Tek početkom devedesetih godina prošlog stoljeća na hrvatskom Jadranu počelo se s intenzivnijim ulovom tune kao ribarskom djelatnošću. Sredinom devedesetih tunolov i na šibenskom području počinje sve više hvatati maha, a prvi koji je krenuo s lovom na velike ribe bio je Zoran Mudronja iz Murtera, piše Šibenski.hr.
Danas za najuspješnijeg i najpoznatijeg tunolovca, ne samo na šibenskom području, već u cijeloj Hrvatskoj, slovi Zoran Srdarev Mure, profesionalni 47-godišnji ribar iz Vodica. Njegova sklonost prema moru, kako sam kaže, traje otkada zna za sebe ili 40 i nešto godina. Kao dijete više je bio na rivi nego u školi, a po vodičkom portu lovio je glamoče, ciple, botnice, pa i kovače i za školskih odmora.
Ovo je storija o njegovoj profesionalnoj ribarskoj karijeri koja traje 22 godine, a koja je od samog početka neraskidivo povezana s ljubavlju i brakom sa suprugom Suzanom. Ona je dijete hrvatskih gastarbajtera, rođena i odrasla u hladnom Hamburgu na sjeveru Njemačke. Unatoč ratu, Suzana je s obitelji devedesetih godina ljetovala u Murteru.
- Bilo je ljeto 1994. kada mi je na koncertu grupe "Laufer" u Murteru prvi put prišao Zoran. Imala sam 19 godina, nije me zanimala ljubavna veza, željela sam ostati slobodna. Bio je zaljubljen u mene, čekao me do idućeg ljeta i stalno trčao za mnom.
Moram priznati da me u tom početku nije baš zanimao, ja visoka, a on manji od mene. Ali Zoran je bio uporan i više nisam mogla odoljeti. Na blagdan svetoga Roka 1995. odveo me brodom na feštu u Prvić Šepurini, tamo je pukla ljubav i s moje strane, tamo me je Zoran prvi put poljubio i od tada me više ne pušta - priča nam Suzana.
A upravo je početak njihove ljubavne veze bio početak Zoranova uspješnog profesionalnog tunolova.
- Velike ribe opčinile su me kada je Milan Mudronja u Kornatima uvatija prvu tunu od blizu 300 kila. On je bio pionir tunolovstva i dao mi je prvu specijalnu udicu za lov na velike ribe. Na svoj premijerni tunolov krenuo sam 12. rujna 1995. u svojoj drvenoj pasari od sedam metara te sa sobom poveo svoju frišku djevojku Suzanu.
Njoj sam se predstavio kao veliki lovac na tune, ali sam joj i prizna da još nijednu nisam uvatija. Do Blitvenice smo vozili blizu četiri sata, a kad smo stigli, Joso Grubišin s tribunjske koćarice mi je preko radiostanice javio da se oko njihovoga broda mota ogromna tuna. Ubrzo sam je spazija na milju od Blitvenice, bila je ka podmornica.
U velikoj preši bacija sam običnu udicu, a ne onu specijalnu za veliku ribu. Kad je zagrizla, sve je popucalo i otišlo k vragu. Počeja sam beštimati. Nije tada bilo štapova, lovilo se na najlon i na konop dug trista metara. Došla je potom i druga tuna, bacija sam ovaj put pravu udicu, potegla je i ispala. I opet sam beštima i razbija od bisa po brodu, a Suzana će - a šta nisi reka da treba loviti u dubljem. Odgovorija sam joj - a šta se ti mišaš, šta ti znaš o ovome.
Ali posluša sam je, primistili smo se pasarom na poziciju dubljeg mora i bacija sam udicu po treći put. I gospe mi, potegla je. Skoro mi je okrenula brod, a nakon tri ure borbe ja i Suzana smo je svladali, bilo je u njoj 200 kila - ispričao nam je Zoran.
- Dobro se sićam kada smo uvatili tu prvu tunu, bilo je sedam i po. Ja sam tila da je izvučemo na brod, no Zoran ju je veza uz bok broda i vratili smo se doma oko ponoći. Te jeseni uhvatili smo pasarom još 12 tuna težine od 180 do 260 kilograma. Eto, ja sam Zoranu donila sriću, sa mnom je uvatija prvu tunu, prvu sabljarku i prvoga gofa - dodala je Suzana, koja priča po "vodišku", kao da je u Vodicama od rođenja.
Iduće godine Zoran je u Italiji kupio i prvi štap za lov na tune, ali je i dalje na more odlazio pasarom. Za njegov bogati lov tuna ubrzo se pročulo diljem Europe i svijeta. Ubrzo su u Vodice počeli dolaziti Japanci i Talijani. Tako se sa Zoranom upoznao jedan Talijan, treće kolino obitelji sa Sicilije koja se bavila tunolovom na parangal. Nakon njihova zajedničkog ulova ogromne tune s pasarom, sa Sicilije je u roku 24 sata stigao brod s kompletnom opremom.
No, Zoran je žudio za vlastitim velikim brodom. Krajem 1996. prodao je pasaru, podignuo kredit i kupio u Italiji brod "Barakudu" sa svom potrebnom opremom i krenuo ozbiljno s profesionalnim ribarstvom.
