Što Hrvatska može naučiti od Izraela i Južne Koreje?

Izrael i Južna Koreja vodeće su zemlje svijeta po ulaganjima u znanost, objavio je nedavno OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj). OECD navodi kako je 2015. godine u istraživanje i razvoj (R&D) Izrael uložio 4,25 posto BDP-a (bruto društveni proizvod) i tako “za dlaku” nadmašio Južnu Koreju čija su izdvajanja bila 4,23 posto BDP-a. Pritom se naglašava kako je u obje zemlje veliki udio industrije u ulaganjima u R&D sektor.

Prema OECD-u, Japan je 2015. godine u znanost uložio 3,5 posto, a SAD 2,79 posto BDP-a. Ipak, kada se ti postoci pretvore u konkretan novac, onda SAD i dalje prednjači. Sredstva koja SAD troši na znanstvena istraživanja čine čak 40 posto ukupne svote za R&D sektor svih 36 industrijskih zemalja članica OECD-a. Ipak, u izvještaju se navodi kako se sada “ubrzava” i Kina koja nastavlja kontinuirani rast pa je tako 2015. godine u istraživanje i razvoj uložila 2,1 posto BDP-a, tek nešto manje od prosjeka OECD-a koji iznosi 2,4 posto BDP-a. Kina planira do 2020. godine u istraživanja i razvoj ulagati 2,5 posto BDP-a.

Paralelno s OECD-ovim izvještajem dostupni su i podaci EUROSTAT-a, statističkog ureda EU. Prema tim podacima, prosjek ulaganja u R&D na razini EU 2015. godine iznosio je 2,03 posto BDP-a. Sa skromnih 0,85 posto BDP-a ulaganja u znanost Hrvatska je daleko ispod EU prosjeka, a od nas su gori samo Rumunjska, Malta, Cipar i Latvija. Prednjače Danska, Švedska i Austrija koje su 2015. godine za istraživanje i razvoj izdvojile više od tri posto BDP-a.

Izraelski program

No, i vodećim europskim zemljama uzor su Izrael i Južna Koreja koji nastavljaju svoju međusobnu utrku pa se tako očekuje da će obje zemlje ove godine u istraživanje i razvoj uložiti oko pet posto BDP-a.

Svjetski analitičari ističu kako se svjetski uspon Izraela na području R&D sektora velikim dijelom može pripisati programu Yozma, što na hebrejskom znači inicijativa. Program Yozma utemeljen je 1993. godine s idejom da se izraelsko gospodarstvo odvuče od pretjerane ovisnosti o javnom sektoru i trgovini. U sklopu Yozme snažno se investiralo u nove fondove rizičnog kapitala i privlačilo strane investitore s ponudom osiguranja od rizika. Prema OECD-u, to je bio “najuspješniji i najoriginalniji programu u relativno dugoj povijesti izraelske inovacijske politike”.

Bez vizije

S druge strane, Južna se Koreja prije dva desetljeća suočila s financijskom krizom koju je prouzročilo preveliko usmjeravanje gospodarstva na nekoliko temeljnih industrija. Nakon toga iskustva južnokorejska vlada odlučila se za diversifikaciju te utemeljila fondove za znanstvena istraživanja zajedno s industrijom. Kada se gledaju ulaganja u temeljna znanstvena istraživanja, Južna Koreja je svjetski lider jer u znanja bez konkretne praktične primjene ulaže 0,73 posto BDP-a. Izrael je u tom pogledu na devetome mjestu jer u temeljnu znanost ulaže 0,39 posto BDP-a. Zanimljivo je da obje zemlje često rade zajedno. Primjerice, 2001. godine njihove su vlade utemeljile Korejsko-izraelsku industrijsku zakladu za istraživanje i razvoj (KOISRA). U skladu s tim, prvi Samsungovi istraživački centri izvan Južne Koreje utemeljeni su u izraelskim gradovima Herzliyi i Ramat Ganu kako bi se radilo na razvoju tehnologija za kamere i poluvodiče.

No, može li Hrvatska nešto naučiti od Izraela i Južne Koreje?

