Oliver Dragojević se protivi iskorištavanju Jadrana, plašeći se eventualne katastrofe i najavio da će učiniti sve da to spriječi. Kolumnisti Jutarnjeg lista iznijeli su svoje razloge 'za' i 'protiv', a u velikoj anketi mi pitamo Vas - treba li se krenuti u bušenje jadranskog dna i riskirati zagađenje ili 'potjerati' naftaše i zadržati turiste...
Krešimir Žabec: Kada je to Oliver fishermanom blokirao tanker na Jadranu?
Prije desetak godina na Pelješcu su lokalna vlast i zeleni podigli golemu bunu zbog postavljanja vojnog radara na vrh tog otoka. Pričali su da radar zrači, da će to uništiti njihove turističke planove, da će turisti, kad vide radar, pobjeći glavom bez obzira. Radar je na kraju postavljen i što se dogodilo? Povećela se sigurnost zračnog prometa, turisti dolaze na Korčulu i Pelješac a da malo tko i zna da je radar tamo.
Danas je situacija slična. Organizacije zelenih, pojedine lokalne zajednice i, kao šlag na torti, pjevači lakih nota digli su pobunu protiv projekta istraživanja i iskorištavanja nafte i plina iz Jadrana. Pričaju o zagađenju mora, uništavanju turizma, nestanku riba i slično. Pritom nemaju niti jedan znanstveno utvrđen podatak da su dosadašnja istraživanja tome uzrok. Mjesecima već plaše ljude da će se Jadranu dogoditi Meksički zaljev i da će turizam i život u Dalmaciji, kakav danas poznajemo, netragom nestati. Pritom prešućuju da Kanada, Škotska, Norveška, Italija već desetljećima crpe naftu i da se u tim zemljama nikada ništa nije dogodilo. I svi godinama šute o zagađivanju 4000 tankera koji godišnje plove Jadranom i uplovljavaju u hrvatske, slovenske i talijanske luke. Prema podacima Europske komisije, godišnje se zabilježi 250 izlijevanja nafte, a mrlja koja pritom nastaje ukupne je površine tri otoka Cresa!!! Kad je Oliver Dragojević svojom jahtom fisherman, čiji je spremnik 600-litarski, blokirao put nekom tankeru? Kada ste vidjeli Tonija Vidana ili Tonyja Cetinskog da blokiraju tankerima uplovljanje u hrvatske luke? Nikada. Vjerojatno nisu imali vremena ili je bilo loše vrijeme.
Zašto bi Hrvatska imala jeftinije energente kad ih je bolje uvoziti iz Italije koja na svom dijelu Jadrana ima 38 naftnih bušotina? Zašto bi Dubrovnik imao bolju opskrbu strujom kad mi moramo štititi šišmiše? Bore za zaštitu okoliša i turizma. Ma kojeg turizma? Onog od 4-5 mjeseci godišnje, onog sa zimi zatvorenim hotelima i onog koji turiste poslije ponoći tjera na spavanje? Gospodo, kažite što vas stvarno žulja!
Goranka Jureško:
Ugljikovodicima ‘ne’, pa čak i kad bogate darove donose
Kontinentalci se ovih dana čudom čude zašto se standardno mrtav-hladan i društveno uopće neangažiran Oliver Dragojević toliko uzbudio zbog iskorištavanja ugljikovodika iz Jadrana kad bi, prema riječima mjerodavnih, to značilo milijarde kuna u državnoj blagajni. No, čuđenju tome da su se na noge digli dalmatinski estradnjaci zapravo nema mjesta. Koja politika, koji izbori? More je ono što većina Dalmoša vidi čak i iz Zagreba, a Oliver je samo jedan od njih.
“Lipo mi je, lipo mi je, na lažini suvoj ležat’” pjeva godinama prvo ime hrvatske estrade o svom galebu, što zapravo najbolje govori o tome zašto je podigao glas kao nikada do sada. Mogućnost da bi mu mriža, parangal, skosavica... mogli završiti u krmi broda jer bi naftu i plin ubuduće češće ‘lovili’ u Jadranu od srdela ili girica, u Olivera je moralo izazvati reakciju. Zna čovjek što su gušti mora i što bi izgubio kad bi, ne daj bože, Jadranom zaplutala naftna mrlja umjesto jahti i njegova broda. Za Dalmatince nema većeg straha od onoga da bi mogli izgubiti more. Ne razumiju kontinentalci gušte koje Jadran pruža onima čijim venama više-manje teče najslanija krv u Hrvatskoj jer za njih je to uglavnom ‘bazen’ za odmor, a Oliveru ‘bazen’ za snagu koja mu omogućuje da u Zagrebu održi čak pet koncerata zaredom. Teško je zamisliti veću tragediju od moguće ljudske greške koja bi Jadran pretvorila u mrtvo more.
Umrli bi s njim i svi oni koji ga stoljećima ljube do te mjere da su mnogi u njemu doslovno ostavili svoj život, ma kako to patetično zvučalo. Pušu zato Oliver i ostatak estradne ekipe na hladno i nikakve ih milijarde kuna ne mogu pokolebati u namjeri da odlučno kažu ne ugljikovodicima, čak i kad darove nose. Teško da bi u ovom trenutku išta moglo ujediniti južnjačku estradu i teško da bi Oliver s takvim guštom sudjelovao i u čemu drugom, osim kad je riječ o Jadranskom moru. Znajući ne samo Olivera, uskoro bi u ime obrane Jadrana mogao zapjevati i neki novi band aid pod nazivom “Stop the Hydrocarbon” i to vrlo prigodno, na melodiju “Galeba”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....