Budite svojoj kćeri saveznici

Moja kći ima 20 godina, prošle je godine upisala fakultet. Dobra je studentica, nikad s njom nismo imali većih problema. Prošlog je ljeta upoznala mladića za kojeg smo se nadali da će biti samo prolazna simpatija.

Ona je najavila svoju želju da od ove jeseni stanuje s njim. Suprug i ja smo očajni, nismo znali da je njihova veza postala tako ozbiljna. On je iz istog grada, znamo iz kakvog okruženja dolazi, njegova obitelj je problematična, od nje je dosta stariji. Promijenio je nekoliko fakulteta, navodno je sklon alkoholu, makar ona kaže da je to bilo prije, dok je bio mlađi. Svjesni smo da je punoljetna i da joj ne možemo ništa zabraniti, razmišljam što učiniti.

Latica

Pozovite ga k sebi na nedjeljni ručak. Umjesto da strahujete kakav je, upoznajte ga. Sve što vi o njemu znate, glasine su i predrasude, izbliza će biti lakše ustanoviti o kakvoj je osobi riječ. Zabranjene ljubavi, još od Romea i Julije, završavaju nepovoljnim ishodom. Niti vi možete nešto njoj zabraniti niti biste time išta postigli, osim što biste vjerojatno izgubili s njom vezu, gurnuli je potpuno u njegove ruke i učinili da postanu međusobno još više povezani.

U slučaju da je on sasvim u redu, to ne bi bilo ništa strašno, vi biste ispali primitivni i nedorasli situaciji, pa bi vam jednoga dana radi toga bilo poprilično neugodno. No, ako je on zaista to od čega strahujete, ona će lakše u vašoj blizini uvidjeti njegove mane. Budite njeni saveznici čak i ako se ne slažete s njenim izborom.

Vesna i Joško bili su srednjoškolska ljubav, bezazlena i vjerojatno kratkotrajna, mislili su njeni roditelji, pa dvije godine nisu obraćali pozornost na njihovo druženje. Kad je ona upisala fakultet i otišla u Zagreb, njezin je Joško počeo venuti, bez nje su ulice rodnog grada bile prazne, ništa više nije imalo smisla, ni vožnja motorom po gradskim ulicama, niti izlasci po kafićima koji su zimi bili depresivna mjesta. Tako je Joško odlučio poći za njom. Plan je bio useliti se u njen podstanarski stan, a onda potražiti posao. Vesna je bila presretna, njezini roditelji nisu. Ta je veza po njima trebala ostati u okvirima njihova rodnog grada, ona je bila odlična učenica, imala je plan u životu, grabila je sigurnim koracima prema njegovu izvršenju.

On je bio nezainteresiran za studiranje, jedva je završio srednju školu. Isprva je tražio posao preko oglasa, no posla za njega nije bilo. Ona je tada u jednoj svađi svojim roditeljima rekla da je više ne trebaju financirati ako će u budućnosti stalno slušati njihova prigovaranja. Ona i njen dragi snalazit će se sami. Trajalo je to dvije godine. Izgubili su vezu sa svojim djetetom, nije im se javljala, niti su znali kako živi, napreduje li njen fakultet, ima li ikakvih novosti. Svatko je zauzeo svoju tvrdoglavu stranu, nije htio odstupiti ni milimetra.

Svojoj sestrični koja ju je nakon dvije godine srela, Vesna je izgledala poput sablasti. Nekad vedra i uredna djevojka imala je raščupanu, neurednu frizuru, bila je mršava do ruba izgladnjelosti, imala je velike podočnjake koja je obrazložila učenjem. Sestrična ju je upitala: “Jesi li sretna s njim?“

“Nemamo novca, on još uvijek ne radi. Snalazimo se kako znamo, ali još se volimo”, odgovorila je Vesna.

“Dobro. Ako ti bilo što treba, javi mi se. Imam sobu u stanu koja je prazna”, rekla joj je sestrična.

Vesna se javila nakon mjesec dana, došla je sa svojim stvarima u kasnim noćnim satima. Rekla je da nije mogla izdržati njegov način života u kojem je kauč mjenjao za fotelju na kojoj je cijeli dan igrao igrice i sklapao velike planove u kojima će se on na brzinu i preko noći obogatiti. Nisu se svađali, jednostavno ga je napustila. S roditeljima još uvijek ne razgovara, u međuvremenu je shvatila da može i bez njih. Cijelo je vrijeme uz studij radila, honorarno i na crno, zbog toga je usporila studij, ali ojačala u svojoj namjeri da uspije. Cijena tvrdoglavosti i nepromišljenih odluka uvijek je previsoka.

Ako ste sigurni u svoj odgoj, nemate se čega bojati. Shvatite ovu situaciju kao dio odrastanja vaše kćeri. Ona je usvojila vrijednosti koje ste joj godinama usađivali, upila je vaše međusobne geste, poglede, riječi koje ste jedni drugima uputili, zapamtila je vaše navike, rečenice koje ste ponavljali, gledala kako se ophodite s ljudima i kako riješavate probleme. Ne vjerujem da se to može izbrisati niti zaboraviti zbog ljubavi prema bilo kome, mislim da samo može privremeno pasti u drugi plan. Ako je taj mladić bitno drugačija osoba od nje, ako su njegove životne navike, odnos prema samome sebi i životu, pogrešni, ona će to tek sada, stupajući s njim u zajednički život, moći sagledati. Polako će se osvijestiti i shvatiti da zaljubljenost nije uvijek predestinirana da postane ljubav, da se zajednički život i budućnost ne može graditi s nekim tko je toliko drugačiji. Morate imati povjerenja u vlastito dijete, jer time zapravo potvrđujete vjeru u ono što jeste i što ste bili.