Gore od jugonostalgičara su desničari koji manipuliraju istinom, a to što su neuki čini ih još opasnijima

Ako postoji manifestacija na čiji sadržaj može biti ponosna građanska Hrvatska, onda je to subotnji program proglašenja Rijeke Europskom prijestolnicom kulture.

Ono što pametnog veseli, one druge - nervira. Ti drugi su ovdašnji pasadrani ili “čuvari revolucije”, ekipa koja već četvrt stoljeća ne radi ništa drugo, osim izmišljanja neprijatelja “koji ugrožavaju Hrvatsku”.

Tako je Hvidra “najoštrije osudila” postavljanje zastave bivše SFRJ na plakatima u Rijeci uoči svečanog otvorenja Europske prijestolnice kulture. “Najoštrije osuđujemo provokacije postavljanja simbola jugoslavenskih, komunističkih obilježja totalitarnih režima, pod izlikom kulturnih instalacija, te tražimo zabranu istih od strane nadležnih institucija u svrhu provođenja odredaba gore navedene Rezolucije Europskog parlamenta”, stoji u priopćenju Hvidre koje su potpisali predsjednik i predsjednik Glavnog odbora, Josip Đakić i Josip Periša.

Usput će se pogrešno pozvati na to da Europski parlament svojom zadnjom rezolucijom, pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”, “jasno osuđuje i izjednačava zločine komunističkih i nacističkih te ostalih totalitarnih režima, u kojoj se nastavlja osuda veličanja njihovih simbola”. Mogli su prije nekoliko dana otići u Yad Vashem i protestirati jer su se ondje, predstavnici židovskog naroda i vođe današnjeg slobodnog svijeta, koji počiva na antifašizmu, prisjetili kako je Auschwitz oslobodila Crvena armija, čiji je simbol bila zvijezda. Samo što bi u tom slučaju vidjeli zvijezde.

Uostalom, i HDZ-ov državni vrh je doslovno bojkotirao Rijeku. Premijer Andrej Plenković se nalazi na summitu Prijatelja kohezije u Portugalu, no nisu se izvoljevali pojaviti ni još uvijek aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković, iako nisu imali nikakvih službenih obaveza. Puno više razuma pokazao je Zoran Milanović, što i nije teško u utakmici s Kolindom i Jandrokovićem.

Nekim čudom, naši desničari su prešutjeli nastup povjerenice Europske komisije za inovacije, istraživanja, kulturu, obrazovanje i mlade, Mariye Gabriel, koja je u svojoj videoporuci istaknula i ovo: “Posebno mi je drago da program također zadire u regiju zapadnog Balkana, dotiče pitanja čija su rješenja od zajedničke važnosti te čini vidljivim kulturno bogatstvo te regije i njezine talente”. Sada čekamo da osovina Đakić-Periša raspali po gospođi Gabriel koja je neuvijeno i protuhrvatski jedinu i neovisnu Hrvatsku uplela u kola zajedno s Balkanom i regijom.

Zapravo, svaka rasprava s ovdašnjim desničarima izaziva glavobolju. Takvim likovima argumenti ne znače ništa i trošenje je riječi objašnjavati im kako povijest sačinjavaju i oni dijelovi koji nam se možda ne sviđaju. Kako takvima predočiti kako su današnji riječki stogodišnjaci živjeli u šest država, a da se nisu morali maknuti iz kuće u kojoj su se rodili. Tada je to bila Austro-Ugarska, pa onda Slobodna Država Rijeka, nakon toga su bili podanici Kraljevine Italije, nakratko Trećeg Reicha, zatim i socijalističke Jugoslavije, a sada su u Republici Hrvatskoj. Šest država, šest zastava, među kojima i jugoslavenska. I što onda?

Jugoslavija je mrtva, a dva eksperimenta kada je stvarana pokazala su kako samo budale mogu razmišljati o trećem. Ali, jedino gore od jugonostalgičara su desničari koji manipuliraju istinom. To što su neuki čini ih još opasnijima.