Pogled u intimni život genijalnog znanstvenika u kojem, izgleda, nije bilo mjesta za žene

Raniji Teslini biografi običavali su ga slaviti. U ovoj knjizi želim ostvariti ravnotežu između pohvale i kritika na njegov račun: kao što smo vidjeli, uspon mu je bio spektakularan da bi potom uslijedio jednako dramatičan pad. Zadaća Teslina biografa jest posložiti njegov život kako bi i uspon i pad imali svoj smisao, poručuje u uvodu svoje knjige “Tesla: izumitelj električnog doba” Bernard Carlson, profesor povijesti znanosti i tehnologije na Sveučilištu Virginia u Charlottesvilleu. Ta hvaljena knjiga, koja se ove godine našla u konkurenciji za prestižnu nagradu Winton za najbolju popularno-znanstvenu knjigu britanskog Kraljevskog društva, ovih dana izlazi na hrvatskom jeziku u izdanju izdavačke kuće Planetopija.

Nezainteresiran za brak

“Za biografa Tesla je poput Mount Everesta svih izumitelja”, ustvrdio je Carlson koji je 15 godina pisao knjigu o genijalnom Ličaninu te istažio izumiteljeve radove, zapise o patentima i izvorne dokumente iz Teslina javnog i privatnog života.

Kako je flambojantni Tesla bio česta tema u američkom tisku, Carlson je proučio i brojne novinarske članke o izumitelju. Sve to pomoglo mu je da demistificira legendarnog izumitelja, smještajući ga unutar kulturnog i tehnološkog konteksta njegova vremena i fokusirajući se na njegove izume kao takve, ali i na stvaranje i održavanje njegove slave. Nadalje, Carlson se u knjizi bavi i pitanjem Tesline seksualnosti koja je zaokupljala sve njegove biografe. “Tesla se trudio uvjeriti svijet da je iz života uspio ukloniti ljubav i romantiku, no neuspješno. Taj je neuspjeh... povijest tajnog poglavlja Teslina života”, piše u knjizi “Tesla: Nenadmašni genij” njegov prvi biograf John O’Neil koji je osobno poznavao slavnog izumitelja i s njim se družio.

Kao što je poznato, Nikola Tesla nikad se nije ženio, a jednom je novinaru povjerio kako brak pristoji glazbeniku, slikaru i književniku koji inspiraciju crpe iz ženskog utjecaja i ljubavi, ali ne i izumitelju. “Mislim da ne možete imenovati mnogo izumitelja koji su bili u braku”, ustvrdio je Tesla. Iako možda nikad nećemo saznati zašto se Tesla nije ženio, Carlson smatra kako postojeći izvori nude nekoliko mogućih objašnjenja.

“Prvo je, prilično jednostavno, da su Teslu muškarci privlačili više od žena”, ustvrdio je Carlson te naglasio kako je Tesla imao složen odnos prema ženama. “Povremeno bi ih dizao u nebo te je u kasnijim godinama pisao popularne članke iznoseći postavku kako bi žene mogle biti nadmoćan spol. U drugim je prilikama bio vidno stidljiv, čak i prestrašn u ženskoj blizini - osobito u mladosti”, piše Carlson. Navodi kako je jednom srpskom novinaru 1927. godine Tesla povjerio kako nikad nije dotaknuo ženu, ali se kao student, na praznicima kod roditelja u Lici, zaljubio u jednu lijepu djevojku.

Širok krug prijatelja

Na vrhuncu svoje slave 1893. godine Nikola Tesla se u New Yorku upoznao s društevno angažiranim bračnim parom Katherine i Robertom Johnsonom koji su postali njegovi najprisniji prijatelji. U domu Johnosonovih, Tesla je upoznao mnoge istaknute ljude toga doba poput kompozitora Antonina Dvoržaka, pijanista Ignaca Pederewskog, prirodoslovca Johna Muira, pisca Rudyarda Kiplinga... Sprijateljio se i s nekim damama poput dječje spisateljice Mary Mapes Dodge, Anne Morgan, kćeri njegova mecene J.P. Morgana, nasljednice Flore Dodge i Corinne Robinson, sestre Teddyja Roosvelta. No, ni s jednom od njih nije razvio prisniji odnos. Dramatičarka Marguerite Merington tvrdila je kako Tesla nikad nije izlazio ni s jednom ženom osim nje, no John O’Neill odbacio je sve ženske priče o Teslinu zanimanju za njih.

