Dobrodošli u Tulum, mjesto za one koji znaju putovati

Kad je treći pokušaj rezervacije restorana odbijen, trebala sam shvatiti da nešto nije u redu. Recepcionerka hotela Jashita u Tulumu suosjećajno je klimala glavom, objašnjavajući mi da su sve moje rezervacije za taj dan odbijene. “Nomade je broj jedan za ručak, u Azulik moraš na zalazak sunca, a u Hartwood na večeru”, rekao mi je vlasnik hotela, talijanski šminker Tommaso.

Ispostavilo se da Nomade ne prima rezervacije, Azulik ne prima djecu, a Hartwood prima samo goste koji su rezervirali stol mjesec dana unaprijed. Dobro došli u Tulum, meksičku oazu na karipskoj obali koji je, prema načinu na koji ga opisuju moji trendy prijatelji, aktualna hit destinacija za one koji znaju putovati.

Tulum se nalazi nekih dva sata od Cancuna i sat vremena od Playe del Carmen, masovnih turističkih središta u koje, ako je suditi prema prometu zračne luke, svake godine dolazi više od 24 milijuna turista. Oni najizbirljiviji među njima koriste Cancun samo za slijetanje, nakon čega, ne gubeći niti minutu, odlaze u Tulum koji je, sa svojim shabby chic butik hotelima i lijepim gostima suprotnost svojih prenapučenih susjeda.

Tulum je još prije deset godina bio malo priobalno mjesto za koje su znali samo ronioci i neumorni putnici u potrazi za najljepšim plažama. Ima nešto čarobno u njegovoj dugačkoj plaži, čiji se baršunasti bijeli pijesak stapa s najživljim nijansama plave boje i senzacionalnim palačama s pogledom na more, koje su iza sebe ostavili Maje.

Bilo je pitanje vremena kada će ga otkriti njujorški trendsetteri i pretvoriti ga u meksičku verziju Saint Tropeza. Ono što je nekada bilo avanturistički hipijevski turizam, danas je njegova instagramska verzija sa sjajnim buticima malo poznatih dizajnera, zabavnim restoranima i hotelima jednako impresivnih interijera i eksterijera.

U Tulumu se dan započinje margaritom; ples na plaži uobičajen je, kao i upuštanje u razgovor s potpunim strancima zato što smo u Tulumu svi prijatelji koji se tek trebaju upoznati. Kada se sretnemo na ulici, pozdravljamo se poput susjeda, jedni druge častimo pićem, planiramo zajedničke izlaske, kao da je Tulum tajni kod koji nas povezuje, bez obzira na naše živote izvan njegovih plaža. Tih smo se dana vozili nepoznatim cestama s Massimilianom, voditeljem jednog od najpopularnijih restorana na Manhattanu, i večerali s Robin, koja je dizajnirala stan Davida Bowieja u New Yorku. Galeristica Jenny iz Teksasa pokazala nam je najbolja mjesta u gradu, a šarmantni plastični kirurg iz Venecije otkrio nam je gdje se najbolje jede. S Meksikancima smo kušali tekilu, a Sony iz Goe čuvala nam je sinove.

Jedini koji u Tulumu ne šire ljubav, stroga su lica na ulazu u restorane.

Kada smo se jedne rane večeri našli ispred Hartwooda, zatekli smo red od kojih desetak ljudi, i mladu damu koja nam je objavila kako samo oni koji su rezervirali trideset dana unaprijed mogu večerati u mjestu koje se hvali činjenicom da Madonni nije dopustio ulaz (jer nije imala spomenutu rezervaciju). Idućih nekoliko dana provela sam u traženju načina da se nađem na listi hit mjesta, poput mojih novih njujorških prijatelja kojima su redovi za ulazak u restoran i stroge liste dio svakodnevice.

Slušala sam njihove savjete koji uključuju dolazak pola sata prije otvaranja, dogovarajući outfit i odgovarajuće prijatelje. Planirala sam kako nas prezentirati kao cool obitelj, koju svaki restoran želi imati na svojoj terasi, odijevajući sinove u košuljice sve dok nisu izgledali kao s reklame za Bonpoint. Kada sam bila blizu cilja, moj francuski suprug, koji je sumnjičavo promatrao tulumsku histeriju, objavio mi je da ne može jesti u Hartwoodu jer se nalazi na krivoj strani Tuluma, uz prašnjavu cestu, umjesto na plaži, i komentirao kako niti restorani pariškog George V (tri Michelinove zvjezdice) ne nameću spomenuta pravila.

Uspostavit će se da je Tulum sa svim svojim pravilima ustvari sjajno osmišljena turistička strategija: u većinu mjesta moguće je jednostavno ušetati bez najave, a kaftan koji se prodaje po tisuću dolara u najekskluzivnijem butiku u gradu nije unikat kako su mi objašnjavali - isti sam pronašla na internetu za 400 dolara. Tulum njeguje image međunarodne hipi oaze, osim što su hipiji njujorški bogataši, jedni od rijetkih koje ne odbijaju cijene dvostruko više od Mexico Cityja, jer su još uvijek znatno niže od Manhattana. Svatko tko se bavi turizmom trebao bi navratiti i učiti od lokalaca i njihovog projekta Tulum, u koji zajednički ulažu i njeguju zajedničke mitove kako bi ga učinili teško dostupnim. Zabavno je promatrati njujoršku mladež kako prati pravila Tuluma, birajući odjeću koja će se uklopiti u lokalne interijere i provodeći dan na Instagramu, besplatno reklamirajući svaki kutak fotogeničnog gradića.

U ožujku, koji se ne smatra srcem sezone, većina luksuznih butik hotela, u kojima se cijene soba kreću od 600 dolara naviše, bila je puna, na terasama restorana izmjenjivali su se gosti i njihovi skupi apetiti, a taksiji su neumorno kružili jednom od dviju cesta u gradu. Manhattanska rivijera u punom je cvatu, uvažavajući činjenicu da je otmjeni St. Barth stradao u uraganu Irmi, no lokalci su spremni.

U izgradnji je barem desetak stambenih zgrada koje obećavaju jednu novu vrstu eko hippie glam života, koji uključuju odjeću s potpisom, jogu i zelene napitke. Svake godine niču novi butik-hoteli, govore mi lokalci. Neki se pribojavaju da će se Tulumu dogoditi turistički bubble, koji će se zbog neodrživog rasta raspuknuti kada se trend preseli na neko drugo mjesto, ali sumnjam. Biti u državi sa 130 milijuna stanovnika i 323 milijuna u susjedstvu, na mjestu u kojem sunce uvijek sja, nudi mogućnosti o kojima drugi mogu samo sanjati.

Tijekom mog boravka u Tulumu profili lokalnih adresa na društvenim mrežama obgrlili su me u svoje carstvo i sada me svakodnevno podsjećaju na ljepote Tuluma, ne dopuštajući mi da se odmaknem, i navodeći me da planiram povratak. Svi smo u istim grupama - Robyn i Denise, Massimo i Sony, mi prijatelji Tuluma.

Iako znamo da smo danima plaćali preskupi taksi i da je sushi u Azuliku bio zaista loš. I da se haljine iz Tuluma prodaju u Londonu i New Yorku, upola cijene. Tek sam se vratila kući, a već potajno gledam letove za iduću zimu i škicam slike hotela čije nazive pamtim iz šetnji plažom. No, ovaj put osigurat ću si rezervaciju u Hartwoodu, za svaki slučaj.

Kolumne i intervjue Ane Muhar možete čitati i na ovoj POVEZNICI.