Ove je godine čak osam Nobelovih nagrada otišlo znanstvenicima iz SAD-a, evo zašto dominiraju

Čak osmero ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade američki su državljani čime je nastavljen povijesni trend povezan sa snagom znanosti u Sjedinjenim Državama i njihovom sposobnosti da privuku najveće svjetske talente.

Američka sveučilišta kontinuirano dominiraju „Globalnim top 100” listama s kombinacijom privatnih „Ivy League” sveučilišta i prestižnih državnih koledža.

Otkako su 1901. dodijeljene prve Nobelove nagrade, SAD ih je prikupio 400, gotovo triput više od Velike Britanije i četiri puta više od Njemačke. Ti podaci uključuju ljude koji su podrijetlom iz mnogih drugih zemalja.

„Zaista cijenim prilike koje su mi dane u ovoj zemlji”, rekao je Ardem Patapoutian, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu za 2021. za svoj rad na istraživanju živčanih receptora povezanih s dodirom.

Amerikanac armenskog podrijetla koji je odrastao u Libanonu pripisuje svoj uspjeh javnom sustavu Kalifornijskog sveučilišta, gdje je diplomirao i doktorirao, i Istraživačkom institutu Scripps gdje radi dvadeset godina.

Kalifornijsko sveučilište dom je i drugom dobitniku Nobelove nagrade za medicinu, Davidu Juliusu, sa Sveučilišta u San Franciscu.

Djelatnici Sveučilišta u San Franciscu osvojili su 70 Nobelovih nagrada, nešto manje od ukupnog broja nagrada koje je osvojila Francuska, na četvrtom mjestu u svijetu.

Temeljna istraživanja

Jedan od ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za fiziku Syukuro Manabe, koji je doselio u Ameriku iz Japana 1950-ih i zaključio znanstvenu karijeru proučavajući klimatske modele na Princetonu u New Jerseyju, rekao je novinarima da je u SAD-u mogao raditi što ga je zanimalo, što je bilo ključno za njegov uspjeh.

Jedan od dobitnika nagrade za kemiju, David MacMillan, preselio se u Sjedinjene Države iz Škotske 1990-ih i također je profesor na Princetonu. Ondje je diplomirala i Amerikanka filipinskog podrijetla Maria Ressa, ovogodišnja dobitnica Nobela za mir.

Nagradu za ekonomiju u ponedjeljak su podijelili Amerikanac kanadskog podrijetla David Card, Amerikanac izraelskog podrijetla Joshua Angrist, obojica s Princetona, i Amerikanac nizozemskog podrijetla Guido Imbens sa Stanforda.

Financiranje temeljnih istraživanja, odnosno istraživanja u cilju poboljšanja znanstvenih teorija ili razumijevanja tema, u središtu je američkih pobjeda, rekao je AFP-u David Baltimore, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1975. godine.

U odnosu na primijenjena istraživanja, 'dividende' temeljnih istraživanja se mogu isplatiti godinama ili desetljećima kasnije, često na nepredvidive načine.

„To je također snaga naših istraživačkih instituta i sveučilišta koja seže od osnivanja Harvarda prije mnogo stotina godina”, dodao je Baltimore, uvaženi profesor biologije na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltechu).

Savezno financiranje sveučilišta koordinira Nacionalna zaklada za znanost 1950., ali filantropija i privatne donacije igraju također sve veću ulogu u financiranju.

Iako Kina sustiže SAD kad je riječ o ukupnom financiranju istraživanja, ona ima izazove povezane s akademskim slobodama i sposobnošću privlačenja najvećih talenata, rekao je H. N. Cheng, predsjednik Američkog kemijskog društva.

Nagrađivanje mladih i migranata

Kao što bogate zemlje sa razvijenom sportskom infrastrukturom dominiraju međunarodnim natjecanjima poput Olimpijskih igara, SAD je znanstvena supersila zahvaljujući tome što je prvo gospodarstvo svijeta.

„Znanstvenik će, primjerice, imati više prilika za zaposlenje ne samo u akademskom svijetu, nego i u industriji, u vladinim laboratorijima i drugdje”, rekao je Cheng za AFP.

Marc Kastner, profesor emeritus fizike na MIT-u, dodao je da američka sveučilišta imaju tradiciju da nadarene mlade znanstvenike nagrade vlastitim laboratorijima.

„U Europi i u Japanu imate velike skupine predvođene jako starim profesorom i tek kada on ode u mirovnu uskače mlađa osoba, a do tada ona više nužno nema najbolje ideje”, rekao je.

Na primjer, ugledna harvardska neurobiologinja Catherine Dulac odlučila je da se zbog toga neće vratiti u Francusku kad joj je bilo dvadesetak godina. Drugi problem bile su rodne predrasude, kazala je AFP-u prošle godine.

Gledajući u budućnost, neki brinu da bi smanjenje useljavanja moglo dovesti u pitanje američko vodstvo u znanosti.

„SAD je izgradio fenomenalnu kulturu dobrodošlice”, rekao je useljenik iz Italije Stefano Bertuzzi, glavni izvršni direktor Američkog društva za mikrobiologiju.

Nedavno su, međutim, on i Kastner izrazili zabrinutost zbog rastućih trendova ksenofobije i nacionalizma zbog čega je SAD manje privlačna destinacija.

To osobito vrijedi za kineske studente, koji su bili pod povećalom tijekom bivše administracije predsjednika Donalda Trumpa zbog sumnji u špijunažu.