GORDAN JANDROKOVIĆ ODGOVARA IVI GOLDSTEINU Za mene su ubojstva bez suđenja ono što i jesu - zločin

Poštovani, molim vas da u skladu s pravilima struke i dobrim uredničkim običajima objavite moju reakciju na kolumnu g. Ive Goldsteina, objavljenu u vašem cijenjenom listu pod naslovom “Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni ‘nevini vojnici’, nema što tražiti u Jasenovcu”.

O razini argumentiranosti, ozbiljnosti, nepristranosti i dobronamjernosti napada g. Goldsteina na mene, a u kojem me, među ostalim, optužuje i za kršenje Ustava RH, koji se temelji na stečevinama antifašizma, dovoljno govori već sama činjenica da konstrukciju svojeg teksta gradi na izjavi koju nisam izrekao. Ili, ako hoćete, izjavi koju je izmislio kako bi, valjda, prisnažio svoje teze.

U izjavi koju sam dao medijima 13. svibnja na temu komemoracije u Bleiburgu, naime, nisam spomenuo ni “nevine vojnike”, kako to stoji u naslovu, ni “nedužne hrvatske vojnike”, kako me u samom članku g. Goldstein tobože citira.

Spomenuo sam, što svatko može lako provjeriti, isključivo “poražene vojnike” i civile te javno postavio pitanje zar itko misli da se poražene vojnike i civile smjelo ubijati bez suda i suđenja.

Iz njegova pozivanja na “kontekst vremena”, kojim nastoji relativizirati poslijeratne zločine komunističkog režima, proizlazi da g. Goldstein misli da se - smjelo.

To misli i Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA), koji je u otvorenom pismu koje mi je uputio istaknuo, još neuvijenije od Goldsteina, da je “Jugoslavenska armija smaknula određeni broj ustaša, četnika, kao i civila, koji su ustašama služili tijekom Drugog svjetskog rata”. Pritom je i SABA masovne poslijeratne likvidacije podvela pod nešto što smatra samorazumljivim: “To je bila i odmazda za sve one zločine počinjene od travnja 1941. do svibnja 1945.”.

I g. Goldsteinu i SABA-i mogu odgovoriti da sam svjestan povijesnog konteksta poslijeratnih masovnih zločina komunističkog režima, ali ih ne pokušavam opravdavati i relativizirati, poput njih, tim istim kontekstom. Za mene su ubojstva bez suđenja jednostavno ono što i jesu - zločin.

Žrtve i počinitelje ne dijelim, poput njih, na “naše” i “vaše”, nego dosljedno osuđujem zločine svih totalitarnih režima - i fašističkog i komunističkog - u skladu s europskim i općecivilizacijskim vrednotama odgovornog suočavanja s prošlosti i kulture sjećanja.

I dalje ću ustrajno i konzekventno isticati da sve žrtve imaju pravo na dostojanstvenu komemoraciju, na to da im se primjereno oda počast, bez politiziranja te pokušaja opravdavanja bilo kojeg režima i relativizacije bilo čijih zločina.

Neprihvatljivo mi je da itko danas može misliti da se bez suda i suđenja smjelo ubijati ljude, među njima i poražene vojnike. A još se pritom služi evidentnim manipulacijama poput g. Goldsteina.

Ti i takvi, i slijeva i zdesna, onemogućavaju da hrvatsko društvo zatvori stranice svoje bremenite povijesti i nadiđe podjele iz prošlosti te da se zajedno okrenemo budućnosti.