Donald Trump između Varšave i Moskve

Kontrast između nedavnih susreta predsjednika Donalda Trumpa u Varšavi i njegova sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom ne može biti očitiji. Prvi je bio druženje s jednim od najbližih američkih saveznika koji podržava vodstvo SAD-a za održavanje sigurnosti u Europi. Drugi je bio sesija s prvobitnim američkim protivnikom čiji je cilj raskinuti veze SAD-a s Europom i otvoriti kontinent dominantno ruskom utjecaju. I američka i poljska administracija ostvarile su koristi od Trumpova posjeta Varšavi prije nego što je otišao u Njemačku na summit G20. Bijela kuća je demonstrirala i razjasnila predanost SAD-a NATO-u i jamstvu zajedničke obrane u slučaju napada iz Članka 5. Trumpov govor u Varšavi i njegovi susreti s nekoliko lidera Srednje i Istočne Europe (CEE), okupljenih u povodu Inicijative triju mora, pomogli su ostvariti transatlantsku solidarnost. Inicijativa triju mora je forum pod poljskim vodstvom, koji okuplja dvanaest članica EU koje obuhvaćaju pola kontinentalne Europe između Baltika, Jadrana i Crnog mora, a zamišljen je za jačanje regionalne suradnje u energetici, trgovini i infrastrukturi. Varšava je također dragocjen primjer smanjenja energetske ovisnosti o Rusiji.

Poljska povećava svoj uvoz ukapljenog plina (LNG) iz SAD-a i nastoji uvećati prisutnost američkog biznisa. Trumpovo zaustavljanje u Varšavi istaknulo je Poljsku kao pouzdanog saveznika koji ne izbjegava svoje vojne obveze. Poljska je jedna od pet članica NATO-a koje trenutačno troše više od dva posto BDP-a na obranu, iako će se nekoliko njezinih susjeda iz CEE-a ubrzo priključiti tom vodećem klubu. Trumpov posjet podcrtava da Bijela kuća ostaje vezana uz NATO te potiče druge članice da ojačaju Savez povećavajući svoj vojni doprinos. Trumpov je posjet za vladu u Varšavi bio važan iz dva razloga. Prvo, naglasio je Poljsku kao ključnog saveznika i nanovo ojačao njezinu diplomatsku i vojnu obranu od Rusije. Drugo, osigurao je toliko potreban međunarodni legitimitet vladi stranke Pravo i pravda koja je bila pod kritikom svojih partnera iz EU zbog jačanja stranačke kontrole nad državnim institucijama i službenim medijima. Trumpov tim za nacionalnu sigurnost mora također računati da je predsjednikova brzina učenja o NATO-u i Rusiji dodatno ubrzana posjetom Poljskoj. Predsjednik Andrzej Duda i drugi sugovornici učvrstili su Trumpovu spoznaju da najopasnija sigurnosna prijetnja uz istočni bok NATO-a izvire iz politike Kremlja, posebno u Ukrajini i prema baltičkim državama.

Nasuprot varšavskoj sesiji, susret Trumpa i Putina u Hamburgu bio je naglašavan kao jedinstven događaj za oba predsjednika. Raspravljali su o nizu pitanja, od Sirije i Ukrajine do kibernetičkog prostora, terorizma i ruskog upletanja u izbore. No, unatoč svim fanfarama, uglađenosti i usmenim obvezama, u praksi fundamentalne strateške razlike između SAD-a i Putinove Rusije ne može riješiti niti jedan američki predsjednik čak ako su i postignuti neki privremeni sporazumi. Sveobuhvatni je cilj Moskve na širem europskom prostoru umanjiti utjecaj SAD-a i povećati ruski. Svaki dolazeći američki predsjednik nastoji minimizirati ili se ne obazirati na ciljeve Kremlja te koketirati s ruskim dužnosnicima. Angažman na najvišoj razini priprema se s pretjeranim očekivanjima, a novi američki predsjednik zanemaruje prethodnikove neuspjehe u postizanju suglasja s Moskvom te obznanjuje glasne parole o suradnji protiv neke globalne pošasti. Visoki ruski dužnosnici, u svom ritualu, predstavljaju se kao odgovorni partneri i trube o ruskoj nezamjenjivosti u rješavanju gorućih globalnih problema.

Neizbježno, nakon kratke afere, objelodanjuje se da zavjeti dviju metropola nisu bili simetrični. Kad se pogleda unatrag, bilo je malo, ako i uopće, koristi za Ameriku, ali koketiranje je Moskvi osiguralo prostor za uzimanje daha kako bi se angažirala u novim međunarodnim ofenzivama i omogućilo stratešku prednost u odnosu na SAD. Primjerice, 2009. godine Obamina je administracija odustala od planova za instaliranje proturaketnog sustava u Srednjoj Europi kako bi umirila Kremlj. Nekoliko saveznika SAD-a doživjelo je taj potez kao akt izdaje koji pokazuje naivnost prema Putinovu režimu. Svaki flert također omogućava Moskvi da prikupi informacije o američkim kapacitetima i namjerama, uspavljujući Washington u lažan osjećaj sigurnosti dok se Kremlj priprema za svoj budući potez međunarodne drskosti.

Iako je Trump u Hamburgu signalizirao interes za nove odnose s Rusijom, njegovi bi ga savjetnici trebali potaknuti da ostane skeptičan i spreman na razočaranje kako Amerika ne bi opet bila objekt iznude i prevare. Američki državni tajnik Rex Tillerson je nakon sastanka Trumpa i Putina izjavio da je Washington tražio obvezivanje Moskve da se više neće upletati u američke i druge izbore, što je Putin žestoko odbacivao unatoč svim dokazima koji su upućivali na suprotno. Državni tajnik je to opisao kao potencijalno neumoljivo neslaganje. Na sreću za Trumpa, čini se da njegov tim za nacionalnu sigurnosti dobro razumije taktiku Moskve i shvaća Putinov cilj da učini Rusiju opet velikom na račun Amerike.