DODJELA NOBELOVE NAGRADE

Je li moderna znanost individualni ili timski sport

 REUTERS

Čim je prije desetak dana Nobelovo povjerenstvo objavilo imena trojice laureata iz fizike, na društvenim mrežama te u nekim poznatim svjetskim medijima počela je vrlo žustra rasprava. Ovogodišnji Nobel dodijeljen je za otkriće gravitacijskih valova što ih je prije 100 godina predvidio Albert Einstein, a koje je u tri navrata u posljednje dvije godine opazila kolaboracija LIGO/Virgo s oko tisuću znanstvenika iz 18 zemalja.

No, Nobel je otišao u ruke Rainera Weissa, Barryja C. Barisha i Kipa Thorna koji su svojim teorijskim radovima iz 1970-ih udarili temelje eksperimentu LIGO/Virgo. Jer, jedno je od “svetih” pravila Nobelove zaklade da se najveća nagrada u znanosti može dodijeliti najviše trima zaslužnim pojedincima (za razliku od Nobela za mir, koji se dodjeljuje organizacijama, pa čak i zajednicama naroda kao EU).

- LIGO-ov uspjeh zasluga je stotina istraživača. Činjenica da Nobelovo povjerenstvo za 2017. godinu odbija prihvatiti skupnu nagradu uzrokuje sve češće probleme jer pruža krivi dojam o tome kako se velikim dijelom znanost radi - izjavio je za BBC Sir Marin Rees, jedan od najuglednijih britanskih astrofizičara. A laureat Rainer Weiss naglasio je kako je u otkriće o kojem se “razmišljalo više od 40 godina bilo uključeno više od 1000 ljudi”.

Uvažiti realnost

Da je došlo vrijeme da Nobelova zaklada promijeni pravilo i više uvažava realnost moderne znanosti, već neko vrijeme upozoravaju mnogi analitičari. - Glamurozna nagrada slavi ideju ‘velikog muškarca’ (ili žene), prepoznajući samo malobrojne individualce. To potiče javnost da vjeruje kako modernu znanost još pokreću pojedinačni genijalci koji usamljeni rade na napretku svojega znanstvenog polja. Ta ideja iskrivljuje realnost, u kojoj brojni znanstvenici i inženjeri u laboratorijima rade zajedno u sklopu međunarodnih timova - naglasio je prije nekoliko godina u Scientific Americanu kemičar Ashutosh Jogalekar.

Nobelova nagrada utemeljena je prije 117 godina, kada su u znanosti dominirali genijalni pojedinci poput Marije Curie, koji su do najvećih otkrića dolazili u osami svojih laboratorija, služeći se jednostavnom i jeftinom opremom. No, danas se do velikih otkrića vrlo često dolazi na golemim, skupim i dugotrajnim projektima kao što je oko 900 milijuna eura vrijedni LIGO, započet 2002. godine. Ili otkriće Higgsova bozona, popularne Božje čestice, u CERN-u (Europski centar za nuklearna istraživanja) kod Ženeve.

Do otkrića je 2012. godine došlo oko nekoliko tisuća znanstvenika na kolaboracijama CMS i ATLAS u sklopu šest milijardi eura vrijednog projekta LHC koji se razvijao 20 godina. No, Nobela su 2013. godine dobila dva fizičara u 80-im godinama života, Škot Peter Higgs i Belgijac Francois Englert koji su još 1964. godine teorijski predvidjeli postojanje famozne čestice. Kad su novinari intervjuirali Higgsa, priznao je da nakon toga rada nije bio posebno produktivan te bi danas zbog nedovoljne učinkovitosti teško dobio mjesto u nekoj akademskoj instituciji.

Hrvatski fizičar Ivica Puljak, koji je tijekom lova na Higgsov bozon imao istaknutu ulogu u kolaboraciji CMS, prisjeća se da su neki njegovi kolege tada bili razočarani jer Nobelovo povjerenstvo nije prepoznalo golemi angažman fizičara u CERN-u.

Otkriće, a ne nagrada

- Osobno nisam bio razočaran jer mislim da ne treba preuveličavati značaj nagrada. Ipak je najvažnije otkriće Higgsova bozona, kojim smo saznali još jednu tajnu prirode. Meni je to dovoljna intelektualna nagrada - istaknuo je Puljak, profesor na Sveučilištu u Splitu. Puljak smatra da na Nobelovu nagradu treba gledati na više načina.