“Njemu su one redom bile čisti ćorci. Uvijek se prema njima odnosio s najdubljim poštovanjem, no imao je fiksaciju na majku, što situaciju čini savršeno razumljivom”, povjerio je O’Neill pedesetih godina Lellandu Andersonu, utemeljitelju Tesla Societyja i jednom od najboljih poznavatelja lika i djela ličkog genijalca.

Carlson tvrdi kako je očito da su Teslu, za razliku od žena, privlačili muškarci. Među njima i Antoni Szigeti koga je kao mladić upoznao u Budimpešti gdje su postali bliski prijatelji. Szigeti je za Teslom išao u Pariz te zatim u New York. No, Szigeti je 1891. godine otišao, što je Teslu jako povrijedilo. “Moram pripomenuti kako u ono mala materijala koji govori o Szigetiju ništa ne ukazuje da su on i Tesla bili ljubavnici”, ustvrdio je Carlson. Nekoliko godina kasnije, Tesla se sprijateljio s mladim diplomcem Emilom Smithom koji je tražio posao u Westinghouseovoj tvrtki. No, Smith je ubrzo umro od tifusa.

“Čovjek se pita je li Teslina privrženost muškarcima bila isključivo platonska ili također i fizičke naravi”, piše Carlson, zatim navodi jedan razgovor koji su 1956. godine vodili Leland Anderson i Richard C. Sogge, dugogodišnji član Američkog instituta elektroinženjera (AIEE).

Prijateljstvo s časnikom

“Sogge je bio sretan što Institut slavi stogodišnjicu Teslina rođenja te je tom prilikom rekao Andersonu: ‘Znate dobro je da Institut na ovakav način Tesli odaje počast - to će uvelike umanjiti glasine o voajerizmu neugodne starijim članovima. Priče o Teslinim seksualnim eskapadama nekoć su se raspredale po Institutu i nismo znali što bismo, ako se nešto od toga objavi. Znate, morate biti svjesni da nikad nije izlazio sa ženama... No, kako bilo, stariji članovi Instituta će umrijeti pa će zamrijeti i te priče’. Soggeove primjedbe mogle bi objasniti zašto je Teslina povezanost s Institotom oslabjela tijekom devedesetih godina 19. stoljeća”, piše Carlson.

On se u knjizi osvrće i na kompleksno Teslino prijateljstvo s atletski građenim mornaričkim časnikom Richmondom Pearsonom Hobsonom kojega je upoznao 1898. na ručku kod Johnsonovih. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci Tesla je imao priliku sretati Hobsona na zabavama i večerama kod Johnsonovih. Kada je Hobson krajem 1898. godine prebačen u Hong Kong i Manilu, njih dvojica se nisu često viđali. No, dvije godine kasnije Hobson se vratio u New York i zbližio se s Teslom što se jasno vidi iz poruka koje su razmjenjivali.

“Hobson nije oklijevao iskoristiti svoje veze u mornarici kako bi prijatelju pomogao promovirati radijski upravljano plovilo. U svibnju 1902. godine preporučio je da se brod izloži u mornaričkom paviljonu na Sveameričkoj izložbi u Buffalu te je Teslu poticao da piše mornarici”, napisao je Carlson. “Dakle, mogući odgovor zašto se Tesla nikad nije oženio glasi da su ga muškarci privlačili više od žena. Ako bi bio volja stvoriti emocionalnu vezu, onda bi je vjerojatnije stvorio s privlačnim muškarcem poput Hobsona”, smatra Carlson. Upozorava kako u povijesnim dokumentima iz 19. stoljeća nije lako tragati za naznakama homoseksualnosti.

Samoća kao izbor

“Svakako valja pripomenuti da su muškarci u viktorijanskoj Americi često razvijali bliska emocionalna prijateljstva te se ponekad koristili romantičnim i seksualnim idiomima koji bi u Americi 21. stoljeća bili rezervirani za heteroseksualne veze...

Stoga nije baš lako znati kako pročitati sačuvane dokumente u potrazi za Teslinom spolnom orijentacijom”, ustvrdio je Carslon. On smatra kako se Teslin celibat može tumačiti i time da brak nije odgovarao njegovu pristupu izumiteljstvu.

Nikola Tesla govorio je kako je za izum potrebno imati živu i divlju narav - živu u smislu da je za brušenje ideala potrebno strogo razmišljanje, divlju u smislu da je sposobna slobodno se uključivati i istraživati unutar vlastite imaginacije.

“Obje te djelatnosti iziskuju samoću, stoga brak ne bi pretjerano odgovarao izumitelju Teslina soja”, zaključio je Carlson.