ČOVJEK KOJI NE POZNAJE 'JA'

PRIČA O ZDRAVKU JANČU I NJEGOVIH POLA STOLJEĆA NESEBIČNOSTI On je 80-godišnji stomatolog iz Slavonskog Broda i vjerojatno najstariji volonter u državi

 Danijel Soldo / CROPIX
 

Tog poslijepodneva Zdravko Janč zamišljeno je hodao niz ulicu. Njegov korak bio je težak, lice mu je bilo zabrinuto. Bio je kod prijatelja u kućnoj posjeti, razgovarali su više od sat vremena, prisjećali su se nekih boljih vremena. No, Zdravko Janč vrlo dobro zna da je upravo posjetio čovjeka koji odlazi. Njegov prijatelj ima rak, već je u terminalnoj fazi, a iako su liječnici učinili sve ono što medicina trenutačno nudi, ova zloćudna bolest ne pristaje na poraz. Janč je toga svjestan i jasno mu je da će uskoro ostati bez kolege kojeg poznaje gotovo čitav svoj život. I zbog toga mu nije lako.

Ipak, koliko god mu je teško, priznat će mi kasnije, situacija u kojoj se našao njegov prijatelj prisilit će ga da bude još odlučniji u ukazivanju na prevenciju, na zaštitu, na prosvjećivanje njegovih sugrađana.

- Da, i dalje se boriti za ljude. Za život. Dokle god budem stajao na nogama. To je moja misija - kaže mi tiho.

Čovjek koji ne poznaje “ja”

Zdravko Janč ima 80 godina, poznati je stomatolog iz Slavonskog Broda i zasigurno je jedan od najstarijih volontera u Hrvatskoj koji još uvijek aktivno sudjeluje u radu Hrvatske lige protiv raka u svojem gradu, koja će sljedećeg tjedna proslaviti punih 50 godina postojanja.

A Janč je u ligi od samih početaka i idealan je sugovornik za priču o ljudima koji su svoj život kao volonteri posvetili borbi protiv zloćudnih bolesti.

Sam Janč ne želi u prvi plan.

Uvijek govori u množini, nikad ne ističe sebe jer smatra da on sam u cijeloj priči nije važan.

Objašnjava mi da u radu brodske lige ima mnogo važnijih i uglednijih, pa i mlađih, ljudi te da je on samo jedan mali kotačić u cijelom tom mehanizmu koji je pokušavao promicati zdravstvenu kulturu vezanu uz maligne tumore i pružati pomoć osobama oboljelim od raka u njegovu gradu i županiji.

Privatni album

A njegov grad, u kojem mnogi protestiraju zbog rafinerije u Bosanskom Brodu i zagađenog zraka, po pitanju karcinoma stoji poprilično loše.

Prema najnovijim podacima Registra za rak Republike Hrvatske pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo koji su objavljeni ove godine, a analiziraju 2015. godinu, evidentirana je najveća pojavnost zloćudnih bolesti kod muškaraca.

Naime, prema tom izvješću, zaključak je da osobe muškog spola u Brodsko-posavskoj županiji znatno češće obolijevaju od raka u odnosu na ostatak Hrvatske. Prema tom registru, u ovoj županiji na 100 tisuća stanovnika, zloćudne bolesti pojavljuju se kod 806 muškaraca. Hrvatski prosjek za 2015. godinu iznosio je 636 muškaraca. Kod muškaraca najveći broj čine zloćudne bolesti pluća, zatim crijeva, prostate i mokraćnog mjehura.

Kad se pogleda stopa pojavnosti zloćudnih bolesti kod žena u ovoj županiji, situacija je nešto bolja. U 2015. na 100 tisuća stanovnika zloćudne se bolesti pojave kod 413 žena, a hrvatski je prosjek 427.

Na pitanje koji su uzroci naš sugovornik sliježe ramenima. Nezdrav život, pušenje, alkohol, loša prehrana, rafinerija, nabraja Janč i dodaje da su sve to rizični faktori na koje on i njegova ekipa iz lige već pola stoljeća ukazuju.

- Podaci su strašni, ali upravo zato svi zajedno moramo uprijeti sve snage da poboljšamo situaciju, da upozorimo naše građane. Da svi ustanemo zajedno u borbu protiv te zloćudne bolesti baš kao što smo to radili u dane kada se osnivala liga - govori mi Janč i vodi me na putovanje na kraj 60-ih.

U to vrijeme već je bila osnovana Hrvatska liga protiv raka. Pokrenuo ju je akademik Ivo Padovan, za kojeg mnogi kažu da je postavio temelje modernoj hrvatskoj onkologiji. On se nakon boravka u SAD-u 1963. godine susreo s radom Američkog društva za borbu protiv raka u New Yorku te je s grupom istomišljenika slično društvo osnovao i u Hrvatskoj. Bilo je to krajem 1966. godine, a jedan od prvih projekta lige bila je osnivanje Središnjeg instituta za tumore i slične bolesti, prve takve ustanove u Hrvatskoj u kojoj će liječnici različitih specijalnosti i stručnjaci drugih struka provoditi istraživanje, dijagnostiku i liječenje oboljelih od zloćudnih bolesti, o kojima se tada razmjerno malo znalo. U rad te udruge uključeno je mnogobrojno liječničko osoblje, ali i mnogi drugi građani koji s medicinom i nemaju pretjerano veze. Sve za jedan veliki humanistički cilj - osvješćivanje društva u borbi protiv zloćudnih bolesti - kako prikupljanjem donacija za onkološke aparate, tako i brojnim akcijama, predavanjima i stručnim skupovima.

