Bandićeva čestitka Kosor

Želim Vam da i dalje zadržite vizionarski kurs kojim je Hrvatska zaplovila pod Vašim vodstvom - tako je Milan Bandić Jadranki Kosor čestitao rođendan i prvu godišnjicu na premijerskoj funkciji. Nije joj baš poput “romskog Obame” s buketom crvenih ruža stigao na kućni prag, ali autor metafora o konju i “oranju za Hrvatsku” svoju je kiticu za slavljenicu složio iz slične imaginacije. Premijerku je proglasio državnicom, koja je pokazala neviđenu čvrstinu i odlučnost i “povlači poteze za nove generacije”. Tradicija “ljubičice bijele” očito živi vječno! Samo još štafeta fali.

Javnosti podastrta Bandićeva čestitka - šampion političke ljige! - nije pokazatelj samo intelektualnih dometa svoga autora. Njen ulizivački ton, koji premašuje potrebe kurtoazije, govori i o tome da je zagrebački gradonačelnik željan da s premijerkom uspostavi nekakav link, vjerojatno sličan onome kakav je imao s njenim prethodnikom. S Ivom Sanaderom njegovao je partnerske odnose: dogovarali su čak i vrijeme odvoza smeća! Bandićev pokušaj da se sada prekopča na nasljednicu vapaj je za nekadašnjom pozicijom: ostao je bez saveznika, sve usamljeniji i nezaštićeniji.

Laskama nakićena čestitka nije izraz samo autorova mentalnog profila ni njegovih želja i potreba, nego projicira i njegov doživljaj osobe kojoj se obraća. Bandić predmnijeva da će najbolje rezultate kod Jadranke Kosor postići upravo tako ulizivački intoniranom čestitkom. Na žalost, nije daleko od istine. Baš kao i njen prethodnik, premijerka voli počasti i priznanja. Ne protivi se nekritičkom hvaljenju i podilaženju. Svaku primjedbu doživljava osobno, s previše emocija. Za sebe je tražila zaštitu od neugodnih pitanja. Premijersku stolicu još nije ni zagrijala a Mesiću je već sugerirala da joj zasluge nagradi državnim odličjem. Bandić svojom čestitkom Kosor radi isto što i “Vjesnik”, kojega je takva uređivačka, pardon ulizivačka politika dovela do novinarske propasti, ali ga svejedno godinama održava na državnoj sisi. Petnaestak premijerkinih fotografija po broju isto su što i Bandićeve laude. Dobro, može se reći da Kosor nije kriva za njegovo uvlačenje, ali “Vjesniku” je sigurno mogla signalizirati da smanje poltronsku intonaciju. Ovako sramote sebe, ali ni premijerki - posve suprotno njezinim i njihovim uvjerenjima - ne prave reklamu.

U HDZ-u se kult vođe podrazumijeva. Od Franje Tuđmana stranka funkcionira uz pomoć kulta ličnosti. Jadranka Kosor u tom je pogledu naslijedila Ivu Sanadera. Oni koji su se klanjali njegovu liku i djelu samo su se preusmjerili. Ali to slijepo poslušničko puzanje pred šefovima ima i drugu stranu medalje. Prema bivšima HDZ se pokazuje kao strašno bezobzirna stranka. Oni koji su pred Sanaderom najviše plazili, prvi su ga nakon silaska s trona osvetnički šutnuli. Premijerka Kosor morala bi bježati od započetog građenja kulta svoje ličnosti. Nisu joj potrebna ljigava komplimentiranja. Kao ni oni koji joj lojalnost dokazuju napadajući prethodnika. Morala bi odbiti takve ponude. Ako ne radi Hrvatske, ono svakako sebe radi. Jer ni njena nije dovijeka.