Bryce je imao devet mjeseci kada je umro od toplinskog udara u automobilu. Njegova majka Lyn Balfour nije ga odvela u vrtić, nego ga je zabunom povela na posao i zaboravila u vozilu. To je bilo 2007. godine u SAD-u. Od tada su stotine beba i male djece umrle na taj način, posljednji put prije nekoliko dana u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.
Automobil kod velikih vrućina može u vrlo kratkom vremenu postati smrtonosna zamka. Pri vanjskoj temperaturi od 30 stupnjeva i izravnom sunčevom zračenju, unutrašnjost vozila može nakon deset minuta doseći i dobrih 40 stupnjeva, a nakon sat vremena čak i više od 50 stupnjeva.
- Potencijalno je to opasno za svakog čovjeka, kaže Nibras Naami. On je pedijatar i šef odjela u Zapadnonjemačkom dječjem hematološkom centru u Herdeckeu. ‘Ali malo dijete koje je vezano u svojoj dječjoj sjedalici jednostavno se ne može osloboditi iz te situacije‘.
Nakon što je sredinom lipnja u Njemačkoj jedno dijete staro 20 mjeseci zaboravljeno u automobilu i potom umrlo od vrućine, Naami je u jednoj objavi na Instagramu opisao moguće objašnjenje: takozvani sindrom zaboravljenog djeteta (Forgotten Baby Syndrome), nenamjerno zaboravljanje djeteta u automobilu. Riječ je o slučajevima u kojima su roditelji kognitivno potpuno funkcionalni, brižni i vole svoju djecu.
Što je sindrom zaboravljenog djeteta?
Naravno da postoje i slučajevi u kojima roditelji zanemaruju svoju djecu i zato ih ostave predugo u automobilu, kaže pedijatar. No liječnici i psiholozi sigurni su da to u mnogim slučajevima nije dovoljno objašnjenje.
Što učiniti ako naiđete na dijete zaključano u vrućem autu: Oprezno, možete i u zatvor...
David Diamond je psiholog koji se desetljećima bavi pitanjem kako se može dogoditi da roditelji jednostavno zaborave svoju djecu.
On je slučaj američke bebe Brycea s početka ovog teksta opisao u jednom stručnom članku. Majka, Lyn Balfour, nakon smrti svog sina optužena je za ubojstvo i pokrenut je sudski postupak. Tamo je postalo jasno: na dan Bryceove smrti mnogo toga bilo je drugačije nego inače.
Balfour je malo spavala i morala se baviti obiteljskom krizom. Rutine su bile drukčije nego inače. Torba za previjanje, vizualni podsjetnik na bebu u automobilu, nije stajala kao inače vidljivo na suvozačkom sjedalu.
Sve to je, piše Diamond, utjecalo na prospektivno pamćenje, koje se naziva i namjerno pamćenje. To je pamćenje za radnje koje treba izvršiti u budućnosti. To može biti uzimanje lijeka prije spavanja, planirani povratni poziv kolegi nakon ručka ili zaustavljanje u supermarketu na putu kući.
Diamond opisuje šest faktora koji ometaju prospektivno pamćenje i mogu dovesti do toga da zaboravimo planiranu radnju: nedostatak sna, kronični ili akutni stres, distrakcija, multitasking, nedostatak podsjetnika i automatske rutine.
Ti faktori dovode do povećane unutarnje napetosti, kaže Rüya-Daniela Kocaleven, psihoterapeutkinja iz Berlina. Ako je napetost prevelika, racionalno djelovanje je znatno otežano.
- Tada djelujemo ili impulzivno ili se oslanjamo na autopilota, kaže Kocaleven. Posljedica je da se planirana radnja zaboravi: pravodobno uzimanje tablete, odlazak na termin, beba koja još uvijek sjedi u automobilu.
Namjera ili nemar: kada sindrom zaboravljenog djeteta igra ulogu?
- Nikada ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći što se nekome događa u glavi, kaže Kocaleven.
Kako bi procijenili jesu li roditelji svoje dijete namjerno izložili smrtonosnoj opasnosti pregrijanog automobila, psiholozi između ostalog promatraju ranije ponašanje, životno iskustvo i biografiju roditelja. ‘Ranije ponašanje jedan je od najboljih prediktora budućeg ponašanja‘.
Tako se najlakše može zaključiti jesu li odstupanja u rutini ili vanjski stresori bili okidač za kobnu pogrešku. O tome je li ponašanje bilo kažnjivo, na kraju odlučuju sudovi.
U postupku nije dokazano da je Lyn Balfour željela nauditi svom sinu. Njezin mozak je pohranio sjećanje na nešto kao istinito, iako se to nije dogodilo: da je Bryce kao i svaki dan bio u sigurnim rukama dadilje. Takva vrlo stvarna, ali pogrešna sjećanja već desetljećima zaokupljaju kognitivnu psihologiju.
Dječje sjedalice s alarmnim sustavima protiv zaboravljanja
Nakon što je Nibras Naami objavio svoj video o sindromu zaboravljenog djeteta, primio je mnogo poruka. Roditelji su pričali da im se nešto slično već dogodilo.
- Jedna majka napisala je da je zaboravila svoje dvotjedno novorođenče u automobilu nakon što je odvela starije dijete u vrtić i vratila se kući, priča Naami. Svoju je pogrešku brzo primijetila i nije bilo vruće – dijete je bilo dobro.
U Italiji se ne žele oslanjati na to da će se roditelj pravodobno sjetiti djeteta. Tamo su od 2019. za malu djecu do četiri godine dopuštene samo dječje autosjedalice s integriranim alarmnim signalom. Ako se dijete zaboravi u automobilu, roditelji dobivaju poruku na svoj pametni telefon. U Njemačkoj takvo pravilo ne postoji, ali postoji sve veća ponuda alarmnih sustava kojima roditelji mogu opremiti dječje sjedalice.
Staviti mobitel ili radnu torbu na stražnje sjedalo ili si uz pomoć dječje igračke na suvozačkom sjedalu stvoriti vizualni podsjetnik, dodatne su mogućnosti. Nijedna od njih ne pruža stopostotnu zaštitu.
Koliko često roditelji zaboravljaju svoju djecu u automobilu, o tome ne postoje službeni podaci. Sindrom zaboravljenog djeteta vjerojatno ne objašnjava sve te slučajeve. Na kraju, jedno malo ljudsko biće je mrtvo. To bi trebalo biti u fokusu, kaže psihologinja Kocaleven. I dodaje:
- Ne smije se zaboraviti da su pogođeni roditelji, ako je doista riječ o tragičnoj pogrešci pamćenja, kažnjeni do kraja života, prenosi njene riječi Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....