NENAD BAN ZA JUTARNJI

Jedan od naših najuspješnijih znanstvenika: Što nas čeka idućih mjeseci i zašto je Europa žarište

Nenad Ban
 privatni arhiv
Ova bolest ima nezgodne karakteristike koje polariziraju društvo, kaže Nenad Ban

Poput brojnih znanstvenika diljem svijeta i Nenad Ban, profesor strukturalne molekularne biologije na prestižnom ETH (Švicarski federalni tehnološki institut), fokusirao se posljednjih pola godine na istraživanje koronavirusa SARS-CoV-2. - Svi virusi, pa tako i koronavirus, moraju na neki način preuzeti našu stanicu i preusmjeriti njezin prirodni proces sinteze proteina tako da se iskoristi za sintezu virusnih proteina. Koronavirus ima dva ključna procesa: jedan je publiciran prije nekoliko mjeseci u "Nature Molecular and Structural Biology", a drugi ključni proces translacije virusnog genoma smo upravo danas stavili na BioRxiv, repozitorij članaka koji još nisu recenzirani.

U našoj studiji, koja je sad na recenziji u jednom vrhunskom časopisu, otkrili smo kako SARS-CoV-2 programira naše ribosome da pročitaju virusni genom. Pokazali smo i da spoj koji inhibira taj proces može inhibirati virusnu replikaciju. Nadalje, otkrili smo i da cink ima ulogu u tom procesu. Zanimljivo je da su Trumpu kada se razbolio dali cink i vitamine kao dodatke hrani jer to potpomaže našem urođenom imunitetu - kaže mi u telefonskom razgovoru Nenad Ban, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika.

Rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Doktorirao na Sveučilištu California u Riversideu, a tijekom postdoktorata na Yaleu, bio je prvi autor tri rada o strukturi ribosoma koja su njegova tadašnjeg šefa Thomasa Seitza dovela do Nobelove nagrade za kemiju 2009. godine. Dobitnik je niza prestižnih nagrada, član Njemačke akademije znanosti te dopisni član HAZU-a. Nenad Ban posljednjih je mjeseci vrlo aktivan i u domovini kao član Znanstvenog savjeta za borbu protiv pandemije koronavirusa Vlade RH.

Kako ocjenjujete epidemiološku situaciju kod nas?

- U ovom trenutku situacija je teška kao i u mnogim drugim zemljama Europe. U nekom je smislu situacija bila predvidiva, ali isto tako je očito da nikome nije lako donijeti odluke jer svaka odluka ima pozitivnih i negativnih aspekata. Očito nije lako naći balans: moramo paziti na ekonomiju, a s druge strane se mora inzistirati na epidemiološkim mjerama. Sad treba reagirati relativno oštro, vidim da su nove mjere donesene, a one će vjerojatno morati biti još restriktivnije. Mislim da puno veću pozornost treba posvetiti komunikaciji s mladim ljudima koji smatraju da covid-19 nije ozbiljna bolest.

Kakva je situacija u Švicarskoj?

- Rekao bih da je slična kao u Hrvatskoj što se tiče naglog porasta broja zaraženih. Mislili smo da će Švicarska biti bolje pripremljena za jesen s obzirom na to da je situacija u proljeće bila puno teža nego u Hrvatskoj pa ljudi znaju kakav je rizik pustiti da nekontrolirano širenje virusa ode predaleko. Danas su objavljene nove mjere, ali većina znanstvenika smatra da se samo odgađa neizbježno.

Naime, danas je Švicarska, koja ima svega dva puta veću populaciju od Hrvatske, imala 8700 slučajeva te se predviđa da bolnice za dva tjedna više neće moći primati pacijente. Ženeva i Fribourg su već danas zatražili podršku vojske da bi se brinuli o bolesnicima. Meni se čini da će djelomično zaključavanje ili jako striktne mjere biti jedini izlaz iz kritične situacije. U takvoj situaciji je potrebno brzo reagirati jer se svakim danom oklijevanja teže izvući iz problema. Po tom pitanju Hrvatska je očito samo tjednima iza Švicarske.

Zašto je Europa postala jedno od najvećih svjetskih žarišta koronavirusa?

- Mislim da su se ljudi u Europi, a to se odnosi i na Hrvatsku, uljuljali u lažni osjećaj sigurnosti nastao jer je zaključavanje u proljeće bilo uspješno. Brojevi zaraženih su do kraja proljeća jako pali i nisu se donedavno naglo povećali. To je po meni bila kombinacija efekata: ljudi su boravili puno vremena vani, a ljeto je zbog vlažnosti zraka i UV zraka puno manje pogodno za širenje virusa. Ljudi su se opustili i mnogi su mislili da se virus neće vratiti. Ali, svatko tko zna nešto o dinamici pandemije je mogao zaključiti da će doći do naglog porasta broja zaraženih.

Od početka pandemije stalno se govori o dostizanju 'imuniteta krda'. Što mislite o tome?

