GIMNASTIČKI ŠAMPION

OBITELJSKA PRIČA TINA SRBIĆA Kao klinac je umalo odustao od gimnastike: Išao je na pripreme s klubom i plakao svaki dan, rekao nam je da ne želi više

 Ronald Goršić / CROPIX
 

Ako se slučajno pitate zašto ekipa u Dubravi hoda u trenirkama. Idu s treninga. Pa kako onda ne voljeti svoje “olimpijsko selo”!!!, tek jedan je od statusa na društvenim mrežama koji je osvanuo nakon što je još jedna medalja stigla u istočni dio Zagreba. Ovog puta za Hrvatsku, ali i Dubravu učinio je to posve nenadano 21-godišnji Tin Srbić, mladi sportaš koji se sa Svjetskog prvenstva u gimnastici održanog u Montrealu vratio sa zlatnim odličjem. Bio je to njegov prvi odlazak na SP s kojeg se vratio kao svjetski prvak na preči.

Tin Srbić postao je tako šesti “medaljaš” iz Dubrave i sportaš koji je osigurao povijesni rezultat za hrvatsku gimnastiku. I prije no što se sa svojim trenerom Lucijanom Krceom vratio u domovinu, nastala je prava “gungula”. Kako Tinovim roditeljima Saši i Karin Srbić, tako i predsjedniku Hrvatskog gimnastičkog saveza Tigranu Goričkom u ponedjeljak nisu prestajali zvoniti mobiteli...

Nije očekivao

Pripremala se konferencija za novinare, doček na Cvjetnom trgu uz koncert Prljavog kazališta, a kojeg uostalom drugog benda, proslava u Dubravi za novog svjetskog prvaka. Zagrebačka gimnastička dvorana Sokolski klub postala je naglo premala za sve medije, ali i predstavnike raznih izaslanstava i predstavnika ministarstava poput Janice Kostelić. U toj silnoj gužvi, Tinovi roditelji očekivano su djelovali izgubljeno, a i na njegovom licu se vidjelo da je pomalo zbunjen, još u nevjerici da se u tako jakoj konkurenciji uspio izboriti za najsjajnije odličje.

- Evo, ja sam nastupio na preči, a ne na konju s hvataljkama - skromno je i bez ikakve ljutnje odmah u startu rekao Srbić, ispravljajući one koji su pogrešno javili informaciju iz Montreala. Smiren, ali zbog adrenalina koji ga još uvijek nosi, bio je vrlo razgovorljiv. Tako je objasnio da je za njega uspjeh bio već ući u finale i više od toga nije očekivao. Kako i bi s obzirom na uvjete u kojima naši gimnastičari treniraju, a to je ukratko rečeno dvorana smještena u zgradi staroj 134 godine.

- Istina, uvjeti nam stvarno nisu dovoljno dobri. Nevjerojatno je da učimo gimnastičke elemente na tvrdoj podlozi, na kojoj možemo poginuti - objasnio je Srbić.

No, unatoč uvjetima za trening koji su u najmanju ruku neprihvatljivi, ali i drugim momentima Tinove životne priče, ovaj mladi sportaš postigao je tako veliki uspjeh. Život ga nije mazio, pa premda ima onih koji su i na teži način uspjeli od njega, fascinira vas na prvu njegova skromnost, upornost i predanost.

- Ima glavu šampiona - kazala je psihologinja Renata Barić koja ga je pripremala za nastup.

- Tin je dijete koje ne zaslužuje niti jedan roditelj - rekla je pak njegova majka Karin, 48-godišnja teta u jednom dječjem vrtiću u Dubravi.

Sportska obitelj

Ponosna je beskrajno na svog sina, no istodobno ne želi ni pretjerivati, pa će reći kako je njezin mlađi sin jako dobar student treće godine Strojarskog fakulteta, iako su se mediji raspisali da je među najboljima. A odlikaš je od malena i predani sportaš od svoje četvrte godine, i to unatoč nedaćama koje su zadesile obitelj Srbić kada je njegov otac Saša prije osam godina doživio težak moždani udar...

Tin je rođen u Zagrebu 11. rujna 1996. Mama Karin je teta u vrtiću, a tata Saša prije umirovljenja zbog zdravstvenih problema radio je kao strojarski tehničar. Obitelj je prvo dobila kćer Tenu koja je dvije godine starija od Tina, i koja je također bila talentirana za sport, pa i gimnastiku.

- Na koga su nam djeca potegnula sportski talent? Vjerujem i na mene i na suprugu. Ja sam se bavio atletikom, trčao 400 i 800 metara, a poslije sam se našao u standardnim plesovima, a supruga je plesala rock’n’roll. Tako smo se i upoznali, na plesnjaku - prepričava tata Srbić. Kada im je sinu bilo četiri godine, oboje su zaključili da bi ga bilo dobro upisati na neki sport unatoč tome što je još malen. Prvo su probali s nogometom, no rekli su im da je premalen. Onda hokej na ledu, dobili su isti odgovor.

Preposlušan

- Onda sam otišao u Sokol kako sam s plesa tamo imao poznanike i primili su ga iako su tada uzimali djecu tek od pet godina. Sada se to promijenilo - objašnjava 54-godišnji Srbić.

