'U LA-u je teško doći do pravih poslova, 90% ih je smeće ili osrednje. Srećeš amatere koji hoće u glumce... Sretna sam što predajem na koledžu'

Naša svestrana i uspješna glumica Leona Paraminski prije pet godina sa suprugom Tinom preselila se u Kaliforniju, gdje je ubrzo u gradiću Santa Barbara počela predavati glumu na prestižnom koledžu, a zaredale su se i uloge u različitim projektima. U međuvremenu je bila dio hvaljene i nagrađivane serije “Senke nad Balkanom”. Za Studio je ispričala kako u Americi izgleda svakodnevica u vrijeme pandemije koronavirusa, što joj najviše nedostaje, ali i koje su prednosti života “preko bare” te čemu se najviše veseli u budućnosti.

- Po meni je ova karantena malo pretjerana, pogotovo sada, s obzirom na to koliko znamo o virusu. Nažalost, ostat će dugotrajne posljedice u raznim sektorima na razne načine na globalnoj razini. Jedna je od njih, recimo, još manje privatnosti, a sve uime mjera sigurnosti koje će se samo zaoštravati i povećavati. Način putovanja bit će teži i kompliciraniji, da ne kažem skuplji. Kao da smo promijenili svijet u trenu. Meni se sviđa švedski model jer nije politički uvjetovan, ne širi se panika i vjerojatno će dugotrajno imati bolji ishod od ostalih. U Kaliforniji je slično kao i u većini drugih zemalja. Srećom, Santa Barbara je manji grad pa je bilo puno lakše, nije bilo striktnih zatvaranja plaža i staza za hodanje kao u Los Angelesu, samo su zabranili grupne aktivnosti. Sad sve polako popušta, ali je li normala maska i pleksiglas, nisam sigurna - pita se Leona.

Kriteriji

Odluka da se sa suprugom otisne preko oceana dogodila se kad je njezin Tin dobio ponudu za postdoktorat u Santa Barbari.

- Nismo požalili. Proširili smo horizonte, stvorili divna prijateljstva i otvorile su nam se neke druge poslovne mogućnosti. Vrlo brzo se otvorila pozicija na Santa Barbara City Collegeu za predmet ‘Acting for the camera’, zadovoljavala sam sve kriterije, a profesor koji je prije mene predavao smatrao je da bih bila dobra u tome. Radila sam i na predstavi tamo jedno vrijeme jer kod njih je normalno da imaju velike produkcije i da uvijek rade s profesionalnim glumcima, tako da smo surađivali, znali su kako radim i kakva sam. Što se tiče jezika, drugi jezik je uvijek drugi jezik i nikad se ne možete izražavati kao na svom materinskom, ali s vremenom postaješ sve bolji i bolji - objašnjava glumica.

Studenti iz Kine

Vrlo brzo je postala jedan od omiljenih profesora, među studentima i među kolegama.

- Na mom satu su većinom Amerikanci, ali imam uvijek nekoliko stranaca. U prošloj grupi sam imala studente iz Kine, Belgije, Švedske i Švicarske. Ima vrlo marljivih i predanih studenata, većina dođu na prvi sat sa svim informacijama o meni, što sam radila, kad sam radila, googlaju, istražuju, vole što još glumim, smatraju to jednim od bitnih faktora kad se opredjeljuju za moj sat. Uvijek ima onih koji traže više od ponuđenog, ali i onih koji misle da će sve lako i u zadnji čas, ali to je sve normalno i dio je odrastanja.

Jesam li stroga treba pitati njih, ali sudeći po evaluaciji koju svaki semestar dobijem od svojih nadređenih, supervizora i samih studenata, čini se da me vole i poštuju i da misle da zahtijevam poprilično od njih, da sam strastvena, da poznajem materiju, da sam pravedna i slično, što me sve jako veseli. Nekoliko mojih bivših studenta spremala sam za master na LAMDI (Akademija glazbe i dramske umjetnosti u Londonu) i svi su primljeni, a neki drugi počeli su već raditi u raznim produkcijama pa kad to vidim, znam da ono što radim ima smisla i da im mogu pomoći. To me čini jako ponosnom - otkriva Leona.

U Kaliforniji je imala priliku glumiti i s Mirom Furlan, kojoj se divi još od ranog djetinjstva.

- Teško se dolazi do angažmana, onih koji valjaju. Ovdje se puno snima, ali oko 90 posto sadržaja je osrednje ili, rekla bih, ‘smeće’, a samo oko deset posto onaj sjajan punokrvni sadržaj. Gotovo sve koje sretnete u LA-u su ljudi koji jesu ili žele biti povezani s filmskim svijetom. Najčešće žele biti glumci. Zapravo je malo nestvarno, ali mnogima od njih nedostaje zanata i škole, sanjaju samo o slavi i novcu. Teško se boriti protiv toga kad kroz život stvoriš neke druge prioritete kao glumac, kad ti je važan rad, po mogućnosti kvalitetan. A što se tiče seta i produkcije, zbilja ovisi samo o budžetu. Bio je užitak, velika čast i zadovoljstvo raditi s Mirom Furlan. Vrlo je inspirativna kao osoba i sjajna glumica - kaže Leona.

Kod Bjelogrlića

Spremno je prihvatila ulogu karizmatične Marije Oršić u srpskoj seriji “Senke nad Balkanom” redatelja Dragana Bjelogrlića, iako je to značilo putovanje na set preko oceana.

- Radila sam prije samog snimanja puno na njemačkom koji inače ne govorim, a morao je biti savršen i nije bilo lako, a rad s Bjelom mi je bio katarzičan i puno sam naučila. Baš smo dobro surađivali, sjajan je kao režiser, vizionar i veliki kreativac. Puno smo se družili, svi smo ostali u kontaktu nakon serije - tvrdi glumica.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Leona Paraminski sa suprugom Tinom

Audicije u Americi ne razlikuju se previše od onih ovdje.

