Demonski glas, krvave oči, levitacija, opsjednutost - od "Egzorcista", preko "Annabelle" pa do "The Conjuringa", istjerivanje demona česti je motiv u horor hitovima, uglavnom senzacionaliziran.
Rimokatolički svećenik John Corrigan, koji inače živi u seocetu Ballaratu u ruralnoj Australiji u razgovoru za Vice odlučio je stoga otkriti kako izgleda stvarni egzorcizam u modernom dobu i objasniti što je mit i pretjerivanje iz hollywoodskih filmova, a što stvarnost.
Corrigan je u sjemeništu punih sedam godina studirao teologiju, povijest, latinski, grčki i hebrejski prije nego se zaredio, a onda je otputovao u Vatikan na njihov tečaj egzorcizma koji se tamo održava svake godine.
Organizator tečaja je inače svjetski poznati egzorcist, otac Amorth koji si je zadao zadatak da nauči svećenike diljem planete da sam čin počnu shvaćati ozbiljno, te da se on provodi precizno kako se opsjednutima ne bi ostavio trajna oštećenja. Za to je dobio i blagoslov od Pape.
-Postoji slučajevi gdje su ljudska bića bila opsjednuta, ali bili su "zaražene" i kuće, što može biti vrlo neobično iskustvo. Možda ste to doživjeli ili znate nekoga tko je to doživio. Stvar je u tome da možete ući u sobu i tamo je uvijek četiri ili pet stupnjeva hladnije od ostatka kuče, pa čak i po toplom danu, uz otvoreni prozor, a u sobi je i dalje hladno. Mnogima je to iskustvo poznato- doživjeli su vizije duhova u određenim dijelovima kuće ili su se primjerice samo naježili ili osjetili bockanje. To je sablasno, može biti stvarno iskustvo ali i moć sugestije, objašnjava John Corrigan.
U stvarnim slučajevima egzorcisti se mogu zadržati u kućama mjesecima ili godinama, što je ljudima obeshrabrujuće. Svećenici uđu, poškrope prostoriju sa svetom vodom i blagoslovljenom solju.
- Stvar sa svetom vodom je da ona isparava, a sol se posipa po sobi i ostaje tamo dok se ne usiše. Dakle, koriste se sakramentalne fizičke stvari u borbi protiv nevidljive duhovne stvarnosti. To izgleda posve drukčije nego na filmovima, objašnjava.
Smatra da je "Egzorcist" kao najpoznatiji film s tom tematikom poprilično netočan i pun senzacionalizma posebno u scenama levitacije i povraćanja.
- To izgleda ekstremno i ali i privlači ljude da gledaju. Film "Obred", s Anthonyjem Hopkinsom u glavnoj ulozi, poprilično je blizak istinitom prikazu onoga što je egzorcizam, kako izgleda i kako ga crkva tretira, govori Corrigan. pa objašnjava da ritual egzorcizma nije neka vrsta magije koja može promijeniti stvari preko noći.
- Najvažnije je potpuno promijeniti način života, što je vrlo slično onome što sam naučio iz psihologije. Jedna od stvari koje su obvezne su odlazak terapeutu, održavanje dobrih odnosa s ljudima je druga. Važne su i dobra prehrana i obitelj koja vas podržava. Sam egzorcizam je vrlo jednostavan, svećenik čita iz knjige, poškropi sa svetom vodom, koristi latinski ili engleski uz puno molitva Ocu našemu i Gospodinu našemu i svecima. Svatko bi to mogao, to je samo po propisu, međutim knjige je jako teško nabaviti. Moj biskup je to morao zatražiti u moje ime, dakle samo biskupi smiju dobiti ovu knjigu, ali svećenici ne, tvrdi svećenik.
Zanimljivo je da u svim filmovima prikazano da ritual rade katolički svećenici.