- Mnogi epidemiolozi od početka pandemije ukazuju da ta strategija nije realna niti će nas moći zaštiti tijekom prve godine pandemije. Čini se da ljudi ignoriraju činjenicu da je na globalnoj razini obolio još uvijek mali postotak ljudi. Tendencija je da se bolest i dalje širi. Čak i u zemljama koje su u proljeće bile jako pogođene sada opet vidimo eksponencijalni rast broja zaraženih.

To pokazuje da unatoč tome što je jako puno ljudi oboljelo i jako ih je puno umrlo nije došlo do imuniteta krda, čak ni u tim zonama. Neki ljudi će reći da je broj oboljelih puno veći nego to pokazuju službene brojke. Naravno, neki ljudi prohodaju bolest s blagim ili nikakvim simptomima. No, čak i kad se uzmu u obzir i asimptomatski slučajevi, još uvijek je broj oboljelih relativno mali postotak populacije.

image
Nenad Ban
privatni arhiv

U našoj se javnosti mogu čuti izjave da je stvarni broj oboljelih u Hrvatskoj 30 do 50 puta veći od službenog.

- Ja se ne slažem s tim i ne znam na osnovi kojih podataka su iznesene takve tvrdnje. Koliko se zna na osnovi brojnih analiza, najkonzervativnije procjene su da je IFR ili ukupna smrtnost od covida 0,3 ili 0,4 posto od svih zaraženih. Danas je u Hrvatskoj 493 umrlih, a ako je smrtnost 0,4 posto to znači da je covid dosad preboljelo oko 123.000 ljudi. To je naravno veći broj od 27.770 osoba koliko je službeno ozdravilo od covida, ali nije 50 puta veći. S obzirom na te procjene, mi smo jako, jako daleko od imuniteta krda.

Zašto se zemlje istočne Azije uspješnije nose s pandemijom?

- Prema meni je nekoliko razloga. Prvo, zbog velike gustoće naseljenosti u tim zemljama, primjerice u Japanu, uobičajeno je nošenje maske čim je netko prehlađen. Drugo, u tim zemljama je snažna tradicija da se ljudi ponašaju u skladu s interesom većine. To je različito od Europe i Amerike gdje ljudi imaju tendenciju da budu individualci. No, mislim da postoji i treći razlog.

Neke azijske zemlje imaju relativno veliki broj detektiranih slučajeva, ali vrlo mali broj ljudi završi u bolnici i vrlo malo ljudi umre. Nekako je drukčija slika nego u većini zemalja u svijetu. Možda je razlog tome što su se ranije vrlo slični virusi širili tim zemljama pa ljudi imaju imunološki sustav koji je sposoban brže neutralizirati SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje covid-19. No, to je samo moja hipoteza.

Što nas čeka idućih mjeseci?

- Nažalost, prognoze nisu optimistične. Mislim da ćemo se boriti s velikim brojem slučajeva cijelu zimu. To je ogroman problem: ne samo da će ljudi morati poštivati mjere nego i nema rješenja idućih mjeseci. Definitivno će nam život biti izmijenjen do idućeg ljeta. Pretpostavlja se da će prva cjepiva biti odobrena najranije krajem ove godine, ali onda treba nekoliko mjeseci da bi se cjepiva distribuirala. Neka od cjepiva, koja su jako uspješna i u kasnoj fazi razvoja, kao Modernino cjepivo koje se bazira na glasničkoj RNK, treba pohranjivati na minus 20 Celzijevih stupnjeva.

To nije jednostavno dopremiti, a k tome se to cjepivo mora primiti u dvije doze. Oxfordsko cjepivo treba pohranjivati u običnom hladnjaku na četiri stupnja i treba samo jedna doza. Ali, opet i to bi cjepivo najranije moglo biti odobreno krajem ove ili početkom iduće godine. Onda će za proizvodnju i distribuciju trebati nekoliko mjeseci. Ozbiljno cijepljenje šire populacije se vjerojatno ne može očekivati prije kasnog proljeća ili ranog ljeta iduće godine.

Što je po vama sada najveći izazov oko covida-19?

- Ova bolest ima karakteristike koje polariziraju društvo. Dovoljno je ozbiljna da se mjere moraju poduzeti, a s druge strane nije toliko smrtonosna da bi ljudima odmah bilo jasno da su nužne stroge mjere da se zaustavi njezino širenje. Problem je kako ćemo se nositi s covidom da ne preopteretimo zdravstveni sustav kako bi ljudi kojima je potrebna bolnička njega mogli biti hospitalizirani.

Mislim da bi nemogućnost da hospitaliziramo ljude koji ne mogu disati značila potpuni kolaps zdravstvenog sustava i slom svih vrijednosti iza kojih stoji naše društvo. S druge strane, problem je kako najbolje objasniti situaciju da ne dođe do jake polarizacije u društvu. Nadalje, problem je i kako izbjeći socio-ekonomski kolaps koji se već nazire u nekim zemljama što destabilizira cjelokupnu političku situaciju u svijetu. Nadam se samo da sve to neće dovesti do još većih globalnih problema. Zato je sada važnije nego ikada pokazati solidarnost i jedinstveni pristup u borbi protiv bolesti. Sa suosjećanjem i brigom ćemo uspješno prevladati i ovaj izazov s kojim smo suočeni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 18:29