OVE ČASNE SESTRE NISU POKLEKNULE PRED SUVREMENIM OBILJEŽAVANJEM ADVENTA 'Nastojimo biti skromne, ni bakalar ne pravimo jer je pretjerano skup!'

Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća, ili sestre dančarice, Dubrovčanima su poznate i kao sestre koje su od samih početaka posvećenije životima drugih, kužnih i bolesnih, koje su kroz povijest njegovale u tamošnjem Lazaretu, ali i sestre bez čijeg blagoslova nijedan pomorac nije prošao pokraj samostana na Dančama.

Ova mala zajednica čini 18 sestara, čvrsto povezanih dugogodišnjim zajedničkim životom, a posebno je to izraženo uoči velikih blagdana. Božić je pred vratima, a doba adventa ili došašća za njih je ispunjeno, kako kaže sestra Ružica Barić, radosnim iščekivanjem. Živeći svoju svakodnevicu u zajednici i liturgijskom životu, nemaju previše vremena za razmišljanje o tome kako se advent danas slavi u svijetu jer je za njih sve to malo pretjerano, piše Slobodna Dalmacija.

Mise zornice

– Mi možda imamo i mali otpor prema današnjem načinu slavljenja, jer advent nije prenakićenost već od kraja listopada, ta bespoštedna komercijalizacija koju danas cijeli svijet zdušno prihvaća, jer zna se kad počinje advent i kad završava, i njegova bit zaista nije u materijalnome, nego u iščekivanju dolaska Isusa, koje mi proživljavamo u puno dimenzija, a jedna od njih je budnost. Mi kao redovnička zajednica pripremamo se u liturgijskom vremenu misama zornicama. Ustajemo rano, molimo na jedan drukčiji način, nastojimo se pripraviti i obnoviti, korigirati svoje misli i ponašanje i činiti dobro. No ni mi ne možemo živjeti bez izvanjskog utjecaja, i mi smo slabe na vanjske znakove došašća, ali ne prenosimo to blještavilo u svoj samostan. Od boja kod nas prevladava liturgijska boja – ljubičasta, a, uostalom, i mi sestre smo samo žene i badava se trudimo, moramo ipak dodati neke raskošnije detalje – smije se sestra Ružica, dodajući kako i one imaju slabosti kao i bilo tko drugi.

Privatni album / Slobodna Dalmacija

Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća

– Adventski vijenac kod nas ne mora čak ni biti vijenac, može biti i nekakav aranžman, bitno je da se u njega uklope četiri svijeće koje označavaju to postupno iščekivanje koje se pojačava 17. prosinca. I sama sam slaba na dekoracije, uživam ih praviti iako to nije samo dekorativni detalj, te takvih dekorativnih vijenaca i aranžmana bude nekoliko u kući. Imamo i neki svoj način obilježavanja ovog doba. Posebno su nam važne naše prelijepe pjesme koje navješćuju dolazak Isusa, mislim da nijedan narod nema takve napjeve. Rado ih slušamo, i tijekom obavljanja svakodnevnih dužnosti u pozadini se čuje adventska melodija.

Privatni album / Slobodna Dalmacija

Kadionik s tamjanom

– Sestre koje kuhaju rade to s puno više veselja uz takvu glazbu – kaže sestra Ružica za Slobodnu Dalmaciju.

– Svaka je sestra u našoj zajednici drukčija, kao i svugdje drugdje, i svaka ima neki svoj način, nešto što voli više ili manje. Svaka sestra u svojoj sobi pred sam Badnjak napravi jaslice. Imamo onih koje vole minimalizam pa sve simbolično stane u dječji dlan, a imamo i one koje zauzmu pola sobe i donose i građevinski materijal, ali sve to bude sjajno – smije se sestra Ružica.

– Jedna sestra nosi kadionik s tamjanom, a druga škropljenik s blagoslovljenom vodom, i sve zajedno idemo u procesiji od sobe do sobe i blagoslivljamo svaku sestru i sobu. Iako imamo blagoslov kuće na Bogojavljenje, nama je ovo nešto samo naše, intimno. Na svakom stolu u svakoj sobi imamo različite slatkiše, bombone ili čokoladice i slično, malo se počastimo i nama je to prelijepo i potiče zajedništvo. Sveti Frane prvi je koji je napravio jaslice i mi kao franjevke posebno njegujemo tu tradiciju. Možda sve ovo nekome zvuči onako dječje, ali mi to volimo upravo zbog toga.

Također, imamo i još jedan zajednički običaj. Napišemo na papiriće imena svih sestara i ubacimo ih u košaricu. Potom svaka sestra izvlači papirić s imenom, i čije ime dobije, za tu se sestru treba moliti u došašću i za nju napraviti dar za Božić. Upravo taj dar ima neprocjenjivu vrijednost. Dat ću vam i primjer – jedna od starijih sestara za mene je jednu godinu trebala moliti i napraviti mi dar, jer mi sve izrađujemo same, nema kupovanja. Ona je starija, i ruke joj se dosta tresu, nema baš snage u prstima zbog artritisa. Ona je meni jednog Božića isplela jednog prelijepog anđela. I sad kad znate da je to žena koja se prstima teško služi, i kad shvatite koliko je ona truda i ljubavi u to uložila, samo da meni to isplete, to je nešto neprocjenjivo – kaže sestra i dodaje kako su i one samo ljudi, i nekad imaju nesuglasica.

– Često se dogodi da, primjerice, izvučemo ime upravo one sestre s kojom smo imali nesuglasice. I to je trenutak kad treba sve zanemariti i iskorigirati sebe i svoje misli, i moliti za tu sestru, jer ljubav zaista ne dolazi bez križa – dodaje sestra Ružica. Na blagdan svete Lucije 13. prosinca u ovom sasmostanu obvezno je sijanje pšenice u nadi da će iz toga izrasti nešto novo i iščekujući svjetlost svakodnevno paze na posijano.

Dobrota i ljubav

– Slavimo i blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je ujedno i naša zaštitnica, pa tada organiziramo ili dolazak sestara iz regije kod nas, ili naš odlazak na nekakav izlet, uz obaveznu svetu misu u crkvi Male braće. Običavamo napraviti i sličice svetaca, i u došašću svaka sestra izvuče jednu sličicu, i tom se svecu moli kroz godinu. Sestre sve izrađuju s onime što imaju, Božić jest blagdan darivanja, ali to ne znači nužno trošenje novca. Imaju i svoje đardine, sade ono što mogu i što im treba i ne oskudijevaju ni u čemu, ali ipak poručuju kako, bez obzira na izvanjske utjecaje, nastoje sačuvati skromnost došašća i Božića, jer je najvažnije podijeliti dobrotu, ljubav, pažnju i osjetiti zajedništvo.