- Jedan je zaista da iskrivljuje realnost, jer se moderna znanost sve više radi u velikim timovima. S druge strane, uvijek postoje istaknuti pojedinci koji doprinose više od drugih, dok se u velikom timu uvijek nađe i znanstvenika koji rade manje od drugih. Stoga bi dodjela Nobelove nagrade velikim timovima možda učinila drugu vrstu nepravde, da nagradu dobiju i oni koji to, objektivno, nisu zaslužili.

U obrazloženjima nagrada jasno se kaže da se dodjeljuju za znanstvene rezultate koji su posljedica rada timova te mislim da je to primjereno - naglasio je Puljak, koji smatra da ne treba mijenjati pravila dodjele Nobela. - Jedan od elemenata Nobelove nagrade je i popularizacija znanosti, a ljudi se ipak lakše poistovjećuju s pojedincima nego s velikim znanstvenim timovima - istaknuo je Puljak.

Slično misli i molekularni biolog Nenad Ban, profesor na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu.

Dobra odluka

- Danas je teorijska fizika sve manje znanost u kojoj pojedinci mogu doći do izražaja. Pogotovo kada se radi o eksperimentalnoj potvrdi teorija koje često zahtijevaju velike timove istraživača. Primjerice, Higgs je predvidio subatomsku česticu koja je potvrđena eksperimentima na CERN-u, stoga ima smisla da je on nagrađen za to otkriće jer su se eksperimenti planirali na osnovi njegovih predviđanja - rekao je Nenad Ban, koji je prije osam godina bio korak do Nobela.

Hrvatski je znanstvenik kao postdoktorand na Yaleu bio 2000. godine prvi autor triju radova o strukturi velike ribosomske podjedinice koji su njegova tadašnjeg šefa Thomasa Steitza doveli do Nobela za kemiju 2009. godinu. Sjećam se dobro toga dana: čim je Nobelovo povjerenstvo objavilo tadašnje dobitnike Steitza, Venkija Ramakrishnana i Adu Yonath, nazvala sam Bana koji je već dao intervjue njemačkim i švicarskim novinarima. No, tada, baš kao i kasnije, Nenad Ban nije pokazao žaljenje što Nobelovo povjerenstvo nije prepoznalo i njegovu veliku zaslugu za otkriće.

- Mislim da su u mnogim drugim područjima fizike, a pogotovo kemije i biologije, pojedinci i dalje često ključni u mnogim velikim otkrićima. Naravno, gotovo se nikad ne radi o samo jednoj ili par osoba, ali komisija mora napraviti određene odluke i kompromise. Mislim da je u nekoliko slučajeva, s kojima sam relativno dobro upoznat, komisija napravila dobru odluku s obzirom na postojeća pravila. Naravno, kako se mogu nagraditi samo tri osobe iz određenog područja, mnogi zaslužni znanstvenici su zaobiđeni - rekao je Ban, istaknuvši posebnost Nobela.

Nema savršenstva

- Kod Nobelove nagrade nije stvar u novcu, nego je etablirana kao najvažnija nagrada iz područja znanosti pa joj se pridodaje velika pozornost, što omogućuje da se određena područja u znanosti približe javnosti. Zbog toga je važno povezati određenu zaslužnu osobu s nagradom, a ne tim, jer će ta osoba postati ‘glasnogovornik’ za to polje istraživanja i na neki način ‘predstavnik’ Nobelove komisije. Iz tih razloga ne mislim da bi se pravila trebala mijenjati - naglasio je Ban.

Da se pravilo Nobelova povjerenstva ne bi trebalo mijenjati, smatra i prof. Boris Lenhard s Imperial Collegea u Londonu.

- Nobelova nagrada malo znači bez nagrađenih osoba - nobelovaca. Nagrađivanje velikih timova od 100, 1000 ili 5000 ljudi svjetskoj bi zajednici za sve praktične potrebe oduzelo nobelovce - ako ste jedan od 1000 ljudi koji dijele jednu nagradu, to nije i ne može biti jednaka razina prestiža kao kad ste jedan od najviše tri dobitnika.

Nesavršenost dodjele Nobelovih nagrada nije novijeg datuma, no nije realistično očekivati da sve može biti savršeno pravedno u kompliciranoj interaktivnoj djelatnosti kao što je znanstveno istraživanje. Zato treba pustiti Nobelovu nagradu da ostane kakva je bila i da znači isto kao i do sada - priznanje zaslužnim pojedincima - istaknuo je Lenhard.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:01