- Tin nije bio emocionalno jak kao malo dijete, zato je i završio na gimnastici. Bio je predobar, preposlušan za dijete. Spretan, volio je te sportske aktivnosti, ali nije napravio nikad nešto što je nedozvoljeno, prečudno za jedno dijete i zbog toga smo se već bojali, što će biti kada pukne - sada uz smijeh govori njegova mama.

No, Tin nije puknuo, osim ako se ne računa soba puna trofeja koje je skupio kroz godine bavljenja gimnastikom, ali i pohvala za uspjehe u školi, jer sve te godine bio je odličan učenik. Kada su upisali na gimnastiku Tina, roditelji su upisali i njegovu stariju sestru Tenu, danas 23-godišnju studenticu indologije i rumunjskog jezika na Filozofskom fakultetu.

Gotovo odustao

- Tena je čak bila bolja od Tina, ali sa srednjom školom počele su je zanimati druge stvari i odustala je. Iskreno, mislili smo da će se to dogoditi i s Tinom, ali nije - govori tata. Od anegdota rado će se sjetiti prvog Tinova odlaska na pripreme na more sa svojim klubom zagrebačkim ZTD Hrvatski sokol. Bio je još mali dječačić, nekih sedam godina, i bio mu je to prvi odlazak od roditelja.

- 12 dana koliko su trajale pripreme Tin je plakao svako jutro i svaku večer. Odradio bi mirno sve što mora i onda opet plač. Kada se vratio rekao nam je samo ‘ja više neću na gimnastiku’. Rekli smo mu ‘dobro, naći ćemo neki drugi sport, razmisli što bi volio trenirati’. Prošlo je nekih deset dana i mi ga vozimo iz škole, a on nas pita ‘dobro, a kada vi mene opet mislite odvesti na gimnastiku?’. Kada smo mu kazali kako nam je rekao da više neće ići, samo nam je uzvratio da se šalio i tako je nastavio ići na treninge - prisjeća se njegov otac Saša uz smijeh.

Kada mu je bilo 13 godina, Tinov otac doživio je težak moždani udar i za obitelj Srbić puno toga se promijenilo.

- Nisam mogao ni govoriti, ni pisati. Poslije sam pročitao da je Tin izjavio kako je morao odrasti preko noći, što mi je sasvim jasno da je bilo tako. Sada sam dobro, da pokucam, samo nam nije lako jer više nisu dvije plaće u kući, no nekako se snalazimo - govori Saša Srbić.

Nervozna mama

Sin je ostao usmjeren na treninge i školu, sa starijom sestrom uvijek se lijepo nadopunjavao kako je objasnila njegova majka, premda su Tena i Tin karakterno različiti.

Inače, Karin Srbić dolazi iz poznate obitelji Supek, pa je tako Tinov djed Zvonimir brat poznatog akademika Ivana Supeka te hrvatskog filozofa, sociologa i psihologa Rudija Supeka, a i drugi članovi te obitelji istaknuli su se na brojnim drugim područjima.

Karin Srbić inače nikada ne može gledati sina kada nastupa uživo, premda mu je dolazila na treninge.

- I ovu snimku iz Montreala sam pogledala već sto puta, ali uživo to ne mogu. Kada znam da su stali svi vježbači na noge onda tek mogu, ali prije ne. Treninzi mi ne djeluju tako opasno jer na natjecanju je još dodatni stres u pitanju - govori Karin. Tata je zato pratio i navijao u svojoj sobi, sestra Tena u svojoj, a mama je pobjegla iz stana.

- Roditelji su odigrali veliku ulogu u mom uspjehu. Moram im se zahvaliti na svemu što su učinili za mene, od svakodnevne vožnje na treninge do svega ostaloga. Prošli smo svašta. Kada je tata imao moždani, u tim trenucima bilo mi je dosta teško. Nisam ni shvaćao zašto se to dogodilo. Tada je bilo možda teže, ta nepoznanica, a onda kada sam shvatio da to nije nešto što se dogodilo samo njemu na cijelom svijetu. Mama je fantastična, radi sve što može raditi, otkad smo klinci, ne znam što da kažem o njoj drugo nego da je moj heroj - kazao je Tin koji nije zaboravio nikome zahvaliti na podršci, od kolega iz reprezentacije do onih s fakulteta.

Sretno zaljubljen

No, iako je od svojih roditelja naslijedio i sportski talent, upornost i skromnost, na rock’n’roll se nije dao nagovoriti.

- Nisam baš previše volio plesati, pogotovo ne to, bilo mi je malo čudno. Nisam baš čovjek od plesanja i pjevanja. Možda kad je neka zabava malo zaplešem. Rock’n’roll sam volio samo ocjenjivati, jer mi je tata bio i plesački sudac pa mi se svidjelo dizati ocjene - uz smijeh uzvraća Tin.

Uz obitelj i prijatelje još jedan je važan segment podrške u životu mladog sportaša - naša najbolja gimnastičarka Ana Đerek. Sa 19-godišnjom Splićankom, lijepom brinetom i članicom GK Marjan, Tin je u vezi četiri godine.

- Lakše je biti u vezi s nekim iz svijeta sporta, pogotovo jer je i Ana u Montrealu bila uz mene. Lakše je jer vas ta osoba razumije, shvaća te napore i odricanja - kazao je na kraju Tin Srbić koji je zahvaljujući HEP-u otišao na SP. HEP je pravu energiju hrvatskih gimnastičara prepoznao još prije nekoliko godina, od kad ponosno podupire Hrvatski gimnastički savez.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 19:11