Pitanje za neki hipotetski imaginarni sportski kviz, završno pitanje na “Milijunašu”: što je to što povezuje Vavu, Peléa, Zagala, Amarilda, Zita, Gersona, Jairzinha, Carlosa Alberta, Kempesa, Bertonija, Browna, Valdana, Burruchagu, Brehmea, Zidanea, Petita i zaključno - “pravog Ronalda”?!
Ne’š ti muke, to su veliki nogomataši, osvajači svjetskog naslova, to su igrači koji su zabijali u finalima mundijala, reći će svaki malo bolji poznavatelj nogometa. Istina je, odgovor je točan (dodao bi Tarik Filipović), ali i nepotpun. Oni jesu sve to, no kada bi bilo samo to, tom reduciranom popisu od samo 17 igrača trebalo bi dodati još mnoga druga imena…
Sve je započeo Pelé
Točan i potpun odgovor je dakle sljedeći: to jesu osvajači naslova prvaka svijeta, strijelci u finalima, ali samo u onima u kojima su se međusobno ogledali jedna europska i jedna južnoamerička momčad i to su, naravno, samo strijelci za pobjedničku reprezentaciju i osvajanje naslova.
Takvih je finala (uvijek Europa i Južna Amerika) u povijesti 19 dosadašnjih mundijala (do Brazila) bilo ukupno devet. U Rio de Janeiru će se, dakle, 10. put obračunati neka južnoamerička i jedna europska momčad u finalu SP-a.
Spomenuti popis je kronološki te su međukontinentalne obračune u finalima prvi započeli Brazil i Švedska 1958., kada je u 5-2 pobjedi Brazila dvaput zabio tada 17-godišnji Pelé, dvaput Vava i jednom Zagalo. Iako bez ozlijeđenog Peléa, Brazil je isto ponovio četiri godine kasnije u Čileu pobijedivši u finalu tadašnju Čehoslovačku sa 3-1 pogocima Amarilda, Zita i opet Vave.
Drama s bijele točke
Isti slučaj zbio se i 1970. U Meksiku, kad je pod Brazilcima pala Italija u finalu sa 4-1, a “kralj” Pelé bio je opet jedan od strijelaca. Time je postao jedini igrač, uz Nijemca Uwea Seelera, koji je zabijao na četiri različita SP-a.
Tamo gdje su stali Brazilci s Peléom, nastavili su Argentinci s Marijom Kempesom 1978. pobjedom nad Nizozemskom 3-1 na domaćem terenu. Kempes je zabio dvaput, jedan je dodao Bertoni. Četvrti put, osam godina kasine u Meksiku 1986., dogodio se Diego Maradona. I opet je momčad iz Južne Amerike pobijedila europsku za 5-0 u finalima. Nakon toga, omjer se izravnao, po dva put su slavili jedni i drugi. Nijemci su uzvratili Maradoni četiri godine kasnije u Italiji. Brazil je nakon toga u jedinom finalu koji se riješio udarcima s bijele točke 1994. u SAD-u nadvisio Italiju. Veliki Zinedine Zidane je s dva gola doma 1998. potopio Ronaldov Brazil, a onda se isti taj Ronaldo 2002. godine iskalio na Nijemcima i zabio dvaput za peti naslov svoje reprezentacije.
Dosadašnja finala između Južne Amerike i Europe
1958.
BRAZIL 5
Švedska 2
(Vava 9,30, Pelé 55,89, Zagalo 68; Liedholm 4, Simonsson 80)
1962.
BRAZIL 3
Čehoslovačka 1
(Amarildo 17, Zito 68, Vava 77; Masopust 15)
1970.
BRAZIL 4
Italija 1
(Pelé 18, Gerson 66, Jairzinho 71, Carlos Alberto 87; Boninsegna 37)
1978.
ARGENTINA 3 Nizozemska 1
(Kempes 38, 105, Bertoni 116; Nanniga 82)
1986.
ARGENTINA 3
Njemačka 2
(Brown 22, Valdano 56, Burruchaga 84; Rummenigge 74, Völler 81)
1990.
NJEMAČKA 1
Argentina 0
(Brehme 85 - 11 m)
1994.
BRAZIL 3(0)
Italija 2 (0) 11m
1998.
FRANCUSKA 3
Brazil 0
(Zidane 27, 45, Petit 90)
2002.
BRAZIL 2
Njemačka 0
(Ronaldo 67, 79)
2014.
Argentina - Njemačka
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....