- Sve što sam ima, uložija sam tada u "Barakudu". Bio je to prvi brod tunolovac u Hrvatskoj. Tih godina tune smo plasirali na japansko tržište i zarada je bila odlična. Vidite, od jedne prodane tune teške 200 kilograma Japancima moga sam tada kupiti novi automobil tipa yugo 45. Danas su cijene tunjevine znatno pale, što zbog nelojalne konkurencije, odnosno izlova na crno, što zbog uzgajališta tuna u kavezima - kaže Zoran.
Nakon trogodišnje veze, Zoran i Suzana vjenčali su se 1997. Imaju 18-godišnju Paulu, 16-godišnjeg Davida i 15-godišnjeg Valentina.
- Sritna sam i zadovoljna svojim brakom. Ne bi moga Zorana minjala nizašta na svitu. Bilo je teško, svaku kunu smo ulagali u ovaj posao. Od tunolova i profesionalnog ribarenja uspjeli smo sagraditi kuću i podignuti troje naše predivne djece. Prvih godina stalno sam bila sa Zoranom na moru, danas sam zadužena za logistiku, vodim poslovanje i buking. Sritna sam i što sve troje djece imaju veliku ljubav i afinitet prema moru i ribarenju, pa će nas za koju godinu naslijediti u ovom obiteljskom poslu - rekla je Suzana.
- Da nije bilo Suzane, nikada se ne bi bavio ovim poslom - kratko je dodao Zoran.
No, nismo samo uspješni u profesionalnom tunolovstvu, opet će Suzana, nego i u onom sportskom dijelu.
- Do sada smo osvojili čak 13 turnira Big Game Fishinga u Hrvatskoj, a 2011. bili smo pobjednici tri turnira zaredom. Držimo rekord i najveće ulovljene tune sa sportskom opremom. Bilo je to 2004. na natjecanju kod Blitvenice, a tuna je bila teška 303 kilograma - kaže Suzana.
Kao najuspješniji hrvatski tunolovac, Zoran je predsjednik hrvatske Udruge gospodarskih ribara udičara s ICCAT - brojem "Bluefin". ICCAT je međunarodna organizacija koja prati izlov tune u cijelom svijetu.
- U udruzi je registrirano samo nas 12 koji imamo licence ICCAT-a za izlov tune na udičarski alat. Imamo propisane kvote, a godišnja kvota je pet tona ulovljene tune po brodu. Za tu svojevrsnu koncesiju, državi 1. siječnja svake godine moramo iskeširati pet tisuća eura ili jedan euro po kilogramu tune i time nikako nismo zadovoljni.
Realna i rentabilna cijena za poslovanje trebala bi iznositi 10 eura po kilogramu. No, kad odbijemo sve namete, od koncesije preko trakera na brodu s kojeg Ministarstvo prati izlov, do plaćanja PDV-a, onda dobijemo samo tri eura po kilogramu, što je dostatno za poslovanje na pozitivnoj nuli.
Prema zakonu ne možemo direktno plasirati ulov na tržište ili ugostiteljima jer su za to zaduženi pri Ministarstvu registrirani domaći trgovci ili prvootkupnici. Nedavno je nas 12 osnovalo i svoju zadrugu te odnedavno surađujemo sa WWF-om. Uskoro ćemo dobiti i WWF certifikate za tunu najbolje kvalitete.
Ulov ćemo intenzivirati tijekom studenoga i prosinca kada je tuna najkvalitetnija. S ovim certifikatom ulov ćemo ponovno moći izravno plasirati na japansko tržište po daleko većoj cijeni od dosadašnje.
Paralelno smo iznajmili i veliki poslovni prostor u Jezerima za hladnjaču, a taj projekt realizirat ćemo povučenim sredstvima iz europskih fondova - kazao nam je Zoran Srdarev.
Najviše nam dolaze Ukrajinci i Rusi
Hrvatska je postala najpoželjnija turistička destinacija u Big Game Fishingu. Na desetak godišnjih turnira koji se organiziraju u Vodicama, Jezerima, Visu, Rovinju i drugim mjestima stižu brojni ljubitelji ovog natjecanja iz SAD-a, Rusije, Južne Afrike, Rusije, Ukrajine, pa čak i iz Australije.
Tijekom dva ljetna mjeseca, Zoran Srdarev i njegov brod "Barakuda" na raspolaganju su za turističko-rekreativni tunolov.
- Interes je velik, a najbrojnija klijentela dolazi nam iz Ukrajine i Rusije, a riječ je redom o bogatim poslovnim ljudima. Oni love, a mi im pružamo svu potrebnu logistiku. Što je najvažnije, zadovoljni su ulovom. Međutim, oni dolaze zbog adrenalina i čistoga gušta prema ovog ekstremnom ribolovu. Ulovljene tune oni ne mogu zadržati za sebe jer u Hrvatskoj ne postoji rekreativna kvota i gosti ne mogu od Ministarstva ishodovati rekreativne dozvole. Na žalost, po ovakvom zakonu Hrvatska je jedina država u Europskoj uniji. Ovi naši gosti s ulovljenom tunom samo se slikaju, a riba ostaje u posjedu broda i ulazi u gospodarsku kvotu izlova - kazao je Srdarev.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....