TVRDOGLAVE ČINJENICE

MARKO BIOČINA Život u raju ili glagol izveden iz sinonima za kruh, jedanaest slova

 Paun Paunović/EPH

Novinarsko pitanje je glasilo: Možete li činjenicu da ne dolazite iz struke pretvoriti u prednost jer ste neke stvari u našem turizmu gledali iz drugog kuta? Uslijedio je odgovor: Da, mislim da mogu. Uvijek je dobro stvari sagledati iz više kutova. Imam tisuću ideja, odličnih turističkih rješenja koja sam viđao u svijetu. Ovaj kratki dijalog iz intervjua novopečenog zamjenika ministra turizma objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji mogao bi se pokazati paradigmatski važnim trenutkom u razvoju mlade hrvatske države. Nakon dva i pol desetljeća polagane, ali kontinuirane derogacije vrijednosti znanja u procesima upravljanja zemljom, konačno se dogodio i taj prijelomni trenutak kada će jedan dužnosnik “urbi et orbi” objaviti ono što za što njegovi prethodnici nisu imali kuraža. Dok su oni tako građanima pokušavali objasniti kako će dobro obnašati svoj posao usprkos činjenici da ga nikad ranije nisu radili, Robert Pauletić prvi je javno proglasio: Bit ću uspješan zato što sam nestručan. Ta nakaradna inverzija zdravog razuma, po kojem je nedostatak znanja i iskustva prednost u kvalitetnom obnašanju nekog posla u Hrvatskoj, ima vrlo ozbiljan potencijal da se pretvori u opći princip. No, kako bi svakodnevni život u Hrvatskoj izgledao kada bi se raširio ‘Pauletićev kategorički imperativ’? Pacijenta s tumorom na mozgu na operacijskom bi stolu dočekao knjižničar, maksimalno motiviran da činjenicu kako ne dolazi iz neurokirurške struke ipak pretvori u prednost. Putnicima aviona Croatia Airlinesa neposredno pred polijetanje ugodnim glasom bi se obratio stanoviti inženjer tekstilne tehnologije, te im objasnio da on u životu nikad nije upravljao zrakoplovom, ali da je “uvijek dobro stvari sagledati iz više kutova”.

Mogućnosti su, naprosto, neograničene. Cijela priča o Pauletiću i sinekuri koja mu je pripala bila bi samo još jedna epizoda u dugoj povijesti imenovanja nekvalificiranih osoba na visoke pozicije u državnoj nomenklaturi, samo da se nije riječ o kandidatu Mosta - političke opcije kojoj je jedno od temeljnih predizbornih obećanja biračima bilo upravo odustajanje od političkog kadroviranja i inzistiranje na stručnosti. Pa kako je onda odabran Pauletić? Riječ je o ekstremno inteligentnoj osobi, fotografskog pamćenja i enciklopedijskog općeg znanja, ali bez jednog dana obavljanja bilo kakve poslovne funkcije u turističkom sektoru. Dapače, jedina veza Pauletića s turizmom je to što je u životu puno putovao, što i sam navodi kao vlastitu legitimaciju. Dakle, drugi čovjek hrvatskog turizma na tu je poziciju postavljen zato što je bio turist. Da je, kojom nesrećom, Pauletić kroz život bio boležljiv, kadrovska politika Mosta vjerojatno bi ga instalirala u fotelju šefa Kliničkog bolničkog centra Split.

Odonud bi svim kritičarima poručio: Imam tisuću ideja, odličnih medicinskih rješenja koje sam viđao u svjetskim bolnicama. U narodu se kaže da nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju. Na temelju te mudrosti mogao bi se izvući zaključak o sposobnosti Roberta Pauletića, no u cijeloj priči on je zapravo sporedni lik. Pravi nositelji radnje su osnivač Mosta Božo Petrov i njegova kamarila tobožnjih reformatora, koji su na primjeru imenovanja u Ministarstvu turizma vrlo efikasno pokazali da se, zapravo, uopće ne razlikuju od onih prema kojima su stalno pokušavali zauzeti moralno superiornu poziciju. - Nema podjele plijena, birat ćemo samo stručne ljude - obećavao je još u siječnju Petrov, tvrdeći da se mjesta u resorima neće dijeliti po stranačkom ključu, nego da će se ljudi za ključne pozicije birati javnim natječajima. No, kako među 200 tisuća članova HDZ-a ima barem desetak ljudi s ozbiljnim referencama rada u turizmu, a i da bi se provedbom natječaja vjerojatno javilo još barem desetak stručnijih nestranačkih ljudi, ispada da je jedina osnova po kojoj je Pauletić bio izabran stranačka kvota mjesta zamjenika u resoru gdje je Domoljubna koalicija imenovala ministra. Petrov je, dakle, lagao. To je tužna istina iza svih onih patetičnih priča o stručnosti, vladi eksperata i meritokraciji. Sustav je to koji je već nadaleko poznat, opisan u jednom - sad već poprilično notornom - nazivu. Kako se zove Mostov kadrovski model? Parafrazirajući jedno od Pauletićevih enigmatskih izdanja, valja samo reći: Glagol izveden iz ekspresivnog sinonima za kruh. Jedanaest slova, vodoravno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 10:31