Odmah nakon Zagreba, među prvima je liga osnovana u Slavonskom Brodu, i to na poticaj primarijusa Mate Grgića, liječnika obiteljske medicine, koji je cijelu ideju prenio iz Zagreba.

- On je bio motor svega. Do svoje je smrti živio za ligu i sve je činio da bi se cijela priča pokrenula i dalje razvijala. I mnoge uspjehe koje je liga ostvarila, ostvarila je zahvaljujući njegovu entuzijazmu i trudu - prisjeća se Janč koji je krajem 60-ih završavao studij i postao prvi stomatolog u Slavonskom Brodu.

Odmah se priključio ligi. U početku, priznaje, išao je na sastanke jer su i svi drugi liječnici išli, a prvi zadatak bila mu je - propaganda. Išao bi po školama i dijelio ili prodavao kemijske olovke na kojima je stajao natpis liga protiv raka.

Znanje je lijek

- Školarci su bili idealni. Jer preventiva se radi na zdravim ljudima. Upozoravali smo ih na štetnost pušenja, govorili smo im da neće postati ‘dase’ ako budu pušili cigarete pred djevojkama, htjeli smo da o štetnosti cigarete govore svojim roditeljima. No, to je bilo vrijeme kad je pušenje bilo nešto što je kulturološka navika - prisjeća se Janč.

Tada je, naime, bilo dozvoljeno pušenje u školama, u bolnicama, na sudovima, u javnom prijevozu i govoriti o pušenju kao o nečem štetnom i nije baš prolazilo.

- I sad si ti trebao govoriti protiv pušenja. Ukazuješ na mogućnost raka, a svi odgovaraju da je baš obolio njihov prijatelj koji nije pušio. Nije bilo ugodno, ali nismo prestajali upozoravati - kaže Janč uz osmijeh.

U jednom trenutku u razgovoru nam se pridružuje trenutni predsjednik brodske lige Davorin Đanić, šef Odjela za otorinolaringologiju i kirurgiju glave Opće bolnice u Slavonskom Brodu i predstojnik katedre na Medicinskom fakultetu u Osijeku koji Zdravku donosi tek tiskanu monografiju izdanu povodom 50 godina rada. U njoj su istaknuti mnogi pojedinci koji su sudjelovali u radu ove lige i u kojoj su nabrojani ne samo liječnici, nego i mnogi poduzetnici, ljudi iz društvenog i političkog života, kao i svećenici.

Život prije i poslije lige

I u toj monografiji vrlo se plastično pokazuje što je liga zapravo donijela Slavonskom Brodu, od donacije brojnih dijagnostičkih aparata, gradnje zgrade Centra za zaštitu od tumora do prikupljanja više milijuna kuna za različite potrebe.

Janč i Đanić prisjećaju se da su kraj 60-ih u Slavonskom Brodu obilježile zarazne bolesti, tuberkuloza i hepatitis, ali da je i tada bilo mnogo prometnih nesreća koje su se događale nakon gradnje tzv. autoceste bratstva i jedinstva.

Oboljenja od raka je bilo, ali karcinomi su se otkrivali tek u kasnom stadiju.

Stoga su prve akcije prikupljanja novca išle u smjeru kupnje potrebnih medicinskih uređaja. Prodavale su se olovke, izrađivale su se čestitke i razglednice sa slikama poznatih akademskih slikara koje su se prodavale po simboličnim cijenama, organizirale su se donatorske večere i novac se nekako skupio za nabavu kolposkopa i rektoskopa, aparata za ranu detekciju malignih oboljenja, te kupnja dermopana, aparata za liječenje raka kože.

- Podaci govore da je 1966., dakle prije osnivanja lige, utvrđeno 277 novooboljelih od raka. Nakon kupnje aparature, 1971. godine imali smo 3281 novooboljelih. Toliko su liječnicima značili ti aparati. I tada, svjedoče podaci, najčešći tumor bio je rak pluća, zatim želuca i genitalnih organa - otkriva doktor Đanić.

Ipak, najveća akcija lige bila je gradnja Centra za zaštitu od tumora u Slavonskom Brodu. Bila je to investicija od 1,4 milijuna dinara, a uprava Medicinskog centra, današnje Opće bolnice “Dr. Josip Benčević”, mogla je dati tek polovicu iznosa.

Sve akcije koje su se radile dogovarale su se tada, kao i danas, s bolnicom. Bolnica na čijem je čelu bio doktor Ivo Grgić mogla je izdvojiti 700 tisuća dinara, a liga je obećala skupiti ostatak.

