![In this cosmic snapshot, the spectacularly symmetrical wings of Hen 2-437 show up in a magnificent icy blue hue. Hen 2-437 is a planetary nebula, one of around 3000 such objects known to reside within the Milky Way. Located within the faint northern constellation of Vulpecula (The Fox), Hen 2-437 was first identified in 1946 by Rudolph Minkowski, who later also discovered the famous and equally beautiful M2-9 (otherwise known as the Twin Jet Nebula). Hen 2-437 was added to a catalogue of planetary nebula over two decades later by astronomer and NASA astronaut Karl Gordon Henize. Planetary nebulae such as Hen 2-437 form when an aging low-mass star â such as the Sun â reaches the final stages of life. The star swells to become a red giant, before casting off its gaseous outer layers into space. The star itself then slowly shrinks to form a white dwarf, while the expelled gas is slowly compressed and pushed outwards by stellar winds. As shown by its remarkably beautiful appearance, Hen 2-437 is a bipolar nebula â the material ejected by the dying star has streamed out into space to create the two icy blue lobes pictured here.](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2016/4/1/13/1032365.bin.jpg)
Na ovogodišnjoj 'Isaac Asimov memorijalnoj debati' koja se održala u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku, postavljeno je pitanje je li svemir zapravo samo simulacija. I dok su mišljenja jednih znanstvenika bila priličnu utješna, razmišljanja drugih pomalo su uznemirujuća, piše Business Insider.
Fizičarka Lisa Randall tako je rekla da je vjerojatnost da svemir nije 'stvaran' gotovo nikakva, ravna nuli.
No s druge strane, slavni astrofizičar Neil deGrasse Tyson, koji je vodio debatu, rekao je da bi vjerojatnost da je svemir simulacija, mogla biti prilično visoka.
Pitanje stvarnosti svemira zaokuplja mislioce već dugo, puno prije nego je Descartes izrekao svoju slavnu misao 'Mislim, dakle postojim'. Isto pitanje istraživalo se i u popularnim filmovima Matrix i eXistenZ.
No većina fizičara i filozofa se slaže da je nemoguće definitivno dokazati da ne živimo u simulaciji i da je svemir stvaran.
Tyson se slaže, no također kaže da ne bi bio iznenađen da se otkrije da je netko drugi odgovoran za naš svemir.
Jedan od glavnih argumenata koji koriste fizičari kad razgovaraju o 'hipotezi simulacije' je taj da ako se dokaže da je moguće simulirati svemir – ako otkrijemo sve zakone koji upravljaju svime i načine na koji sve radi (što znanstvenici pokušavaju) – značilo bi da je puno veća vjerojatnost da je sve simulacija. Ako znamo da je moguće nešto napraviti, onda je mnogo lakše zamisliti da je to tako i napravljeno.
Zasad još ne znamo kako simulirati svemir. No nije teško zamisliti da to možda znaju neka bića puno naprednija i pametnija od nas.
Tyson naglašava da smo mi ljudi sami sebe uvijek definirali kao najpametnija živuća stvorenja, puno inteligentnija od, recimo, čimpanzi s kojima dijelimo 99 posto naše DNA. Mi znamo kako napraviti simfoniju, trigonometriju i astrofiziku. (U redu, neki od nas znaju.)
No Tyson koristi eksperiment kako bi zamislio oblik života puno pametniji od nas, onoliko koliko smo mi pametniji od pasa, mačaka i drugih sisavaca.
'Kako bismo mi njima izgledali? Mi bismo za njih bili slinavi, brbljavi idioti', kaže Tyson.
Što god to stvorenje bilo, ono je vrlo vjerojatno sposobno stvoriti simulaciju svemira. A ako je to slučaj, mogu zamisliti da je sve u našim životima samo kreacija nekih drugih stvorenja za njihovu zabavu', Kaže Tyson.
'Zapravo samo želim reći da ako dođe dan kad spoznamo da je to zapravo istina, ja ću biti jedini koji će reći da nije iznenađen.'
Ovdje možete pogledati čitavu debatu:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....