BRUNO ŠIMLEŠA Kakvu poruku roditelji šalju djeci ako ne pričaju jedno s drugim, ako se ne grle, ne slušaju… Treba li zbog djece biti u lošem braku?

Prošli tjedan obilježio je razgovor s poznanikom koji ozbiljno razmišlja o razvodu. Rekao je da mu brak već dugo ne funkcionira, više se čak ni ne trude jer su oboje shvatili da nema smisla, ali ostaju zajedno zbog djece. U vezi su 23 godine, u braku 17, a imaju dvoje djece koja imaju 15 i 12. I na početku veze imali su različite prioritete i potrebe, ali su se oboje nadali da će se sve poklopiti kad dođu djeca.

No naravno, djeca nikada nisu i nikada neće riješiti probleme koje članovi para imaju jedno s drugim. Eventualno ih mogu privremeno prezaposliti pa da se ne stignu baviti tim problemima, ali ne mogu ih riješiti. Djeca su zapravo akcelerator. Ako par ima zdravu vezu, još će se više zbližiti jer će im roditeljstvo pružiti novu arenu u kojoj mogu razviti još više poštovanja i ljubavi jedno prema drugome. A ako imaju problema, djeca će ubrzati njihovo širenje jer s njima sve izlazi na površinu. Kako doživljavamo sebe, obiteljske dužnosti i uloge, kako partneru pružamo podršku, znamo li se svađati kad se ne slažemo oko nečega, kako funkcioniramo pod pritiskom, uz psihički i fizički umor…

Tada se otvaraju karte i realno, brojni parovi padnu na testu. Uglavnom, djeca ne mogu riješiti probleme koje imate u vezi. Prazninu zbog partnerskog odnosa ne može popuniti ljubav prema djeci. Nikada se to nije dogodilo i nikada neće.

Uglavnom, oni su se nadali da će se problemi riješiti s vremenom. Tvrdio je da ih je život prezaposlio i da su se samo udaljili. A zapravo je točno da su oduvijek bili udaljeni i da se nisu nikada ni približili. Nisu vodili otvorene razgovore, nisu dijelili intimu, nisu si priznavali točke ranjivosti… Zapravo su i na početku braka bili suparnici, a ne suradnici. Jedno su vrijeme išli i na terapiju, ali su prebrzo odustali. Postalo im je nezgodno i neugodno kad su došli do teških pitanja pa su odustali. I od terapije, a onda i od braka. Od tada žive kao funkcionalni cimeri. Obitelj i kućanstvo funkcioniraju, ali oni ne funkcioniraju kao par. Zadnji put zajedno su spavali prije četiri godine, a od pravog iskrenog razgovora prošlo je još više. Rekao je da ih jedino drže djeca. Zna da je razvod trauma za djecu i to im ne žele priuštiti.

Prvo sam mu čestitao što razmišlja o djeci. Kao roditelji više nemamo luksuz razmišljati isključivo o sebi i doista bismo trebali voditi računa kako naše životne odluke utječu na djecu. To je svakako pohvalno. No onda sam mu postavio pitanja koja su mu vilicu oborila na pod: A kako misliš da vaš brak utječe na djecu? Znam da bi razvod bio trauma, no i život u ovakvoj obitelji nije baš božanstven. Što misliš kakvu im poruku šaljete kada gledaju roditelje koji ne razgovaraju jedno s drugim, koji se ne grle, koji se ne podržavaju, ne slušaju… Kakvu im sliku braka šaljete?

Zanijemio je… Nikada o tome nije razmišljao. Znao je da je razvod trauma, ali nije imao pojma da i ostanak u takvom braku ima cijenu. Bio je spreman platiti cijenu koja se odnosi na njega, ali nije znao da i djeca plaćaju određenu cijenu. A plaćaju. Jer im dajemo nezdravo životno nasljeđe. Djeca od nas uče o svijetu, braku, romantičnim odnosima… I doista je štetno kada im damo sliku da je u redu ne mariti jedno za drugo, da je u redu pomiriti se s onim što znaš da ne zaslužuješ, da je u redu odustati od sreće, da je u redu odustati od ljubavi. Neka će djeca čak i sebe okrivljavati za probleme roditelja… Da, razvod će ih pogoditi, ali pogodit će ih i odrastanje u zajednici koja je obitelj samo na papiru.

Nemojte me krivo shvatiti, nikako ne navijam za razvode i oni bi trebali biti posljednja opcija. Mislim da je svatko dužan napraviti apsolutno sve što može da bi spasio svoj brak ili vezu. Apsolutno sve. Dužni smo to sebi, svome partneru, ali i djeci. Jer njima sigurno ne odgovara odrastati u mrtvom odnosu, a djeca sve shvaćaju. Zato smo dužni pokušati popraviti svoje nedostatke, ali i potruditi se oko popravljanja zajedničkih problema. Sve, baš sve bismo trebali pokušati prije nego što i pomislimo na razvod braka ili prekid ozbiljne veze. Ali ako ni tada ne možemo spasiti brak, onda je u redu razmišljati o okretanju nove stranice. Jer mudro je pokušati apsolutno sve da bismo spasili brak. Ali ako ga ne možemo spasiti, onda trebamo spasiti sebe i svoju djecu. Sebe od mrtvog braka, a njih od odrastanja u nezdravoj atmosferi. Sretno!