Cilj je Zlatnog studija da ljudi još više idu u teatar. Ako smo to postigli, onda je to fantastičan uspjeh

Kazališni Zlatni Studio prva je nagrada za teatar u nas koju dodjeljuje struka i publika, odnosno čitatelji i gledatelji. A takav sastav nam je neophodan. Naime, nužno je stručno mišljenje ponuditi na razmatranje publici i onda joj prepustiti izbor. To je dio evolutivnog puta u razvoju razmišljanja i ukusa naše publike, rekla je ovih dana teatrologinja Mani Gotovac, u povodu subotnje dodjele Zlatnog Studija.

Filmski i kazališni redatelj Vinko Brešan drugu je godinu član žirija kazališnog Zlatnog Studio, gdje žiri odabere pet nominacija po kategoriji, a publika u dva kruga izabire pobjednika. Sve to na velikoj medijskoj platformi i uz značajan publicitet i popularizaciju mainstream profesionalnog dramskog teatra. U samo prvom krugu glasanja za kategoriju kazalište pristiglo je 10 tisuća glasova.

- Deset tisuća glasova je lijepa stvar i to je nešto što me veseli. U Hrvatskoj postoji gomila dobrih kazališnih predstava - reći će Brešan.

Kakvo je za njega bilo sada dvogodišnje iskustvo rada u kazališnom žiriju, u kojem su još Tomislav Čadež i potpisana? U finale kazališne nagrade publika je, podsjetimo, izabrala predstave “Peer Gynt” (HNK Zagreb), “Rikard III.” (Gavella) i “Huddersfield” (ZeKaeM). Od glumaca je uvrstila Marinka Prgu, Ozrena Grabarića i Milana Pleštinu, a od glumica Ninu Violić, Bojanu Gregorić Vejzović i Almu Pricu. U kategoriji Novo lice finalisti publike su Mateo Videk, Dajana Čuljak i Elizabeta Brodić.

- Naravno da ja imam neke svoje favorite kojima želim pobjedu, no žiri u ovoj nagradi nije taj koji odlučuje, komentira pobjednika ili sugerira publici za koga da glasa. Moja je pozicija nakon nominacija žirija kao i ona svakog drugog čitatelja: da uzmem kupon i odem s njim na poštu ili glasam online. A bedasto je komentirati kako publika glasa, koga je izbacila u drugom krugu i koga će proglasiti pobjednikom 2. veljače.

Publika se kreće nekim svojim tokom koji nama može biti razumljiv ili ne, no ona je na svoj način u pravu. Kao što je žiru u pravu kad nominira pet. Svi su u pravu...priroda teatra nije natjecateljska po apsolutnim kriterijima, ona je uvijek u sferi ukusa koji su različiti - tumači Brešan.

Zabava i teatar

Zlatni Studio, naglašava, ni po čemu ne konkurira nekim drugim kazališnim nagradama u Hrvatskoj, niti im je usporediv. Riječ je o drugačijim konceptima nagrade, pa i o drugačijim vrijednosnim razmišljanjima žirija. Za razliku od filmaša, ljudi od teatra, međutim, nešto teže podnose žiriranja i nagrađivanja jer na njih nisu u velikoj mjeri navikli, budući da nema mnogo kazališnih nagrada u Hrvatskoj. Pogotovo nisu navikli da odlučuje publika koja ima slobodnu volju izabrati što je volja od nominiranog i gdje u toj utrci svaki nominirani ima pravo voditi svoju privatnu ili javnu kampanju u kojoj će, služeći se svim zakonom i Ustavom dozvoljenim sredstvima, nagovarati publiku da za njega glasa.

- Prva stvar, podržavam svakoga tko je osobno ili javno animirao ljude da za njega glasaju. Svaki marketing u kazalištu je dobrodošao. Mi, uostalom, neka to svi već jednom shvate, moramo na neki način ljude uvjeriti da dođu u kino i kazalište. U kinematografiji sa samo jednim filmom godišnje možete proći i po 20 festivala gdje ste selekcionirani, žirirani, nagrađivani ili ne, što od strane žirija, što od strane publike.

Te festivale u filmskoj umjetnosti i sve te silne nagrade izmislili su distributeri i producenti kako bi upozorili publiku da je nešto važno i vrijedno. Jer količina filmske produkcije je prevelika pa producenti putem filmskih selekcija daju poruku publici ‘pogledajte ovo’. Ista je stvar s kazalištem, žirijem Zlatnog Studija i nagradom Zlatni Studio za kazalište. Krajnji je cilj naše nagrade da ljudi dođu na sjajne predstave, i to što u većem broju. Ako smo u toj namjeri uspjeli, onda je to fantastičan uspjeh - rezonira Brešan.

Neki nominirani već su najavili da će biti nesretni ne pobijede li u finalu.

- Nitko ne voli čuti da mu publika kaže ‘onaj tamo je bolji od tebe’, što, međutim, ne znači da će ta rečenica koju publika izgovori biti istinita. Naime, mi se u kazališnom Zlatnom Studiju ne bavimo činjenicama, nego zbrojem ukusa većine, publike. Ta predstava koja pobijedi bit će najbolja za te ljude koji su glasali, ali je li ona doista najbolja ili ne, drugo je pitanje. Uglavnom, moramo naučiti da je ovo jedna vesela igra, da smo svi mi u jednoj zabavi, što Zlatni Studio u konačnici i jest.

Budimo iskreni, gdje se dodjeljuje Zlatni Studio? Na Hrvatskoj televiziji, u subotu, u prime timeu... Pa se ljudi lijepo obuku, pa netko tu pjeva… Ljudi dragi, mi zabavom pokušavamo privući publiku u kazalište. Ili u kino. Ili već negdje. Nemojte biti nervozni, ja to prolazim sa svakim filmom. Imam dosad šest filmova i svaki je žiriran na najmanje 20 festivala - poručuje član žirija.

Najnoviji Brešanov film “Koja je ovo država” počeo je igrati u kinima 3. siječnja. U filmu imamo Vladu RH, predsjednika i premijera, razočarane generale i roditelje osoba nestalih tijekom rata. Nakon trećeg vikenda film je pogledalo 52 tisuće ljudi.

‘Koja je ovo država’

- Ideja je filma ajmo, ljudi, s Hrvatskom otpočetka, resetirati državu, jer ovakva ne valja. No, film nisam radio da bih slao političke poruke, on je društveno angažiran na nivou asocijacija, ako postoji poruka ona nije jednoznačna. O filmu se grozno puno govori, sve i svašta. Ono što mene osobno veseli jest činjenica da je naslov filma ušao u svakodnevni jezik, kad su članci o nečemu pedesetom citira se naslov filma ‘Koja je ovo država’, kao što je paštašuta ušla u svakodnevni jezik poslije filma ‘Kako je počeo rat na mom otoku’. Političkih javnih optužbi film dosad nije imao, osim reakcije jedne udruge iz Knina koja je medijima bila nevažna - kaže Brešan koji za budućnost najavljuje da će snimiti film “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”.

- Mislim da tekst mog oca zaslužuje još jednu ekranizaciju. Papićeva ekranizacija bila je odlična, no morala je raditi kompromis s političkim pritiscima onog vremena koji su bili veliki i o kojima mi je sam redatelj pričao, tako da su i redatelj i moj otac radili preinake koje tom tekstu ne trebaju. U ovom slučaju ja nanovo ‘Mrdušu’ mogu raditi vrlo otvoreno i slobodno s jedne strane, dok s druge lako mogu povezati primitivizam onog vremena s današnjim vremenom. I to je upravo ono što me zanima - zaključio je Brešan.