Prije otprilike godinu i pol, ili dvije, Frano Miloš, autor Stagnuma, prvog hrvatskog kultnog vina, prezentirao je svoje recentne berbe u vinoteci Bornstein na Kaptolu.
Miloš, dječje iskren, kakav on jest, priznao je da je poslao Stagnume na degustaciju u London i da potencijalni uvoznici nisu pokazali baš nikakav interes: “Ne znam, valjda je tu previše tanina za njihov ukus...” lamentirao je Miloš, čovjek koji je prije petnaestak godina pokrenuo trend luksuznih plavaca.
Samo dvije godine kasnije London je, na moje veliko zadovoljstvo, demantirao ovog jedinstvenog vinogradara iz peljeških Ponikva.
Skepsa hrvatskih vinara
Milošev je Stagnum iz 2005. godine, usprkos skepsi većine hrvatskih vinskih stručnjaka, koji pogrešno drže da Frano Miloš ne zna proizvoditi vino, osvojio srebrnu medalju na Decanterovu Svjetskom prvenstvu. I neka druga vina proizvedena od plavca malog na ovogodišnjem su Decanterovu natjecanju osvojila odličja. U prethodnim je godinama to uspijevalo i Badelovu Ivanu Dolcu u barrique varijanti.
Međutim, radi se, uistinu, o kapi vina u višehektolitarskoj bačvi.
Hrvatska vinska renesansa
Plavac mali nesporno je najpotentnija hrvatska autohtona sorta, koja je genetski povezana s američkim zinfandelom i talijanskim primitivom: sva ova grožđa potječu od kaštelanskog crljenca.
Vina od plavca malog, bilo ona s Pelješca ili ona s Hvara, uvjerljivo su najskuplja hrvatska vina. Čak se ni crni Meneghetti (premda mu je vlasnik jedan uspješni odvjetnik) cijenom ne može mjeriti s hvarskim Medvidom.
Usprkos svemu tome, plavci gotovo da ne sudjeluju u hrvatskoj vinskoj renesansi.
Hrvatski vinski preporod na međunarodnoj su pozornici pokrenuli slavonski vinari.
Ivan Enjingi prvi je Hrvat koji je, s kupažom Venje iz berbe 1998., pobijedio na Decanterovu šampionatu.
Enjingijev trijumf Decanter je obilježio velikim naslovom “Thank God for Croatian Whites!”
Zatim su na red došla slatka vina (Zagorac Boris Drenški višestruki je svjetski prvak sa svojim chardonnayima i rizlinzima), da bi u posljednjih godinu ili dvije svjedočili efektnom međunarodnom prodoru istarskih vinara. Plavac mali uvijek je, nažalost, ostajao po strani.
Sasvim je očigledno da britanski i američki kritičari i prezneteri još ne razumiju plavac. Što se ponovo vidjelo i u relativno lošim ocjenama koje su plavci dobili na eRobert Parker, web izdanju najutjecajnijeg svjetskog vinskog kritičara.
Podsjetimo, kultni i vrlo skupi Postup Mare (proizvodi ga Mare Mrgudić Bura, sestra Nike Bure, autora jednako traženog Dingača) kod Parkera je dobio samo 72 boda, što, zapravo, znači izbjegavati po svaku cijenu. Plenkovićev Grand Cru zaradio je mediokritetska 84 boda, što, opet, u Parkerovu sustavu vrijednosti znači kupiti, ali ne ako je skuplje od desetak dolara. A Grand Cru košta četrdesetak dolara.
Dingač Saint Hills, za čiju je izradu vlasnik te etikete, poduzetnik Ernest Tolj, angažirao Michela Rollanda, najslavnijeg i jednog od najskupljih svjetskih konzultanata, osvojio je samo 83 boda.
Stagnum i Medvid nisu sudjelovali u ocjenjivanju.
Tri važna razloga
Zašto, dakle, Englezi i Amerikanci ne vole plavce; zašto smatraju da su istarska crna vina bolja od dalmatinskih, dok cijela Hrvatska, uključujući i većinu istarskih vinara, misli suprotno.
Tri su razloga.
