‘Ne zanima me što ljudi govore. Kažem ono što mislim i ako šira javnost u tome nađe interes, što se mene tiče, to je dovoljno. Znanost nije poput politike i ne zasniva se na anketama popularnosti, naglašava prof. Abraham Loeb (56), šef katedre za astronomiju na uglednom Sveučilištu Harvard i autor jednog od najkontroverznijih prošlogodišnjih članaka u području znanosti. Njegov je znanstveni rad postao ‘hit’ zahvaljujući kontroverznoj tezi da nedavno otkriveni asteroid možda nije samo nebesko tijelo, već međuzvjezdani prijevoz posjetitelja iz svemira.
Loeb je rođen u Beit Hananu u Izraelu gdje je diplomirao fiziku. Obrazovanje je nastavio na Princetonu. Magazin Time ga je 2012. godine proglasio jednom od najutjecajnijih osoba u području znanosti. Osvojio je niz nagrada, napisao više knjiga i objavio oko 700 znanstvenih članaka u brojnim časopisima svjetskog ugleda. Prošlog je listopada sa svojim postdoktorandom Shmuelom Bialyjem objavio članak u časopisu ‘The Astrophysical Journal Letters’ u kojem su postavili ozbiljnu tezu da je još nepoznata inteligentna vrsta izvanzemaljaca na Zemlju poslala svemirski brod.
Kontroverzni članak
Svemirski brod koji spominju, zapravo je Oumuamua. Za njega ste možda čuli jer se radi o prvom nebeskom objektu u povijesti koje je prošlo kroz naš Sunčev sustav, a otkriveno je da porijeklo vuče iz nekog drugog, vanjskog sustava. Prvi međuzvjezdani gost stigao nam je iz smjera Vege, najveće zvijezde u sazviježđu Lire, koje je je od nas udaljeno 26 svjetlosnih godina.
Asteroid Oumuamua otkrio je kanadski astronom Robert Weryk s observatorija Haleakala na Havajima. Riječ ‘oumuamua’ na havajskom jeziku znači ‘glasnik’, odnosno ‘izviđač’. Otkriven je 19. listopada 2017. kad je, na udaljenosti od 24 milijuna kilometara, prošao pokraj Zemlje. Loeb u razgovoru za Haaretz otkriva kako je došao do svojih saznanja.
‘Članak koji smo objavili djelomice je napisan na temelju razgovora koje sam vodio s izrazito cijenjenim kolegama. I stariji znanstvenici i akademici rekli su da je objekt vrlo čudan, ali to nisu htjeli reći javno. Ne razumijem zašto. Uostalom, akademska zajednica bi trebala znanstvenicima dati slobodu riskiranja bez brige da će izgubiti posao. Nažalost, većina se ne usudi ništa reći. Kao djeca postavljamo si pitanja o svijetu, dopuštamo si preispitivati sve oko sebe. Ego se tu ne upliće. Učimo s jednom nevinošću i iskrenošću. Kao znanstvenici trebali bismo uživati u privilegiji produženog djetinjstva. Ne bismo trebali brinuti za ego, nego za otkrivanje istine’, rekao je Loeb i dodao da tim člankom možda ‘čini samoubojstvo’ ako ispadne posve netočan. S druge strane, ako se pokaže točnim, bit će to jedno od najvećih otkrića u ljudskoj povijesti.
Izgled i porijeklo
Prvi ‘prijatelj’ iz nekog drugog sunčevog sustava izazvao je veliko uzbuđenje među znanstvenicima, no njegov oblik i ponašanje izazvao je i mnoga pitanja. Loeb smatra da šest dana, koliko je posvećeno proučavanju Oumuamuae, nije bilo dovoljno.
Znanstvenici su prvo pomislili da se radi o kometu, no ta je teza odmah odbačena jer nije bilo vidljivog ‘repa’. Potom su rekli da se onda mora raditi o asteroidu, običnom komadu kamena. Međutim, objekt se rotirao oko svoje osi osam sati i za to mu se vrijeme mijenjao sjaj koji je, kako su utvrdili, bio deset puta snažniji od uobičajenog. Pomoću sjaja određuje se zapravo veličina asteroida pa u slučaju Oumuamuae, kaže Loeb, vrijednosti su bile zbunjujuće jer je prema proračunima ispadalo da je duguljast. Prema tome su zaključili da je asteroid ili oblik cigare ili palačinke.
