Francuzi pred parlament, Korejci u rudnike, Nigerijci u izolaciju

ZAGREB - Nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan donio je u srijedu odluku da nogometna reprezentacija njegove zemlje dvije godine neće sudjelovati na međunarodnim natjecanjima. Razlog - rano ispadanje sa SP-a.

- Gospodin predsjednik je naredio isključenje nigerijske reprezentacije iz svih međunarodnih natjecanja na dvije godine, kako bi se u nigerijskom nogometu napravila reorganizacija i novi ustroj. Ta je direktiva postala nužna s obzirom na vrlo loš nastup Nigerije u Južnoj Africi - objasnio je predsjednikov savjetnik.

Najnoviji je to udar politike na integritet sporta i nogometa koji je jedan od temeljnih postulata Fife.

Kao legendarni Boris Dvornik, ‘Meštar’ u Velom mistu, Sepp Blatter vrišti već godinama: “Neću politiku u moju butigu!” No, čini se, ‘njena je uvijek zadnja’, politika je uvijek i svuda. Kao i u krevetu Mileta Kekina “Politika me u životu uvijek pratila u stopu.”

Najnoviji slučaj iz Nigerije u kojem političari u ostvarivanju nekih viših interesa kao taoca drže čak i nogomet uopće nije jedinstveni slučaj, tijekom ovog SP-a to je samo nastavak puno eksponiranijeg slučaja iz Francuske. Predsjednik Nicolas Sarkozy ponio se kao tipični afrički diktator, nakon debakla Francuza u JAR-u zatražio je od ministrice sporta Roselyne Bachelot “istragu i objašnjenje”. Kao posljedica uslijedila je ostavka predsjednika FFF-a Jean-Pierrea Escalettesa.

Uzalud Blatterovo:

- Francuskoj vladi i predsjedniku Sarkozyju šaljem jasnu poruku. Riskirate suspenziju ako se političari nastave miješati u rad saveza. Francuski nogometni savez (FFF) ima našu zaštitu od političara. Ne zanima nas ako je riječ i o predsjedniku države.

- Ni u jednom se trenutku Francuska vlada nije miješala u rad FFF-a - izjavio je glasnogovornik francuske vlade Luc Chatel, ironično baš na dan kad su se Escalattes i odlazeći izbornik Raymond Domenech morali pojaviti pred parlamentarnom komisijom i objasniti debakl u JAR-u.

- Potpuno je normalno da članovi parlamenta žele saznati što se dogodilo jer je to tema koja okupira francusku javnost - objasnio je Chatel.

Ni nedavnu izjavu ministrice sporta Roselyne Bachelot kako je Escalattesova ostavka neizbježna, glasnogovornik ne smatra miješanjem u rad saveza.

- To je bilo samo privatno mišljenje ministrice, nikada nije zatražila Escalattesovu ostavku - zaključio je Chatel.

- Reprezentacija Francuske dio je nacionalne baštine i normalno je da se o njoj raspravlja na nacionalnoj i najvišoj razini - opravdao je cijelu ‘gužvu’ oko sportski i moralno posrnulih trikolora predsjednik Francuskog olimpijskog odbora.

I u komunističkoj Sjevernoj Koreji, gdje je jedini autoritet ‘veliki vođa broj dva’ Kim Jong Il, nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Bivši izbornik Moon Ki-nam, koji je 2004. prebjegao u Južnu Koreju, njemačkom je Bildu bio ponudio ekskluzivu.

- U slučaju pobjeda sjevernokorejski igrači dobivaju za nagradu velike stanove. No, ako izgube, mogu završiti na prisilnom radu u rudniku.

Ako je suditi po 0-7 s Portugalom i tri poraza na SP-u, Sjevernokorejci su već svi u nekoj tamošnjoj Raši u ulozi Alije Sirotanovića s pijucima i lopatama umjesto Jabulanijem. No, u hermetički zatvorenom ‘komunističkom raju’ tako je nešto nemoguće provjeriti i argumentirati. Indicije su ipak jasne - i tamo se, kao i svuda - politika miješa u nogomet.

Trenutačno su pod Fifinim nadzorom brojne zemlje - Kuvajt, Togo, Peru, Iran, Kenija... pa čak i Gana koja je na SP-u. Iraku je nedavno ukinuta suspenzija. Prije toga i Albaniji. Veliku je krizu bio izazvao Fifin ultimatum Poljskoj da će joj oduzeti Euro i zabraniti nastup u kvalifikacijama za SP jer je Poljsko ministarstvo sporta zbog navodne korupcije nadziralo nogometni savez.

Sve se u Poljskoj na kraju smirilo diplomatskom aktivnošću, na koncu je ipak vidljivo da Fifa ‘trenira strogoću’ na malim savezima. S onim velikima, kao nedavno Poljskom i sada Francuskom, sve se završi na verbalnim prepucavanjima. Interesi su ipak jači od principa.

Nogomet i politika uvijek će ostati kao dva prsta jedne ruke, bez obzira što Blatter o tome mislio. Sjećate li se prvog hrvatskog predsjednika?