Američki astronaut Doug Wheelock (57) nikad nije volio svoje svemirsko odijelo. “Možda izgleda cool, ali staro je 35 godina, miriše kao muška svlačionica, a s unutarnje strane ima razne boje”, priznao je Wheelock britanskom popularno-znanstvenom časopisu New Scientist. Taj NASA-in astronaut na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) dosad je proveo 178 dana, pri čemu je šest puta bio u svemirskoj šetnji.
Sada je Wheelock jedan od astronauta uključenih u trening za let Boeingovom letjelicom Starliner koja bi na ISS trebala krenuti 2020. godine. No, nova letjelica iziskuje i nova odijela pa je tako Boeing, koji ima ugovor s NASA-om o prijevozu astronauta i tereta na ISS, prošle godine predstavio novi dizajn astronautske odjeće. Novo svemirsko odijelo je plavo, za razliku od narančastih koja su NASA-ini astronauti nosili tijekom ere Space Shuttlea (1981. - 2011.). Odijelo sa svim dodacima teško je devet kilograma, što je oko pet kilograma lakše od prethodnih.
Među glavnim obilježjima su kaciga koja je spojena poput kapuljače, rukavice kojima se može tipkati po ekranima osjetljivim na dodir te cipele koje izgledaju poput tenisica. Materijali koji su ugrađeni na laktovima i koljenima omogućuju astronautima da budu pokretljiviji.
“Svemirsko odijelo je zapravo antropomorfna, minijaturna svemirska letjelica sa svom kompleksnošću”, pojasnila je Vinita Marwaha Madill, inženjerka iz Europske svemirske agencije (ESA) koja radi na razvoju budućih letova s ljudskom posadom. Kada su astronauti u sklopu programa Apollo krajem 1960-ih i početkom 1970-ih slijetali na Mjesec, boravili su tamo nekoliko sati, stoga su njihova odijela bila prilagođena takvim misijama.
No, kako države i privatne kompanije planiraju povratak na Mjesec s ambicioznim projektom utemeljenja stalne baze s ljudskom posadom, nužno je obnoviti svemirsku garderobu. Dodamo li tome planove za let za Mars, očito je kako će dizajneri svemirske odjeće imati pune ruke posla.
Kako se mijenjala svemirska moda
1. Prvo svemirsko odijelo
Bio je to ruski SK-1. Dizajnirano je za kozmonauta Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru, koji je u letjelici Vostok 1 poletio 12. travnja 1961. godine. Ovo je odijelo bilo pod tlakom i imalo pomoćni sustav za održavanje života.
Nakon 108 minuta leta Gagarin je morao iskočiti iz letjelice i padobranom se spustiti na tlo. Sletio je na polje u središnjoj Rusiji, tri kilometra od planiranog mjesta. U polju su se našli jedan seljak i njegova kći koji su u čudu gledali Gagarina odjevena u svijetlo narančasto odijelo s velikom bijelom kacigom. “Kad su me vidjeli u svemirskom odijelu s padobranom koji se vukao dok sam hodao, počeli su se u strahu udaljavati od mene. Rekao sam im: ‘Nemojte se bojati, ja sam sovjetski čovjek poput vas. Spustio sam se iz svemira i moram naći telefon kako bih nazvao Moskvu’”, prisjetio se poslije Gagarin.
2. Prva američka svemirska odijela
Tri tjedna nakon Gagarina, u svibnju 1961. godine, poletio je Alan Shepard, prvi Amerikanac u svemiru. Nosio je sjajno srebrno odijelo, razvijeno tijekom NASA-ina programa Mercury. To je odijelo razvijeno na osnovi dizajna uniformi koje su nosili piloti za let zrakoplovom na visokim nadmorskim visinama. Imalo je mjehurast unutarnji sloj radi zadržavanja vanjskog tlaka, a vanjski je sloj bio izrađen od aluminijskog najlona, izvorno namijenjenog za zaštitu pilota od ultraljubičastog i toplinskog zračenja.
3. Što je Neil Armstrong nosio na Mjesecu
Vjerojatno najpoznatija svemirska odijela su ona koje su nosili astronauati programa Apollo tijekom boravka na Mjesecu. Odijelo je bilo prekriveno cjevčicama za vodu koja je cirkulirala po cijelom tijelu astronauta radi boljeg hlađenja. Iznad tog sloja nalazilo se višeslojno zaštitno odijelo od najlona koje je zadržavalo tlak. Iznad sloja koji je služio za očuvanje tlaka nalazili su se peterostruki sloj tkanine od poliestera radi očuvanja topline i četveroslojna sintetička tkanina. Dodana su još dva sloja radi zaštite od visokih temperatura, vatre i udara meteoroida. Astronauti su nosili i kapu s uređajem za komunikaciju te prozirnu kacigu sa zaštitnim filtrima od Sunčeva zračenja. Imali su i sustav za održavanje života koji se nosio na leđima, specijalno dizajnirane čizme i rukavice. Neil Armstrong, čovjek koji je u srpnju 1969. godine na Mjesecu napravio “mali korak za čovjeka, ali velik za čovječanstvo”, opisao je svoje svemirsko odijelo kao “otporno, pouzdano i gotovo nježno”.
4. Moderno svemirsko odijelo
Za potrebe programa Space Shuttle razvijeno je svemirsko odijelo EMU (Extravehicular Mobility Unit) koje američki astronauti još uvijek nose kada idu u svemirske šetnje. Ima 14 zaštitnih slojeva, a sastoji se od tvrdog gornjeg dijela torza sa sustavom za održavanje života i električnih sustava, kacige za glavu u stilu Apollo te mekanog donjeg dijela koji pokriva astronautov struk i noge. EMU je zapravo poboljšana verzija odijela dizajnirana za program Apollo.
No, EMU se može pokvariti, što je na svojoj koži 2013. godine iskusio talijanski astronaut Luca Parmitano. Tijekom svemirske šetnje njemu se kaciga počela puniti vodom. Njegov je ventilacijski sustav, naime, imao rupu, a budući da tekućine ne mogu teći ondje gdje ne postoji gravitacija, tekućina je ostala u njegovoj kacigi i počela mu pokrivati oči i uši te mu je blokirala nosnice. Riskirajući utapanje u svemiru, morao je brzo završiti šetnju.
5. Nova NASA-ina odijela Z-1 i Z-2
Od 2007. godine NASA radi na razvoju odijela koja bi poslužila kao zamjena za EMU. Ta nova odijela nisu samo dizajnirana za svemirske šetnje na ISS-u, nego i za hodanje po nekoj ekstraterestrijalnoj površini. Prototipi tih odijela već su prije nekoliko godina predstavljeni javnosti, a sada su u fazi testiranja.
Prvi prototip, odijelo Z-1 sa zelenim crtama, sličan je onome koje nosi jedan od junaka animiranog filma Buzz Lightyear. Namijenjeno je širokom spektru misija, uključujući i šetnje po Mjesecu.
Drugi prototip, sivo odijelo Z-2, namijenjen je hodanju na površini planeta poput Marsa. Sadrži napredne kompozitne materijale kako bi bilo što lakše, a istodobno što trajnije na grubim uvjetima površine Marsa. Odijelo omogućava astronautima nesmetano kretanje, ulazak i izlazak iz rovera te sakupljanje uzoraka. I ovo se odijelo može namještati u skladu s dimenzijama člana posade koji ga koristi i zadatkom koji treba obaviti. 3