UDŽBENICI IZ ANTIKE POKAZUJU KAKO SU SE NEKAD UČILI STRANI JEZICI Studenti učili kako postupiti s pijanim članom obitelji te kako udijeliti 'sočne' uvrede

Jeste li se se ikad pitali što napraviti s pijanim članom obitelji koji se vraća s orgije? Kolekcija nedavno prevedenih udžbenika za govornike grčkog koji uče latinski iz antičkog svijeta mogli bi vam dati odgovor, prenosi The Guardian.

Profesorica Eleanor Dickey putovala je po Europi kako bi proučavala materijale koji su ostali od antičkih latinskih školskih udžbenika, odnosno kolokvija, koje su koristili mladi govornici grčkog u Rimskom carstvu koji su učili latinski između drugog i šestog stoljeća poslije Krista.

Rukopisi, koje je Dickey skupila i po prvi puta prevela na engleski jezik, a koji će izaći u njezinoj knjizi 'Učeći latinski na antički način: Udžbenici latinskog u antici' ('Learning Latin the Ancient Way: Latin Textbooks in the Ancient World'), prikazuju svakodnevne scenarije kako bi pomogli čitateljima da se aklimatiziraju na život na latinskom. Cjeline koje su pokrivene u udžbenicima pokrivaju teme od posjeta javnim kupeljima do kašnjenja u školu i nošenje s jako pijanim rođakom.

'Quis sic facit, domine, quomodo tu, ut tantum bibis? Quid dicent, qui te viderunt talem?', tiče se posljednje od navedenih scena. Dickey to prevodi na sljedeći način: 'Tko se ponaša ovako, gospodine, poput vas, da ste mogli toliko puno popiti? Što bi oni rekli, ljudi koji su vas vidjeli u ovakvom stanju? Je li dolično da se gospodar kućanstva koji savjetuje druge ovako ponaša? Nije moguće da se sramotnije stvari dogode od onog načina na koji ste se ponašali jučer,' nastavlja onaj koji kudi dodajući, 'infamiam maximam tibi cumulasti', odnosno 'Veliko zloglasje ste si prikupili... A sada ne želite povratiti, je li?'

Primatelj napada se u skladu s napadima posipa pepelom. 'Ja sam zasigurno jako osramoćen', odgovara. 'Ne znam što reći jer sam toliko ljut na sebe da ne postoji objašnjenje koje mogu bilo kome dati', završava.

'Rimske večere nisu uvijek bile uljudni događaji; sudionici su znali popiti više nego što je bilo razumno te bi pod utjecajem alkohola radili stvari koje bi poslije požalili', piše Dickey u svojoj knjizi, koju će u četvrtak izdati Cambridge University Press.

Udžbenici nadalje podučavaju one koji uče jezik kako se nositi s kašnjenjem u školu - dječak kojemu je rečeno da je 'jučer zabušavao te da je se u podne nije vratio kući' izbjegava kaznu kriveći za svoje kašnjenje oca koji ga je vodio u 'praetorium'. Osim toga, situacije pokrivene u udžbeniku uključuju cjenkanje na tržnicama ('Koliko košta ovaj plašt?' 'Dvjesta denariija.' 'Puno tražite; prihvatite stotinu denariija') i odlazak u banku.

'Slutim da su ove scene znali uprizoriti u razredima', kaže profesorica Dickey koja predaje klasične jezike na sveučilištu u Readingu. Dickey je rekla da su tekstovi bili u čestoj upotrebi. 'Tu činjenicu znamo jer su u određenim verzija tekstovi ponovno uočeni u nekim srednjovjekovnim rukopisima', kaže Dickey i dodaje da su učenici u njima imali i pojmovnike kako bi se bolje mogli snaći prilikom upotrebe i učenja novog jezika.

Poseban dio u knjižici bavi se izgovorima ('Napravio si što sam ti rekao?' 'Ne još.' 'Zašto?' 'Napravit ću to uskoro, naime žurim se ići van') i uvredama. 'Maledicis me, malum caput? Crucifigaris!' što znači 'Vrijeđaš li ti to mene, zlotvore? Da te barem razapnu na križ!' posebno je okrutna.

'Kada govorimo o Rimljanima, najčešće govorimo o generalima, carevima i državnicima', rekla je Dickey za Guardian. 'No ti su ljudi atipični, odnosno slavni su zato što su bili znakoviti. Povjesničari pokušavaju ispraviti te predrasude govoreći o moru običnih Rimljana, međutim rijetko kada imamo prilike čitati njihove radove ili radove o njima. Ovi udžbenici nam daju pravi uvid u njihove živote i nadam se da će moj rad pomoći pri davanju istinitije i pravednije slike o tom vremenu', zaključuje Dickey.