Šokantna studija otkrila: ‘Pratili smo tri generacije, ovo mijenja gene‘; Naša znanstvenica: ‘Ljudi postaju osjetljiviji na bolesti‘

Ratno nasilje koje su doživjele trudnice može ostaviti trag u genomima njihovih unuka, pokazalo je istraživanje sirijskih izbjeglica objavljeno u časopisu Scientific Reports. Istraživanje se oslanjalo na praćenje triju generacija sirijskih imigranata, uključujući one koji su pobjegli nakon masakra u gradu Hami. Taj je masakr 1982. godine počinila vojska pod zapovjedništvom pokojnog Hafeza al-Asada, oca diktatora Bašara al-Asada koji je krajem prošle godine pobjegao u Moskvu.

Više od četiri desetljeća nakon tog tragičnog događaja unuci žena koje su bile trudne tijekom dva tjedna opsade Hame nose tragove tog nasilja u svojim genomima. Ovaj genetički otisak nudi prvi dokaz kod ljudi o fenomenu koji je prije bio dokumentiran samo kod životinja: genetički prijenos stresa kroz generacije.

Istraživanje, pod vodstvom dr. Rane Dajani sa Sveučilišta Hashemite u Jordanu i dr. Catherine Panter-Brick sa Sveučilišta Yale, obuhvatilo je 138 ljudi iz 48 sirijskih obitelji podijeljenih u tri skupine. Prvu su činile obitelji koje su preživjele napad u Hami prije nego što su pobjegle u Jordan. U drugoj su skupini obitelji koje su izbjegle masakr u Hami, ali su svjedočile nedavnom građanskom ratu protiv Asadova režima. Tim je prikupio uzorke od baka i majki koje su bile trudne tijekom dvaju sukoba, kao i od njihove djece. Treća skupina su bile obitelji koje su emigrirale u Jordan prije 1980. godine i tako izbjegle desetljeća nasilja u Siriji. Oni su bili kontrolna skupina u usporedbi s obiteljima koje su iskusile stres građanskog rata.

Kod unuka preživjelih iz Hame istraživači su otkrili 14 područja u genomu koja su bila modificirana kao odgovor na nasilje koje su doživjele njihove bake. Studija je također otkrila 21 epigenetičko mjesto u genomima ljudi koji su izravno doživjeli nasilje u Siriji. U trećem nalazu, istraživači su izvijestili da ljudi koji su bili izloženi nasilju dok su bili u utrobi svojih majki pokazuju dokaze ubrzanog epigenetičkog starenja, povezanog s osjetljivošću na bolesti povezane sa starenjem.

- Epigenetičke promjene predstavljaju kemijske promjene na molekuli DNK izazvane vanjskim čimbenicima među kojima su i različiti oblici stresa. Te promjene su reverzibilne, što znači da se mogu ukloniti, međutim neke epigenetičke promjene se mogu zadržati i naslijediti, odnosno prenijeti na iduće generacije. To je potvrđeno nizom studija na životinjama i ljudima. Epigenetičke promjene mogu izazvati promjene u aktivnosti različitih gena te se često mogu povezati i s bolestima kao što su npr. dijabetes, visoki krvni tlak ili različiti karcinomi - pojasnila je dr. Đurđica Ugarković, molekularna biologinja Instituta "Ruđer Bošković" (IRB).

- Ova studija rađena na sirijskim izbjeglicama koji su bili izloženi stresu u obliku ratnog nasilja pokazuje da je taj oblik stresa izazvao epigenetičke promjene na 21. lokusu DNK kod osoba koje su bile direktno izložene nasilju. Analiza genoma potomaka ljudi koji su bili izloženi ovom tipu stresa pokazala je da se dio ovih epigenetičkih promjena nasljeđuje i može se detektirati u potomcima prve i druge generacije, odnosno djece i unuka. Postoji mogućnost da su neke od tih promjena povezane s mogućom predispozicijom prema nekim bolestima, ali to treba potvrditi budućim istraživanjima. Ova studija, međutim, potvrđuje rezultate dobivene brojnim prethodnim istraživanjima utjecaja različitih oblika stresa na genetički materijal. Te studije, kao i ova nova, pokazuju veliku osjetljivost DNK na različite tipove stresa koji izaziva epigenetičke promjene, a one mogu imati velik utjecaj na zdravlje ne samo osoba neposredno izloženih stresu nego i njihovih potomaka - naglasila je Đurđica Ugarković.

Studija u Scientific Reportsu jedno je u nizu istraživanja posljednjih godina koja pokazuju važnost epigenetike, znanstvene discipline koja se, među ostalim, bavi skrivenim utjecajem okoliša, čimbenika kao što su pušenje, prehrana i stres, na naše gene. Drugim riječima, nismo posve genetički determinirani jer ono što jedemo ili način na koji živimo mogu utjecati na aktivnost naših gena, pa tako i na zdravlje, psihu i sposobnosti naših potomaka. Jedna od najpoznatijih epigenetičkih studija, objavljena 2008. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), odnosi se na tzv. nizozemsku gladnu zimu 1944./1945., kada su nacisti blokirali opskrbu hranom u zapadnoj Nizozemskoj pa je stanovništvo bilo izloženo ekstremnoj gladi. Znanstvenici su poslije otkrili da ne samo što su djeca rođena u to vrijeme bila manja od svoje braće ili sestara rođenih prije gladne zime ili poslije nje nego su i njihova djeca također bila manja pri porodu. Nadalje, djeca rođena tijekom gladne zime imala su veće stope metaboličkih bolesti poslije u životu, što je navelo znanstvenike na sumnju da je njihova izloženost pothranjenosti tijekom ranog razvoja trajno oblikovala način na koji njihova tijela prerađuju hranu.