- Danas se sve više šalju ‘self tapes’, snimiš i šalješ audicije od doma ili gdje već jesi. Gluma je u Americi biznis, a manje umjetnost, pogotovo što se tiče filma. Ovdje ne postoje pravila kako uspjeti. Samo faktor sreće i koliko imate vremena čekati i zbilja vam jedna prilika može potpuno promijeniti život. Ovdje je šokantan broj talentiranih ljudi koji ne uspijevaju i onih koji to nisu pa dobiju priliku i to zna biti frustrirajuće. Veliki faktor su i menadžeri i agenti koji vas pokušavaju gurati u sve i svašta, često uloge ili projekte koji vam se ne sviđaju, jer žele zaraditi. Naravno oni moraju od nečega živjeti, a na vama je da odbijete ili pristanete na ponuđeno. Ja sam u fazi da ne želim raditi više pod svaku cijenu - iskrena je Leona.

Na Ameriku se, tvrdi, priviknula, ali prvo s čim se suočila velike su razlike u načinu života.

- Ovo je vrlo kompleksna velika zemlja koja ima kompliciran sustav, veliko bogatstvo, a s druge strane puno siromaštva i ljudi koji teško preživljavaju i krpaju kraj s krajem, zemlja velike nejednakosti. Mi smo djeca nekog drugog sustava, po meni humanijeg. Rasli smo, na sreću, u nekim drugim, puno ljepšim vremenima i sada vidim koliko sam sretna zbog toga. Ovdje, nažalost, socijalne strukture na koju smo mi navikli nema i njeguje se kapitalizam u onom najgorem, najmoćnijem obliku, a to nije za svakoga. Prilagodila sam se maksimalno, uzimam najbolje što mogu, sretni smo jer imamo dobar krug prijatelja i u Kaliforniji se u pravilu dobro živi, posebno u Santa Barbari - ističe Leona.

Scenarij kao strast

Pandemija koronavirusa zaustavila je brojne projekte na kojima je željela raditi.

- Ne znam hoće li se sve što je bilo u planu uopće raditi, no voljela bih snimati taj film u Seattleu koji je bio u pregovorima, ali tko zna. Zasad sam bez plana, bez opterećenja i odgovara mi ovako, nema smisla planirati jer se sve stalno mijenja. Prošli tjedan sam radila audiciju za Berlin pa je u zadnji čas, taman prije puta, odlučeno da će ipak uzeti samo njemačke glumce, jer je prekomplicirano zbog restrikcija, ulaska u zemlju, mogućnosti karantene. A ovo neće tako brzo završiti, samo će dolaziti i odlaziti u valovima, a mi ćemo se prilagođavati novonastalim promjenama - smatra glumica.

Uz glumu i predavanje, Leonina velika strast je i pisanje scenarija, a želi se okušati i u režiji.

- Pisanje me puni, ali i umara. Živahan sam tip koji brzo gubi strpljenje za sjedenje i pisanje satima. Ali, nekoliko scenarija je gotovo i čekaju u ladici neka bolja vremena. Najviše mi je žao jer sam trebala režirati svoj prvi kratki film, ali dogodila se korona pa sada ne znam kako dalje, ovdje je puno birokracije i sve stoji puno više nego kod nas - rekla je.

Prve dvije godine ona i suprug nisu mogli posjetiti Hrvatsku zbog zelene karte, a sad se trude doći bar jednom ili dvaput godišnje.

- Samo prošle godine prešla sam Atlantik osam puta jer sam usred snimanja u Beogradu imala snimanja u Los Angelesu. Kad dođem u Hrvatsku, prvo provedem vrijeme s obitelji i neizmjerno se veselim svim mogućim susretima. Raspored mi je uvijek krcat, pokušavam vidjeti što više ljudi. Puno se družim kad sam doma, s kave na kavu koja se pretvori u pivo pa onda na večeru. Najviše vremena provodim sa sestrom. Nas dvije imamo kreativne ideje za pokretanje nekih stvari. Vidjet ćemo koliko će to biti izvedivo na daljinu - priželjkuje Leona.

Velika sreća u čitavoj situaciji je skladan odnos sa suprugom s kojim je glumica u ljubavi već godinama.

- Mi smo super tim. Da nismo, sve ovo bi bilo neizvedivo. Kad nađeš svoju drugu polovicu, nema toga što se ne može, ide s lakoćom. Jedno drugome smo najveća potpora, najbolji prijatelji i vjetar u leđa. Zajedničko vrijeme provodimo zbilja raznoliko, volimo se družiti i putovati - ističe.

Trenutačno se na televiziji reprizira serija “Loza” u kojoj Leona igra ulogu Maje.

- Pamtim da sam na snimanju plakala skoro u svakoj drugoj sceni, kao Maja sam isplakala dušu, a izvan seta je bilo jako puno smijeha i veselja. ‘Lozu’ i Zlarin ću pamtiti uvijek, imaju posebno mjesto u mom srcu. Od divnih ljudi na otoku, super glumačke ekipe, bili smo kao velika obitelj, bilo je puno lijepe energije i kreativnosti, odlično smo radili i družili se poprilično intenzivno jer smo stalno bili zajedno. Goran Rukavina i Dario Pleić kao režijski duo i produkcijska kuća Drugi plan koja nam je omogućila fantastične uvjete za rad, napravili su sve da nam život na otoku bude prelijep tih nekoliko mjeseci u svakom pogledu, jako su se brinuli za nas, što nije uvijek slučaj. Tako da otada sanjam kuću na nekom našem otoku pod starije dane, sviđa mi se takav život - zaključila je.