Dugo niste izašli iz kuće? Možda imate hikikomori!

Hikikomori poremećaj je ponašanja raširen u Japanu uglavnom kod mladića, a karakteriziraju ga povučen život kod kuće i nedostatak interesa i želje za školom i radom koji traju dulje od šest mjeseci , piše u ponedjeljak Le Monde.

Liječnik Alan Teo, psihijatar na Sveučilištu u Michiganu u Ann Arbouru, objavio je u ožujku u Međunarodnom časopisu za socijalnu psihijatriju, članak o prvom slučaju hikikomorija u Sjedinjenim Državama: jednom čovjeku od 30 godina koji je živio izoliran u svojem stanu tri godine.

"Prvu godinu proveo je u prilično prostranom WC-u, hraneći se onime što bi mu donijeli", rekao je. "Nije se prao, nuždu je vršio u kante i boce, a vrijeme provodio na internetu i s video-igricama. Već je tako živio nekoliko godina u 20-im godinama. Svaki put patio je od teške depresije", dodao je.

Pacijent je pristao podvrgnuti se kognitivno bihevioralnoj terapiji nakon koje je u remisiji.

"Tijekom života, hikikomorijem je pogođeno 1,2 posto Japanaca, po jedinoj detaljnoj studiji o epidemiologiji tog fenomena", rekao je profesor Takahiro Kato, s Odsjeka za neuropsihijatriju Sveučilišta u Kyushuu.

"Osim toga, jedno istraživanje utvrdilo je 264.000 slučaja hikikomorija u Japanu (od ukupno 127 milijuna stanovnika), kojima treba dodati 460.000 ljudi koji će tek oboljeti."

Po njemu, "u bliskoj budućnosti u Japanu će biti gotovo milijun slučajeva, što će imati socijalno-ekonomske posljedice".

Neki stručnjaci ocjenjuju da je riječ o epidemiji.

Situacija je to ozbiljnija što u Japanu postoji samo 169 psihijatara za mlade, a prvi znakovi izostajanja iz škole ili izoliranja mogu se ponekad pojaviti u dobi od 12, 13 godina. Osim toga, neki roditelji se stide takvog djeteta i oklijevaju zatražiti stručnu pomoć ili je ono odbija, a ponekad i toleriraju takvo ponašanje.

Oboljeli često pate od nekog psihološkog poremećaja koji prati izoliranje od svijeta. To međutim nije nužno, a ako i postoji, nije dovoljan razlog da bi opravdao takvo ponašanje. Fenomen također nije povezan s ovisnošću o internetu ili video igricama. Oni, po profesoru Katou, samo smanjuju potrebu za izravnom komunikacijom s ljudima.

Po njegovu mišljenju, promjene u obiteljskom i društvenom životu objašnjavanju velikim dijelom širenje tog fenomena. "Tradicionalna japanska obitelj, koja je imala mnogo djece i živjela pod istim krovom s djedovima i bakama, ustupila je mjesto obiteljskoj jezgri u kojoj otac i majka rade, koja ima manje djece i ima manje kontakata s rodbinom i susjedima. To čini hikikomori vidljivijim i problematičnijim", rekao je.

Jedan od razloga mogao bi biti i velik pritisak u školi te zlostavljanje kojim su izloženi neki učenici.

Poremećaj ponašanja nije povezan isključivo s japanskom kulturom. Slučajevi su otkriveni u Omanu, Španjolskoj, Italiji, Južnoj Koreji i Francuskoj, gdje je u zadnjih 15 mjeseci zabilježeno tridesetak slučajeva kod mladih starijih od 16 godina, ali i u dobi od 25 do 30 godina.