Zamislimo na trenutak da smo u elegantnom vagon-salonu slavnog Orient Expressa, za koji je profinjene zidne panele od stakla radio slavni René Lalique. Između naša dva gutljaja aromatične kave poslužene s konjakom u boji jantara, vlak lagano usporava dok kondukter, stojeći na papučici otvorenih vrata, objavljuje: "Belgrad! Belgrade! Belhrad! Belgrado! Bielhrad! Belgradas! Beograd!"
Instinktivno se naginjemo prema prozoru kako bismo promotrili taj grad laskavog imena! I odmah se pitamo, kao i slavni Le Corbusier, koji je 1911. upravo iz Orient Expressa sišao u Beogradu s namjerom da posjeti ono što je u svojoj bujnoj mašti nazvao "vratima Orijenta", kako se nešto tako sivkasto-zelenkasto može smatrati bijelim?! Nigdje logičnog...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....