PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Kineskih groblja, kao što 'svi znamo', po Europi nema. No ipak postoji jedno, veliko, u južnoj Francuskoj

Serviraju li Kinezi doseljeni u Europu ostatke svojih pokojnika u svojim restoranima? Koliko god jest i sama pomisao na to apsurdna, sumnja među Europljanima tinja. Pozovite prijatelja u kineski restoran pa ga usred obroka upitajte je li kad vidio ili čuo za kineski grob; upitajte ga je li ikad čuo da je neki Kinez u nas umro i da je pokopan...

Prije otprilike 40 godina Kina se otvorila svijetu i njezini su građani stali pristizati u sve europske zemlje, gdje ih je sad više od dva milijuna. Pristizali su i u nas, njih oko dvije tisuće boravi i sad.

Otkako je prvi stigao pa sve do danas, ni jedan nije, dakle, umro pa je pokopan u Hrvatskoj. Nije ni u BiH. U Srbiji je proteklih desetljeća, prema dostupnim podacima, registriran svega jedan pogreb (s kovčegom i pokojnikom). Slično je u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, gdje god sam potražio podatke.

Istodobno, u svakoj od tih država kruži internetom ista, ljudožderska “šala” o Kinezima kao dodatku jelu. Ostaje sumnja da Kinezi na neki mračan način “nestaju” te da identitet “nestalog” smjesta preuzme nov Kinez, friško pristigao iz Kine.

Bilo kako bilo, Kinezi su sumnjivi u svakom pogledu kad je posrijedi smrt i kad je posrijedi identitet.

Stvarnost je sljedeća: Kinezi šalju zemne ostatke svojih preminulih u domovinu. Kinez jednostavno želi biti pokopan u Kini.

Najčešće se kremiraju, urnu preuzme obitelj, a nadležno veleposlanstvo jamči da ta osoba ima svoje pogrebno mjesto u Kini.

Posrijedi je, ukratko, domoljublje ili, možda točnije, domotužje, žal za domovinom, u čemu su Kinezi zapravo slični upravo - nama: žele se vratiti na rodnu grudu makar kao prašina.

Postoje, međutim, kineska groblja u Europi. Najveće broji 841 grob, izraslo je na atlantskoj obali, u južnoj Francuskoj, nedaleko od Abbevillea, prije nešto više od stotinu godina.

U njemu su pokopane ratne žrtve. Velika Britanija, gospodarica Kine, bijaše za Prvog svjetskog rata, zajedno s Francuskom, mobilizirala oko 140 tisuća Kineza: kopali su rovove, gradili pruge, istovarivali u lukama, pravili municiju u tvornicama a život ih je ukupno izgubilo oko dvije i pol tisuće.

Manjina je stradala u izravnim ratnim djelovanjima, a većinu su odnijele bolesti. Među njima i takozvana španjolska gripa.

Ta gripa, koja je pokosila između 17 i 50 milijuna ljudi, nije “rođena” u Španjolskoj.

Zapravo se ne zna ni danas otkud je krenula, a otvorena je priča da su je sa sobom donijeli upravo - Kinezi.

Rasprava o tom traje i danas, no o tom u sljedećem nastavku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 04:11