, napisao je o njemu i polemičnu knjigu Vođa, a danas su i on i Wałęsa na jednoj strani, a Jacek Kurski je s Jarosławom Kaczyńskim, koji je nekada Wałęsi “jeo iz ruke” a danas tu ruku ujeda.

“Bijah putnik i primiste me”, glasi jedan od kriterija koje je, za ulazak u Raj, Isus postavio sljedbenicima. Danas, branitelji navodno kršćanske Europe zatvaraju vrata i rastežu žilet žicu.

Na zastavi kršćanstva koje brane nije izvezena Solidarnost nego Sebičnost. Ekstremisti križa laćaju se terora baš poput ekstremista polumjeseca. Kršćanski terorizam u Evropi nije više ograničen na Bosnu (sjetimo se Srebrenice, a zapravo i Ahmića). U Njemačkoj ubacuju bombu (jugoslavensku) u centar za migrante u kojemu su muslimani, a višeput su potpalili takve centre, u Švedskoj maskirani premlaćuju Arape po željezničkoj stanici. Spram toga se slovenska, madžarska, slovačka i poljska islamofobija doimaju gotovo civilizirano.

Quem Deus perdere vult, dementat - koga Bog kani pogubiti, oduzme mu um.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 18:38