-Mislim da postoji zlo i da je inteligentno, i da je pametnije od nas. Kada sam pozvan da budem egzorcist, mislio sam da nisam bio dovoljno svet, nisam dovoljno dobar, i da nemam te darove koje mnogi egzorcisti imaju. Jer ja sam grešnik. Ali stvarno nas uče na ovom tečaju da se ne radi o osobnoj svetosti svećenika, već o crkvi koja stoji iza nas, a svećenik samo djeluje u ime crkve, nastavlja dalje.
Vrlo bitno je da svi svećenici egzorcisti trebaju dopuštenje svog biskupa, jer su bez blagoslova crkve prepušteni sebi i to može postati opasno za svećenike i za osobu koja je "opsjednuta". Međutim, bilo je slučajeva kada su svećenici radili na svoju ruku, pa je dolazilo i do smrti. Ljudi s kojima je radio otac Corrigan većinom su trebali samo dobar psihološki tretman, pa im je tako pomogao da izgrade zajednicu istomišljenika nakon čega su se njihovi životi poboljšali i nisu više ni pomišljali na demonsku opsjednutost.
Zanimljivo, u Australiji, gdje Corrigan živi, tvrdi da su rijetki slučajevi gdje ljudi posumnjaju u opsjedanje, ljudi tamo jednostavno ne vjeruju u te stvari. Na mjestima kao što su Južna Amerika ili Afrika, gdje ima puno siromaštva i puno nasilja i jake vjerske prakse, postoji i vještičarstvo. Dakle, katolici će pomiješati čarobnjaštvo s vlastitom vjerom kako bi ih pokušali izbaviti iz, recimo, siromaštva... ili kako bi pomogli svojoj djeci da prežive rat bandi, i tada se događaju stvarno mračne demonske stvari.
- Isto tako, ovdje će nekoliko tinejdžera ići koristiti Ouija ploču, raditi seanse i pokušati razgovarati s mrtvima, ali oni ne organiziraju crne mise niti bogohule. Dolazi se do zaključka da zapravo ateizam i agnosticizam u ovoj zemlji štiti ljude od stvarno mračnih i zlih stvari, smatra.
Sam svećenik kaže da vjeruje u seanse, primjerice u Ouija ploču, ali nikada nije radio na tome. Jedna od deset osoba koja je pokušala razgovarati s duhovima je doista uspjela u tome, i u tom trenutku njihov život postane depresivan i zagorčen, kaže.
-Razgovor s duhovima je vrlo opasna stvar. Čak i u filmu "Egzorcist" prikazano je kako je opasno razgovarati s tim demonima jer su pametniji od nas pa će nas saplesti. Kad sam pohađao tečaj u Rimu, s tim se duhovima ne razgovara ni na koji način. Oni će govoriti na vas, ali vi ih ignorirate i samo razgovarate s Bogom, nastavite se moliti Bogu. Tako da se ne bih igrao s tim stvarima, napominje Corrigan.
U početku je bitno eliminirati sva prirodna objašnjenja, primjerice mnogi koji traže pomoć prvo prolaze tretmane kod psihologa, neki čak i kod psihijatra, nakon toga se dobivaju liječničku pomoć, u slučaju javljanja epilepsije ili šizofrenije. Tek kada se isključe ove mogućnosti, dovodi se u pitanje egzorcizam.
- Sada postoji vrlo rijedak poremećaj mozga – neurološki poremećaj, a ne mentalna bolest – koji zapravo manifestira simptome vrlo slične onome što zovemo opsjednutost, a koju operacija mozga može izliječiti. Ako pogledate Bibliju, postoji mnogo slučajeva Isusovog liječenja ljudi koji se nazivaju demonima. I oni su opsjednuti zlim duhovima i mnogi moderni skeptici će reći, "Oh, svi su oni imali mentalne bolesti. Ta je osoba bila epileptičar. Nisu bili opsjednuti. Ova osoba ovdje je imala paranoičnu shizofreniju", zaključuje.