- Izrael u znanost ulaže između 4 i 5 posto bruto domaćeg proizvoda godišnje, što je vrlo visok postotak u odnosu na ulaganja u Hrvatskoj koja su ispod 1 posto. Jednim je dijelom ulaganje u znanost i znanje tradicija izraelskog naroda, a te se vrijednosti cijene - kaže prof. Hrvoje Buljan s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu koji je dobar poznavatelj izraelskog znanstvenog sustava. Buljan je, naime, u Izraelu bio dvije godine, i to kao postdoktorand na Izraelskom institutu za tehnologiju (Technion) u Haifi.

- Izraelci su svjesni činjenice da jedino razvojem znanstvenog sektora i na svjetskoj razini kvalitetnih istraživanja, iz kojih se rezultati istraživanja i ljudski resursi prelijevaju u investicijske vode, uz pozitivno i poticajno ozračje za stvaranje i razvoj kompanija (startup), uz snažno korištenje veza s dijasporom, kao stanovnici zemlje u nezavidnom okruženju mogu stvoriti dodanu vrijednost i biti konkurentni na svjetskom tržištu i jačati svoje obrambene kapacitete, što im je barem danas nužno za normalan život i opstanak - pojasnio je Buljan, koji smatra da naša zemlja itekako može učiti od Izraela.

- Hrvatska još nije naučila prepoznati i cijeniti svoje najkvalitetnije i najizvrsnije znanstvenike. Političari nemaju viziju, vjeru i hrabrost (ili ne žele imati) da se ozbiljnim ulaganjima u znanost i poticajno ozračje u investicijskom sektoru može stvoriti vrijednost koja u konačnici donosi profit, ali i stvara niz sretnih, zadovoljnih i zadovoljenih pojedinaca - istaknuo je Buljan.

Paralelni procesi

Poput niza hrvatskih znanstvenika mlađe generacije, Hrvoje Buljan smatra da je uz povećanje ulaganja u znanstvena istraživanja nužno provoditi reforme kako bi povećanje izdvajanja urodilo plodom.

- Proces mora ići paralelno. Prvo, treba značajno povećati ulaganja, a zatim ih usmjeriti na pojedince i institucije koje imaju kapacitet raditi znanost na svjetski prepoznatljivoj razini. Naravno, prije toga te pojedince i institucije treba transparentno identificirati. Također, važno je istovremeno graditi kanale za prelijevanje rezultata istraživanja i ljudskih resursa u poduzetništvo - naglasio je Buljan.

Dr. Vinko Zlatić, fizičar Instituta Ruđer Bošković (IRB), osvrnuo se na fenomen Južne Koreje u kojoj je tijekom godinu dana boravio dva puta te pritom započeo suradnju s kolegama na Sveučilištu Korea u Seoulu.

- Orijentacija na znanost i tehnologiju u Južnoj Koreji je vrlo jednostavna. Oni žele dobro živjeti i nikada ponovno preživjeti glad koja je tamo vladala sredinom 20. stoljeća. Zgodna je priča o dolasku međunarodnih konzultanata u Koreju nakon Korejskog rata. Oni su nakon temeljite analize zemlje rekli Korejcima kako bi mogli sasvim lijepo živjeti od proizvodnje riže jer im je to komparativna prednost. No, Korejci su nakon toga poslali konzultante kući i odlučili krenuti svojim putem. Njima je jasno da bez znanja ne možeš konkurirati najboljima, a onda jednostavno ne možeš ni živjeti kao najbolji - naglasio je Zlatić, koji smatra da Hrvatska može mnogo naučiti od Južne Koreje, posebice na planu obrazovanja.

Kućni odgoj

- Kod Korejaca je izražena želja da se uvijek može bolje. Primjerice, iako postižu zavidne rezultate na međunarodnim testovima obrazovanja, svi profesori s kojima sam razgovarao pričaju o reformi obrazovanja. Naime, nakon dubinske analize zaključili su da je njihovo vrhunsko obrazovanje posljedica kućnog odgoja koji forsira obrazovanje i akademski uspjeh - dodaje Zlatić. - Njihov je fokus na tome da se upišu na kvalitetne fakultete, završe ih i dobro se zaposle. Posljedica toga je da velik broj osoba ne zna što bi nakon što se zaposle jer im je to bio jedini cilj u životu. Rezultat toga je smanjena inicijativa nakon zaposlenja. Dakle, oni ne spavaju na lovorikama, nego uvijek razmišljaju kako da stvari budu još bolje - zaključio je Vinko Zlatić.