WASHINGTON MAIL

Donald Trump - državni socijalist

On prisiljava velike privatne američke tvrtke da investiraju u SAD-u, planira velike vladine investicije u infrastrukturne projekte, protivi se sporazumima o slobodnoj trgovini...
 REUTERS

Prvi dani predsjednika Donalda Trumpa u uredu pokazuju da je on više državni socijalist, neko kapitalistički republikanac. Njegov rad na većem državnom intervencionizmu u ekonomiju i njegovo opiranje globalnom neoliberalizmu smještaju ga bliže lijevim demokratima, nego centrističkim ili desnim republikancima. Većina analitičara etiketirala je Trumpa radikalnim desničarom i čak neofašistom. Ipak, takve su etikete neprecizne i poklapaju se s političkim potezima nove američke administracije. Dublji pogled u Trumpove rane inicijative naznačuje da je on i nacionalist i socijalist. Društveno, Trump se dodvoravao ultrakonzervativcima i kršćanskim evangelicima, ali on nije religijski fanatik niti podržava politiku koja se protivi homoseksualnim pravima i pobačaju. On može podržavati takve inicijative, ali samo tako dugo dok mu osiguravaju podršku najkonzervativnijih birača i onemogućavaju republikansku bazu da se pobuni protiv njegovih ekonomskih planova.

Na ekonomskoj fronti Trump naginje prema receptima državnog socijalista. Republikanci se tradicionalno opiru velikoj vladi i državnom intervencionizmu. Tijekom nedavnih desetljeća i konzervativci i neoliberali su pokušali ograničiti moć države koja se često doživljava kao socijalistička prepreka razvoju. Unatoč Trumpovim stavovima, takva politika nije oslabila Ameriku kao smanjenje troškova za obranu i politika koja je blagonaklona prema ruskom ekspanzionizmu. Trumpov državni socijalizam vidljiv je na više područja. On prisiljava velike privatne američke kompanije da investiraju u SAD-u, planira velike vladine investicije u infrastrukturne projekte, protivi se sporazumima o slobodnoj trgovini, ignorira prijetnje okolišu (slično istočnoeuropskim socijalistima) i objavljuje milenijska obećanja pučanstvu. Uz prijetnje medijima i nepovjerenje u građanske inicijative što je odlika svih socijalističkih autokracija. Trump želi veći ekonomski rast i stvaranje poslova koristeći klasični pristup "supstitucije uvoza". To podrazumijeva značajnu intervenciju vlade, uključujući deregulaciju i poticaje favoriziranju domaće proizvodnje i potrošnje roba i usluga "made in USA".

Takav program gradi se dogovorom države i poslovnog svijeta, koji uključuje i mrkvu i batinu. Mrkva poslovne deregulacije i nižih korporativnih poreza uravnotežuje se s prijetnjom bolnih pristojbi i drugih oblika kazni korporacijama koje ulažu izvan zemlje. Neki ekonomisti to uspoređuju s politikama lijevih vlada u nekim latinoameričkim zemljama. Središnja točka Trumpova projekta državnog socijalizma je inicijativa za infrastrukturu vrijedna bilijun dolara, koju je iznio tijekom izborne kampanje, iako ju je smanjio na 550 milijardi nakon izbora.

Skupina demokratskih senatora objavila je svoj plan težak bilijun dolara kako bi obnovili zračne luke, mostove, ceste i luke te su potaknuli Trumpa da podupre njihov prijedlog za koji tvrde da bi stvorio 15 milijuna radnih mjesta tijekom sljedećeg desetljeća. Ovo je jasan slučaj gdje se samozvani "naprednjaci" preklapaju s desničarskim državnim intervencionistima. Neki demokratski kongresnici tvrde da bi se njihov infrastrukturni plan oslanjao na izravnu federalnu potrošnju i proširio popis projekata na ceste, mostove i škole. Demokrati žele iskoristiti ovu državnu inicijativu kako bi zabili klin između novog predsjednika i republikanskih kongresnika koji se protive novom planu većeg vladina troška koji bi napuhao već masivan proračunski deficit Washingtona.

Trump, poput samoproglašenog socijalista i demokratskog kandidata Bernieja Sandersa, također podržava nacionaliziranu univerzalnu zdravstvenu zaštitu, iako se njegova pozicija može okrenuti u uredu kako bi osigurao tradicionalnu republikansku podršku. Trumpov etatizam također se spaja s nacionalističkim i izolacionističkim uvjerenjima. Njegova definirana predanost porastu troškova za jaču vojsku ne ide ruku pod ruku sa socijalističkim receptima. Ipak, njegova naginjanja izolacionizmu svakako odgovaraju socijalističkom taboru. Izolacionizam ima dva elementa: protekcionističku ekonomsku politiku koja navodno štiti američke radnike i ograničava imigraciju te oporbu međunarodnoj vojnoj intervenciji.

Trump je klasični protekcionist koji zrcali program ljevice u pozivu na prekid multilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini i visokih tarifa na uvoz iz zemalja kao što su Kina i Meksiko. Iako je cilj ohrabriti američki poslovni svijet i povećati zaposlenost, rezultat će biti podizanje domaćih cijena i potkopavanje američke globalne konkurentnosti. Trump će se suočiti s opozicijom unutar republikanskih redova koji favoriziraju manju ulogu države u trgovini i slobodnom tržištu.

Kad je riječ o sigurnosti, Trump želi smanjiti financiranje NATO-a i drugih međunarodnih organizacija uz povlačenje američkih baza sa svih strana svijeta. To je tradicionalna ljevičarska pozicija koja je usmjerena na ograničavanje američke vojne intervencije u ratovima izvan zemlje. Ipak, Trumpova nepredvidivost će vjerojatnije izazvati regionalni rat, nego mnogo oprezniji ljevičarski izolacionisti.

Trumpov fenomen demonstrira kako se krajnja ljevica i desnica u konačnici stapaju. To je bilo vidljivo među fašističkim strankama u Europi između dva svjetska rata. Nacionalizam i protekcionizam su krajne desničarski principi i mogu se kombinirati s programima državnog socijalizma kako bi privukli značajnu skupinu pučanstva koja uključuje nezadovoljne birače radničke klase. Uz to, Trumpova naklonost autoritarizmu favorizira etatistički pristup vladi s notom patriotske avangarde koja vodi "narod" u novi milenij.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:54