Loebovom je zaključku bilo važno i porijeklo Oumuamuae. Premda se ono ne može točno utvrditi, otkrili su da je Oumuamua u odnosu na druga nebeska tijela bila statična.
‘Ona nije došla k nama. Čekala je na mjestu, poput bove na moru sve dok se brod (Sunčev sustav), nije zabio u nju. Da razjasnim neke stvari, samo jedna od 500 zvijezda miruje koliko i Oumuamua. Jako je mala vjerojatnost za to. Čak i da se radilo o običnom kamenu koji je stigao iz drugog sunčevog sustava, očekivali bismo brzinu koja se postiže u našem Sunčevom sustavu’, rekao je.
Svemirska jedrilica?
No, najveće je iznenađenje donio teleskop Hubble prošlog lipnja kad je otkrio da je misteriozni objekt ubrzavao, i to na način koji se ne može objasniti sunčevom gravitacijom. Takvo se ubrzanje može objasniti samo raketnim efektom kometa - komet se približava Suncu, ono zagrijava led kometa koji se potom rasprši u svemir u plinovitom stanju što ubrzava komet poput rakete. Međutim, kod Oumuamuae nije uočen plinoviti ‘rep’ karakterističan za komete.
Loeb smatra da je ubrzanje uzrokovala druga sila: ‘Jedino rješenje kojeg se mogu dosjetiti je da ga je pogurao pritisak Sunčevog zračenja. Da bi se to dogodilo, objekt mora biti izrazito tanak, manje od milimetra, poput palačinke. Osim toga, svemirski teleskop Spitzer nije zabilježio dokaze o zagrijavanju, što znači da Oumuamua najmanje deset puta snažnije reflektira nego tipičan komet ili asteroid. Tako da zapravo imamo jedan tanki, plosnati, sjajni objekt. Tako sam došao na ideju sunčeve jedrilice - svemirske letjelice koja koja koristi Sunce za pogon. Umjesto goriva, pokreće je odraz (refleksija) svjetlosti. Uostalom, radi se o tehnologiji koju naša civilizacija upravo razvija.’
Istražujući dalje, otkrio je da ‘jedrilica’ poput Oumuamuae može u našem sustavu preživjeti milijarde godina kao i da se ubrzanje Oumuamuae podudara s ubrzanjem koje se postiže utjecajem sunčeve jedrilice na neki objekt (svemirski brod ili sondu).
‘Nikako ne možemo znati radi li se o aktivnoj tehnologiji ili o svemirskom brodu koji više nije u funkciji i samo pluta svemirom’, rekao je.
'Misliti da smo sami u svemiru je arogantno'
Dodaje da je, naravno, moguće da takve letjelice plutaju svemirom u većem broju, no ljudi jednostavno nisu imali tehnologiju koja bi ih prepoznala. ‘Vidjeli smo Oumuamuu jer smo ovaj put imali dovoljno osjetljivu tehnologiju koja bi mogla identificirati takve objekte. Kroz tri godine dovršit ćemo teleskop LSST koji će biti puno osjetljiviji od Pan-STARRS-a i sigurno će detektirati brojna svemirska tijela. Tad ćemo siguro otkriti je li Oumuamua bila anomalija ili nije’, naglasio je.
Svojim kontroverznim člankom htio je, kaže, privući pažnju astronoma kako bi koristili najbolje teleskope i tražili nove objekte. Smatra da bismo istraživanju svemira trebali pristupiti kao što arheolozi istražuju svoje područje, a svakoga tko tvrdi da smo jedinstveni i sami u svemiru smatra arogantnim:
‘Moja premisa je svemirska skromnost. Zahvaljujući teleskopu Kepler danas znamo da postoji više planeta nalik Zemlji nego što postoji zrnaca pijeska na svim pješčanim plažama svijeta. Potraga za izvanzemaljskim životom nije spekulacija. Zapravo, to je u puno manjoj mjeri spekulacija nego pretpostavka da postoji tamna tvar, i to iz dva razloga: Na Zemlji postoji život, i postoje još brojni planeti koji imaju uvjete slične Zemlji. A što se tiče Oumuamuae, zamislite da je iPhone, i to u vrijeme pećinskog čovjeka. Zamislite znanstvenike među pećinskim ljudima koji pregledavaju mobitel i zaključuju: Ma, to je samo kamen. Poseban kamen, ali kamen. Odakle ti ideja da tvrdiš da to nije kamen?’
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....