KOMENTAR POLITOLOGA VEDRANA DŽIHIĆA

U BiH protestiraju gladni, a ne nacionalisti

Na etno-političkoj matrici o ugroženosti i mržnji zasniva se mitologija dejtonske BiH, koja se navodno opire reformama. U stvari je riječ o interesima političkih grupa
 AFP

Početkom ovog tjedna Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, izgovorio je polovično točnu rečenicu: ‘Ovdje se radi o jednoj neozbiljnoj zemlji u kojoj ništa ne funkcioniše’, rekao je uoči sastanka BiH političkih lidera s povjerenikom EU za proširenje Fülleom. Da, doista se radi o neozbiljnoj zemlji, ali upravo zbog svih dodika, čovića, lagumdžija, izetbegovića, radončića i sličnih.

BiH dakle jest neozbiljno društvo, ali društvo koje se počinje buditi i funkcionirati. Socijalni prosvjedi u BiH prvi put dodiruju i napadaju srž te, na lažima i manipulacijama satkane, dejtonske BiH.

Građanski forumi i jasno formulirani zahtjevi građana pokazuju njihovu odlučnost da vlastitu sudbinu više ne prepuštaju gospodarima dejtonskog sivila već da se dignu protiv te neozbiljne, diskriminatorske tvorevine bez trunka socijalne pravde i da jasno kažu da počinje novo doba u kojemu više neće dopustiti da budu reducirani na amorfnu masu za političko potkusurivanje.

Kao što u zadnjem broju tjednika Dani kaže Svjetlana Nedimović, nezaposlena doktorica političkih znanosti iz Sarajevu, obespravljeni građani BiH pričaju o hljebu i dostojanstvu, a oni o identitetu. BiH je zarobljena u suprostavljenim identitetskim konstruktima. Protesti prvi put počinju raskrinkavati tu partikularnu priču o zasebnim i suprotstavljenim identitetima u BiH, koju vrijedno, već dva desetljeća baštine BiH etnopolitičari i njima odani intelektualci i mediji.

Na toj etno-političkoj matrici i narativu o ugroženosti i međusobnoj mržnji zasniva se mitologija dejtonske BiH, koja se navodno opire bilo kakvim reformama. Srž ove iracionalne dejtonske BiH upravo jest činjenica da iza te pažljivo njegovane mitologije stoje uski interesi etno-političkih elita i njima srodnih ekonomskih krugova moći. Te neoliberalno novokomponirane BiH elite svu energiju troše na osiguranje vlastite moći i stečenih privilegija i pri tome ne prezaju od najbrutalnijih metoda propagande, laži, spinanja i drskih manevara. Upravo to je razlog zašto se upravo sada, u momentu kada se rađa emancipatorski nukleus jedne normalne zemlje, pojačavaju priče satkane na dejtonskoj matrici. BiH etno-političari svih boja lagano počinju shvaćati da je sve ovo mnogo ozbiljnije nego bilo što do sada. Postaju nervozni, a to znači da počinju strahovati za svoje privilegije. Kada počinju strahovati, posežu za njima dobro znanim metodama političkog spinanja, prazne etno-političke retorike, širenja laži i kovanja teorija zavjere.

Tu dakle dolazimo do momenta gdje se ponovo kreće ustaljena folk-melodija o zavjeri jednih protiv drugih, nacionalnim interesima, internacionalnom faktoru koji je sve orkestrirao, itd. U RS-u se prosvjedi tumače kao upereni protiv RS-a. Govori se o naoružanim hordama Bošnjaka koji se spremaju da pregaze slobodarsku, ne bi li je na kraju gurnuli u unitarnu BiH. U Nezavisnim novinama, listu nekad nezavisnog novinara Željka Kopanje, citira se ruski ekspert za Balkan, Jelena Ponomarjev, koja BiH opisuje kao ‘umjetnu i neodrživu tvorevinu’, koju Zapad drži na životu da ne bi dozvolila Srbima da stvore ‘veliku održivu državu’ te da se ‘pocijepa najjači slavenski i pravoslavni narod na Balkanu’.

