ISPOVIJEST GORŠTAKA

MOJ PRAVI ŽIVOT NA SJEVERU 'Bio sam dobro situiran, imao kuću, živio u velikom gradu, a onda sam otišao u divljinu i pobjegao od civilizacije'

Ilustracija
 Profimedia, Alamy

Gotovo šest desetljeća danas 64-godišnji Joe Ford živio je kao prosječan Amerikanac. Imao je kuću, obaveze, bio i u Vijetnamskom ratu. A onda mu je 2013. sve to dozlogrdilo pa je udobnost grada zamijenio za život negdje oko 65. stupnja sjeverne geografske širine, u tundri američke Aljaske.

Za list The Guardian Joe Ford je opisao zašto se odlučio povući iz civilizacije te koje je prednosti osjetio otkako živi kao beskućnik u ledenoj divljni, a granica mu je samo tlo po kojem hoda i nebo u koje gleda.

- Motam se ovim dijelom svijeta od 2013. godine, a živio sam u različitim nastambama, od šatora i koliba, starih autobusa i prikolica pa sve do luksuznih koliba u kojima bi mi dali da prespavam ako bi me angažirali kao svog kućepazitelja. Živim ovako kako bih prosvjedovao protiv potrošačkog društva i za mene je ovaj tip života nešto što me više ispunjava, autentičnije je i donosi mnogo manje stresa za planet i moj mozak nego način na koji žive obični ljudi - zapisao je Joe.

Pa iako nema stalno prebivalište, odbija da ga se naziva beskućnikom jer to je, kaže, drugi naziv za nekoga tko je moralno i ekonomski posrnuo. U zanimljivoj igri riječi, Joe objašnjava kako nije beskućnik (engl. homeless), već samo osoba bez kuće kao takve (engl. houseless).

- To je naprosto situacija u kojoj osoba iznad sebe nema trajnu trodimenzionalnu strukturu - objašnjava Joe za Guardian.

Joe opisuje i neke urnebesne anegdote koje sa sobom nosi život na otvorenom, pa tako svakog jutra prije doručka mora odmrzavati svoje umjetno zubalo jer se proteza smrzne u vodi u kojoj je ostavi uoči odlaska na počinak u šator.

Joe više ne zna za šoping-centre, ne mari o danima kada će mu netko odvesti otpad niti ga policajci, kaže, muče ako ga vide da se negdje olakšao u prirodi. Hoda svojim stazama, istražujući netaknutu prirodu Aljaske, a pritom, kaže, čuje mnogo više zvukova prirode nego obični ljudi, čija su osjetila zaglušena bukom civilizacije.

Osim toga, Joe kaže da je život u prirodi ojačao njegovu inteligenciju jer "divljina ne prašta glupost".

- Obično paljenje vatre u suhoj šumi na vjetrovit dan može se pretvoriti u katastrofu, a nespretno rukovanje nožem ili sjekirom može te koštati prsta ili iskrvarenja do smrti. Nehaj pored rijeke ili na ledu može te dovesti do utapanja, konzumiranje zagađene vode uzrokovat će da se danima loše osjećaš, a ako bereš bobice na krivom mjestu... pa, recimo samo da i medvjedi jako vole bobice - smije se ovaj osobenjak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:37