Prvo, činjenica je da pelješki i hvarski vinari nisu dovoljno investirali u know-how proizvodnje vina.
S plavcem treba biti pažljiv
Drugo, dio dalmatinskih vinara usvojio je starinski, danas već potpuno anakron, kalifornijski pristup vinifikaciji, koji se svodi na što više barriquea, što snažniji alkohol i što jače ekstrakte. Takav prsitup može funkcionirati jedino u slučaju najsavršenijeg prirodnog materijala, poput grožđa od kojeg se proizvodi ultraskup hvarski Medvid.
U većini drugih slučajeva previsoka esktrakcija, previše barriquea i 16 do 17 posto alkohola odaju stanovitu izgubljenost dalmatinskih vinara u svjetskim trendovima: oni 2010. godine oponašaju nešto što je bilo moderno 1990., najkasnije 1998. godine, što se, naravno, na svjetskom tržištu itekako kažnjava.
Treće, plavac mali uistinu je unikatna sorta, s posve specifičnim aromatskim profilom, sa strahovito puno tanina, i sa sklonošću nestabilnim kiselinama (pojednostavljeno, lako se može dogoditi da vino počinje vonjati po octu).
S plavcem, dakle, treba biti krajnje pažljiv i beskompromisan, kako u vinogradu tako i u podrumu.
Srebrna Decanterova medalja za Milošev Stagnum, jedan od najbeskompromisnijih plavaca općenito, pokazuje da se to sjajno grožđe može pretvoriti u svjetski vrijedno vino.
Top 5 crnih hrvatskih vina:
Davor Butković, vinski kritičar:
1. Frano Miloš, Stagnum 2003. godine
2. Zlatan Plenković , Grand Cru 2005.
3. Niko Bura, Dingač 2005.
4. Ivica Matošević, Grimalda 2008.
5. Moreno Coronica, Gran Teran 2007./ Meneghetti Crno 2007.
Saša Špiranec, enolog i vinski kritičar:
1.Coronica Gran Teran 2004.
2. Roxanich Superistrian 2006.
3. Gracin Babić 2007.
4. Miličić Dingač 2006.
5. Korak Pinot Crni 2007.
Danijela Kramarić, sommelierka i vlasnica restorana Plavi Podrum Opatija:
1. Clai Brombonero 2007.
2. Cornica Gran teran 2007.
3. Boškinac 2006.
4. Festigia Merlot 2008.
5. Postup Mare 2007.
Postup Mare je fantastičan, možda je njegov čep bio loš
ZAGREB - Ocjena hrvatskih vina jednog od najpoznatijih svjetskih kritičara Roberta Parkera na noge je podigla hrvatske vinske stručnjake, a posebice ih je uznemirala loša ocjena za plavac. Hrvatski vinski stručnjaci smatraju kako loše ocjene za plavac, posebice za Postup Mare, koji je Parker gotovo diskvalificirao iz utrke, nisu realne te da se radi o samo jednom stavu, doduše, čovjeka kojem vjeruju vinoljupci s američkog tržišta.
Sommelierka i vlasnica opatijskog restorana Plavi podrum Danijela Kramarić kaže da je, prema njezinu mišljenju, vino Postup Mare fantastično vino, no uvjerena je da je možda problem bio u lošem čepu, zbog čega je okus tog vina pri kušanju bio lošiji.
- Moguće je da je vino bilo loše skladišteno te da je zbog svjetlosti i lošeg čepa promijenilo okus, odnosno da je zbog toga osciliralo u kvaliteti - rekla nam je Kramarić.
Vinski kritičar Saša Špiranec kaže kako su ocjene nekog vina ponekad i stvar mode ili trenutnog trenda koji vlada u svijetu.
- Parkerove ocjene plavca su samo jedan stav, možda bi neki drugi stručnjak ta vina drukčije doživo i ocijenio - dodaje Špiranec. - U svijetu su u modi lakša vina s više kiselina, a moje je mišljenje da je plavac možda trenutno izvan svjetskog trenda, što ne znači da neće dobiti na cijeni kroz koju godinum - rekao nam je Saša Špiranec.( M. Kuskunović)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....