Dok Nezavisne novine citiraju nezavisne eksperte, građani RS-a jecaju kao i građani Federacije pod njihovim političkim elitama zadebljalih vratova.

Ne trebaju se elite u RS-u zavaravati, prosvjedi čekaju i njih. Ovog tjedna su već na ulicama Banje Luke prosvjedovali demobilizirani borci RS-a i građani dovedeni do ruba egzistencije. Iz tzv. hrvatskog korpusa u BiH pod kontrolom HDZ-a stižu poruke da je ovo ultimativna zavjera Bošnjaka i internacionalnog faktora za ukidanje kantona i rušenje snova o hrvatskom trećem entitetu. Jasmila Žbanić i drugi koji podržavaju prosvjede i u njima vide opravdani revolt svih građana BiH u tekstovima se opisuju kao šovinisti koji se zalažu za unitarnu građansku BiH. Reakcije na prosvjede se i ovdje dominantno promatraju kroz etnički obojane naočale, pa se sve ponovno vraća na priču da je Hrvatima u Federaciji ukinuto pravo na etnički pluralizam, da je Željko Komšić podvala Hrvatima itd. Svi oni koji sada intenziviraju ovu priču satkanu u logici etnopolitike govoreći o trećem entitetu, na kraju samo štite interese tajkuniziranih političkih predstavnika hrvatskog naroda i njima srodnih ekonomskih elita, i u Federaciji i u Hrvatskoj, koji - kao i njihovi bošnjačke i srpske kolege - godinama bjesomučno kradu taj isti narod čije nacionalne interese navodno štite.

Matrica reakcija bošnjačkih takozvanih elita su strukturalno identične s njihovim hrvatskim i srpskim kolegama. Zadnjih dana sve vrvi od teorija zavjere s Radončićem, Lagumdžijom i Izetbegovićem u glavnim ulogama. Priča se o huliganima, stranim lobijima i faktorima koji ruše Federaciju, pokušajima finalnih obračuna s političkim neprijateljima i slično. A vrhunac cinizma bošnjačkih političkih elita je činjenica da su neki od njih zadnjih dana otvoreno podržavali ‘borbu demonstranata protiv neodgovornih i koruptivnih političara’, što može biti samo rezultat neke momentalne amnezije u kojoj se zaboravlja da su oni upravo to - neodgovorni i koruptivni političari.

Svi oni političari, komentatori, eksperti i analitičari koji pričaju o socijalnim protestima u BiH kao navodnoj bošnjačkoj zavjeri protiv Srba i Hrvata, o potrebi novih podjela u BiH, o neminovnosti trećih i tko zna kojih entiteta, trebaju dati odgovor na pitanje jesu li prosvjedi boraca u RS-u, gnjevnih građana u Crnoj Gori, u Prištini, u Skoplju zadnjih desetak dana, ozlojađenih Nišlija prošloga tjedna itd., isto takva zavjera Bošnjaka i Zapada protiv neke druge etničke grupe. Shvatite konačno - na ulicama i na plenumima su građani, pokradeni, iznevjereni, gladni i obespravljeni. Njihov gnjev protiv nepravednosti sustava, protiv neoliberalnih i koruptivnih elitokracija u cijeloj regiji, protiv socijalne nepravde, ne poznaje granice. Onaj tko ih reducira na prebrojavanje etnički čistih krvnih zrnaca negira realnost. Građani na ulicama odškrinjuju vrata za izlaz iz paralize današnjih kvazi-demokracija u regiji i šire. Oni su postali simbol borbe za mogućnost drukčije vrste demokratskog društva - emancipiranog, pravednog i otvorenog. Ne samo u regiji, već u čitavoj Europi.

* Autor je predavač na Fakultetu političkih znanosti u Beču, napisao je desetak knjiga, a za knjigu o nastanku Kosova kao države dobio je nagradu Bruno Kreisky.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 21:07