- Kako je Brod bio industrijsko središte, nije bilo teško skupiti novac. Ali ste trebali uvjeriti čelne ljude koliko nam je takav centar potreban za sve građane. Otišli smo u Đuru Đakovića i dogovor je pao. Pokrenula se akcija i svaki od radnika donirao je dinara koliko je mogao. I svaki od tih radnika bio je učlanjen u ligu. Tada je liga brojala i do 16 tisuća članova. I skupilo se 700 tisuća dinara - smije se Janč.

Centar je otvoren za dvije godine, a najveći je prostor dobio Onkološki dispanzer, prvi takve vrste na području Hrvatske. U okviru centra otvoren je odmah i citološki laboratorij, a u ranom otkrivanju raka prvi je put korištena endoskopska dijagnostička oprema.

S druge strane, Janč se prisjeća kako su još 1971. godine na inicijativu lige, a u suradnji zdravstvenih djelatnika bolnice, počeli i preventivni pregledi dojke i ginekološki pregledi, kako u Slavonskom Brodu i seoskim mjestima, tako i u određenim “radnim organizacijama”.

- U prvoj akciji pregledano je 690 žena, a plan je bio da se tijekom četiri kalendarske godine pregledaju sve žene životne dobi od 25 do 60 godina. Obilazili smo sela, škole, tvrtke i govorili o tome koliko je važna prevencija - priča doktor Đanić.

Takvi besplatni pregledi za građane zapravo su bili preteča današnjih nacionalnih programa za prevenciju raka debelog crijeva, dojki i maternice kako bi se tumori otkrili u ranom stadiju.

A odbijanje takvih pregleda nešto je što liječnike Đanića i Janča i danas posebno ljuti.

- Mnogi se ne odazivaju na takve preglede i to nas posebno ljuti. Ljudi se boje jer ne znaju kako će reagirati ako im se otkrije nešto. Kako prevladati tu bojazan, to je naš posao. Jer ako žena ili muškarac dobije određeni termin, koji je rezerviran samo za njih, i oni se ne pojave, dođe ti da se rasplačeš. Ako poštom treba poslati uzorak stolice, a to nitko ne učini iako je sve to besplatno, onda si ljut i žalostan u isto vrijeme. Tu svijest kod ljudi moramo dizati. To je naša zadaća - ističu moji sugovornici.

Nekad se smiješ, nekad plačeš

Jedna od stvari na koje su moji sugovornici posebno ponosni jest činjenica da već više od 30 godina imaju organiziranu kućnu laičku njegu oboljelih. Naime, obični građani obilaze oboljele, “pri ruci” su im i pomažu.

- U tim posjetima nagledao sam se svega. Nekad se smiješ s oboljelima, nekad plačeš. No, to zajedništvo u trenucima kada postoje problemi možda je i glavni razlog zbog kojeg je liga i osnovana - siguran je Janč.

Udruga je imala veliku ulogu i u Domovinskom ratu, kada je Fondu Zrinskih i Frankopana donirala iznos od 25 tisuća hrvatskih dinara za pomoć ranjenim braniteljima liječenim u Općoj bolnici “Dr. Josip Benčević”. U to vrijeme iz prikupljenih donacija liga je sudjelovala u nabavi tri ultrazvučna i jednog rentgenskog aparata. U 50 godina postojanja upravo je donacija velikih novčanih sredstava bila jedna od velikih obilježja brodske lige, a Janč i Đanić navode da je u proteklih 15-ak godina skupljeno više od 4 milijuna kuna za različite potrebe brodske bolnice. Kupovali su se ultrazvučni aparati, aparati za limfnu drenažu, histokinet, ortopani, a financirala se i onkološka edukacija brodskih liječnika.

- Živimo u siromašnim vremenima i u siromašnoj županiji, a velik broj nezaposlenih i siromašnih svakako su jedan od faktora povećanog broja oboljelih od malignih bolesti. No, novac se uvijek nekako skupi. I dalje ima poduzetnika koji pomažu, ali najdraže su donacije onih običnih ljudi - kažu.

No, osim donacija i skupljenog novca, Đanić i Janč posebno su ponosni na to što je liga utjecala na osnivanje brojnih udruga poput Udruge žena operiranih dojki “Nada”, udruge laringektomiranih pacijenata “Dobar glas” i udruge pacijenata sa stomom “ILCO” koja okuplja ljude oboljele od karcinoma.

- Članovi tih udruga okupljaju se, daju si potporu, razmjenjuju iskustva i pomažu jednim drugima. A to je jako bogatstvo - kaže Janč koji je iznimno ponosan na ligu koja je nedavno organizirala donacijsku utrku “Znanjem i prevencijom do zdravlja” na kojoj se okupilo više od 600 ljudi.

- Trčale su cijele obitelji. Očevi i majke su trčali za oboljelu djecu, djeca su trčala za oboljele roditelje, a sve kako bi skrenuli pozornost svima koji se trebaju brinuti za naše zdravlje da učine još više po tom pitanju - kako bi ovaj grad bio grad čistog zraka, sretne djece i zdravog života - zaključuje doktor Đanić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 15:57